A PHP Error was encountered

Severity: Warning

Message: getimagesize(http://www.politikaplus.com//upload/images/arhiva/O-P-Q/papa-xxiii-100.jpg): failed to open stream: HTTP request failed! HTTP/1.1 404 Not Found

Filename: controllers/home.php

Line Number: 131

Hrvatskoj nikada nije bio potrebniji vizionar kao što je bio sveti Ivan XXIII | Politika+
MISLAV MIHOLEK

KOLUMNA - MISLAV MIHOLEK: Hrvatskoj nikada nije bio potrebniji vizionar kao što je bio sveti Ivan XXIII

Kao što se Crkva otvorila svijetu i čovjeku, tako se Hrvatska treba otvoriti prosječnom građaninu.

Piše: Mislav Miholek

Angelo Giuseppe Roncalli rođen je davne 1881. u okolici Bergama. Potomak zemljoradničke obitelji, doduše plemićkog podrijetla. Govoreći o svome ocu, rekao je da Talijane uništavaju tri strasti: žene, kocka i zemljoradnja, te da se njegov otac odlučio za onu najdosadniju. Bio je vješti diplomat, poznat po svome umijeću kozerstva. Kao papinski nuncij u Francuskoj (1944.-1953.) bio je popularan u društvenom životu glavnoga grada Pariza, o čemu postoji cijeli niz anegdota.

Vatikanska kurijalna birokracija i dan danas odbija gledati preko vatikanskih zidina. Na pitanje novinara koliko ljudi radi u Vatikanu, Ivan XXIII. smireno je odgovorio da radi negdje oko polovice

Općenito, rijetko o kojemu papi ima toliko anegdota kao o Ivanu XXIII. Družio se podosta s nevjernicima i ljevičarima, tako da se francuska klerikalna desnica nebrojeno puta tužila papi Piji XII. da ga povuče iz Francuske, jer iz njihove perspektive bilo je nezamislivo da predstavnik Svete Stolice ima bilo kakvih kontakata s nevjernicima.

 

Od 1953. bio je patrijarh Venecije i iste godine postao je kardinal. Kada je 1958. umro Pio XII., izabran je za papu kao nekakvo privremeno rješenje, kao papa koji je star i koji neće prčkati puno po Vatikanu i sve će ostaviti kako je bilo.

Doduše, kardinali su se prevarili. Kao čovjek iz naroda, kao čovjek koji je vrlo dobro poznavao svijet (služio je kao diplomat u Bugarskoj i Turskoj), shvaćao je da se Katolička crkva nalazi u stanju "biti ili ne biti". Vatikanska kurijalna birokracija i dan danas odbija gledati preko vatikanskih zidina. Na pitanje novinara koliko ljudi radi u Vatikanu, Ivan XXIII. smireno je odgovorio da radi negdje oko polovice.

Vatikanska birokracija zatvorena je, novači se stoljećima iz istih plemićkih obitelji i ako ste gledali englesku seriju "Da ministre/premijeru", ponaša se na isti način kao Sir Humphrey Appleby (guglajte, ako ne znate o čemu se radi). Već 1959. najavio je Drugi vatikanski koncil (1962.-65.), koji će značajno promijeniti lice Katoličke crkve, napraviti liturgijsku reformu (primarno vraćanje narodnom jeziku), demokratizirati upravljanje na lokalnoj razini i otvoriti Katoličku crkvu prema svijetu. Crkva prije Ivana XXIII. ponašala se kao uvrijeđena ostarjela primadona koja se povukla u samoizolaciju ponašajući se u 20. stoljeću kao da su na snazi odnosi iz sredine 16. stoljeća.

Kao što se Katolička crkva otvorila svijetu i čovjeku, tako se hrvatska država treba otvoriti prema prosječnom hrvatskom građaninu. Ministar Linić diže poreze da bi nahranio birokraciju. Ispada da je borba za hrvatsku državu bila isključivo borba za hrvatsku birokraciju

Ono što je veličina Ivana XXIII. njegova je odlučnost da natjera sebičnu, nesposobnu i slijepu kurijalnu birokraciju da prihvati da je Katolička crkva globalna pojava koja nije ograničena na grad Rim. Inzistiranje na dijalogu sa svim i svakim, dovelo je primjerice do toga da je glavar Ukrajinske (grko)katoličke Crkve, Josif Slipij, veliki nadbiskup Lviva konačno 1963. pušten iz sovjetskog zatočeništva u kojem je boravio od 1945. Inzistirao je na dijalogu s Jugoslavijom, iako je odbijao popustiti u mnogim stvarima.

Njegov nasljednik Pavao VI. bit će neobično popustljiv prema Josipu Brozu Titu, ali to je za neki drugi članak. Dobri papa Ivan neće doživjeti kraj koncila, već umire u lipnju 1963. od raka, za koje je zasigurno ponajviše zaslužna kruta vatikanska birokracija koja mu je podmetala klipove na svakome koraku.

Najveći uspjeh Ivana XXIII. je u tome što je pokrenuo okoštali birokratski sustav da se približi malom čovjeku. Hrvatska se nalazi u vrlo sličnoj poziciji. Hrvatska država i društvo su taoci neefikasne javne uprave. Javna uprava je potrebna svakoj državi i vjerujem da mnogi državni činovci odlično rade posao. U njima nije problem, nego je problem u onima nesposobnima koji ne rade ništa i koji srozavaju ugled navedene javne uprave.

Kao što se Katolička crkva otvorila svijetu i čovjeku, tako se hrvatska država treba otvoriti prema prosječnom hrvatskom građaninu. Ministar Linić diže poreze da bi nahranio birokraciju. Ispada da je borba za hrvatsku državu bila isključivo borba za hrvatsku birokraciju. Hrvatskoj je prijeko potreban političar s vizijom, političar koji nije sveznalica, nego je u stanju okupiti tim.

U doba mogućeg nuklearnog holokausta, Ivan XXIII. dizao je nadu. Koliko god primjerice premijer Milanović tvrdio da njegov posao nije širiti nadu, nada je i dalje važan pojam u politici. Dakle, trebamo se nadati da će Hrvatska dobiti političara i vizionara kao što je bio dobri papa i sada svetac, Ivan XXIII.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

mislav miholek, HRVATSKA, crkva, vatikan, papa xxiii, zoran milanović