Hrvatska

ČOVJEK ZVAN "26 SEKUNDI": Andrija Raspudić: Sanader je razgovarao s Barrosom, a kad se vratio voda je klizila s njega

Angažirao je odvjetnika, tužio je MVEP i osobno ministricu Pusić.

Piše: PolitikaPlus/Večernji list

Andrija Raspudić, čovjek zvan 26 sekundi, koji je medijsku pozornost stekao kao državni neradnik broj jedan, prvi je put u Večernjem listu odlučio iznijeti svoju stranu priče. Angažirao je odvjetnika, tužio je MVEP i osobno ministricu Pusić te očekuje da će zadovoljštinu dobiti na sudu.

– Svi su dokumenti kod odvjetnika. Ne bih se time previše bavio, to će on riješiti, ali s obzirom na to da sam javno osramoćen i proglašen najvećim neradnikom u državi, želim se ljudima predstaviti da znaju tko sam i što sam radio. Iza mene je 18 godina vrlo teškog i odgovornog posla u protokolu Ministarstva vanjskih poslova. Spadam u grupu ljudi koji su utemeljili hrvatski diplomatski protokol jer se tim poslom bavim još od 1995. godine. Bio sam u angažiran za dva posjeta Svetog Oca Hrvatskoj, na pogrebima Gojka Šuška i Franje Tuđmana, sudjelovao sam u najvažnijim političkim događajima u državi. Na moj rad nijedan ministar, od Mate Granića pa nadalje, kao ni bilo koji predsjednik, nije imao nikakve primjedbe – predstavlja nam se Raspudić.

Njegova je najveća kvalifikacija u diplomatskom protokolu iskustvo i dokazanost u poslu. Za sebe kaže da je operativac koji uživa u terenskom radu, osobito u zračnim lukama.

– Kada smo ustanovljavali državni protokol, mi zapravo nismo znali što trebamo raditi. Prva velika stvar koja se dogodila bio je SEI (Srednjoeuropska inicijativa) 1998. Tada je Hrvatska predsjedala. Ministarski SEI na Brijunima prošao je dobro, a iste godine bio je i premijerski u Zagrebu. Tadašnji šef protokola bio je Mladen Ručević. Sjedili smo u zračnoj luci, čekali smo 12 premijera. Strah nas je bilo, nitko to nije radio prije nas, mi smo organizatori posla, ali sve je prošlo izvrsno. Mi i policija odradili smo izvrstan posao. Inače, u protokolu sam najviše vremena proveo po zračnim lukama, uvjeren sam, kada umrem, da će jedan VIP salon nazvati po meni. Volio sam taj posao i miris kerozina – kaže Raspudić koji nam je pristao otkriti još niz pikanterija iz svoje karijere.

Za Ivu Sanadera kaže da je uvijek bio vrlo zahtjevan.

– Došao je u Bruxelles i, naravno, otišao u hotel Conrad gdje je uvijek odsjedao. Otišao je njemačkim novinarima govoriti o hrvatsko-slovenskom sporu oko Piranskog zaljeva. Na perfektnom njemačkom odradio je taj posao savršeno. Trebali smo ići na ručak, ali stiže poziv da ode u zgradu Europske komisije kod Barossa. On je s osiguranjem otišao, a mi ostali čekali smo ga u hotelu. Vraća se, ulazi, vidim ga, sav je orošen, voda klizi s njega. Obično bi pozvao suradnike i odmah izdavao naredbe što ćemo dalje, ali rekao je: „Ništa od sastanaka, nitko neka me ne dira" i otišao u sobu. Nakon pet dana čuo sam da je dao ostavku. Ne znam s kime je tamo razgovarao ni zašto je dao ostavku, ali mislim da razlog leži upravo u tom razgovoru – kaže naš sugovornik o najdramatičnijoj i još uvijek tajnom obavijenoj ostavci u novijoj hrvatskoj povijesti.

 

CIJELI INTERVJU PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU VEČERNJEG LISTA!

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

diplomat, vesna pusić, andrija raspudić, ivo sanader