Ante Gugo

ISPOD POVRŠINE: Na proslavi Oluje u Kninu nije trebalo zviždati, nego plakati

Jesu li toliki dali svoje živote za to da bi državu vodili ljudi koji tvrde da se u Hrvatskoj dogodio građanski rat?

Piše: Ante Gugo

Milanoviću se zviždalo čak i na konvenciji mladeži njegove partije prije par tjedana u Rijeci, ali to nitko nije komentirao kao ovo u Kninu. Nije dugo trebalo čekati reakcije na zvižduke koji su na centralnoj proslavi Oluje upućeni državnom vrhu. Među onima koji komentiraju ima i onih koji kažu da se danas trebalo s poštovanjem sjetiti onih koji su poginuli za slobodu jedine nam Domovine, a u takvoj se prigodi ne zviždi. Taj stav sasvim je pogrešan.

Jesu li toliki dali svoje živote za to da bi državu vodili ljudi koji tvrde da se u Hrvatskoj dogodio građanski rat, a onda se isčuđavaju kad im u Kninu zvižde? Jesu li toliki pali da bi se godinama odigravala pljačka neviđenih razmjera?

Danas smo se svi zajedno trebali prisjetiti zašto su branitelji dali svoj život. Zašto se baš na današnji dan u Vodicama bombom raznio bivši branitelj? Zašto je pao još jedan hrvatski MiG 21, možda i posljednji koji je mogao poletjeti? Zašto je današnji zapovjednik svečanog postroja Hrvatske vojske, general Dragutin Repinc zvučao kao da na pozornici namješta žensku klapu, a ne kao pravi vojni zapovjednik?

Gdje je nestala ponosna Hrvatska iz Oluje koju slavimo na današnji dan?


Bilo je zaista tužno gledati zapovjednika kopnenog roda Hrvatske vojske kako glasom odgajatelja u dječjem vrtiću uz pomoć mikrofona poput kakvog DJ-a izdaje naredbe svečanom postroju, dok ga sa strane gleda zapovjednik Glavnog stožera sa svježe obojanom kosom. Jadna je država koja ima vojsku čijem zapovjedniku treba mikrofon da ga se čuje. Ne znam bih li se smijao ili plakao dok se prisjećam kako je general Damir Krstičević zapovijedao svečanim postrojem 06. kolovoza 1995. prilikom dolaska predsjednika Franje Tuđmana u tek oslobođeni Knin.

Možda sam tada bio i pod dojmom aktualnih događaja, prepun emocija, ali činilo mi se tada da će zemlja početi pucati od oštrine i siline glasa nejakog Krstičevića. I onda s takvim sjećanjima moram gledati ove danas u Kninu.

Ovo nisam napisao da bih ismijavao nijansu obojane kose pojedinih naših generala, nego zato što mi se čini da baš ova usporedba sa zapovijedanjem svečanim postrojem najbolje oslikava ono što se u međuvremenu dogodilo Republici Hrvatskoj: pogrešni ljudi na pogrešnim mjestima. Uzalud je nama sjećati se onih kojih nema. Trebamo se zapitati zašto ih nema.

Jesu li toliki dali svoje živote za to da bi državu vodili ljudi koji tvrde da se u Hrvatskoj dogodio građanski rat, a onda se isčuđavaju kad im u Kninu zvižde? Jesu li toliki pali da bi se godinama odigravala pljačka neviđenih razmjera?

Zviždati se u Kninu danas moralo zato što u državi nitko ne osjeća ni trunke slavljeničkog raspoloženja.

Da ne bude zabune, ne mislim da su za ovakvo stanje u državi krivi samo vladajući. Za naše gubljenje energije na to smiju li se u Kninu čuti zvižduci govornicima ili ne jednako je kriva oporba, koliko i vladajući. Ovi potonji zato što su zvižduke stvarno zaslužili, a oporba zato što se ponaša tako da dolazi do sumnje događa li se sve to u njihovoj režiji. Naime, ako su zvižduci Milanoviću na proslavi u Kninu dio oporbene režije, onda je to još jedno pljuvanje po grobovima palih branitelja. Postoji mjesto i vrijeme koje nije primjereno za politikantske borbe.

Zviždati u Kninu danas je trebalo i zbog mizerne proslave najvećeg državnog blagdana. Dan pobjede i domovnske zahvalnosti zaslužio je puno više od par stotina okupljenih na onom malom kninskom trgiću. Ono što se danas odigravalo u Kninu bila je samo televizijski prenošena slika stanja u cijeloj državi. Sve je izgledalo kao da političari žele što prije odraditi što se odraditi mora pa da što prije nastave uživati u još jednom neradnom danu.

Zviždati se u Kninu danas moralo zato što u državi nitko ne osjeća ni trunke slavljeničkog raspoloženja. Slaviti ne mogu ljudi koji ne znaju kako će za mjesec dana djeci kupiti knjige. Slaviti se ne može u državi u kojoj gospodarska aktivnost već godinama bilježi pad, a broj građana s blokiranim računima, dakle bez sredstava za život, bilježi stalni rast.



DAN POBJEDE
Parada neukusa u Kninu: Izazvan zvižducima, Milanović (i opet) nije odolio svađalačkom tonu >>

U Kninu se danas nije moralo zviždati zato što je pao još jedan ratni zrakoplov, ali se moralo zviždati kad na proslavu Dana branitelja ministar obrane dođe odjeven kao da ide na nekakav neformalni studentski tulum. Može Ante Kotromanović biti pobornik sportskog stila odjevanja, ali onog trenutka kad je prihvatio ministarsku funkciju, prihvatio je i određene protokolarne obveze u koje ulazi i formalni način odijevanja u nekim prigodama. Doći razdrljene košulje i bez odijela na proslavu najvećeg državnog blagdana u najmanju je ruku neozbiljno, a svjedoči i o neozbiljnom pristupu značenju tog dana.

U Kninu se danas moralo zviždati zato što malo tko u Hrvatskoj javnosti vjeruje da oporba nema ništa s ovim zvižducima. Očekujemo da će zemlju uskoro preuzeti političari koji se na optužbe da su oni organizatori zvižduka,
ne mogu sjetiti te podsjetiti na činjenicu da Milanoviću već zvižde i na skupovima njegove partije.

Oporba je to koja tvrdi da može formirati stručnu Vladu, ali nije u stanju formirati dobru PR službu koja zna dobro i pravovremeno reagirati. Ako je to oporba koja će preuzeti vlast od ovih kojima se moralo zviždati, onda je u Kninu danas trebalo i plakati. Ne samo za poginulima u Oluji.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

ante kotromanović, zoran milanović, ivo josipović, dan pobjede, knin