MISLAV MIHOLEK

KOLUMNA MISLAVA MIHOLEKA: Nešto je trulo u birokratskoj državi Hrvatskoj

Činjenica je da imamo krajnje nesposobnu vlast koja bi da vlada Saharom, nakon dva mjeseca, počela uvoziti pijesak.

Piše: Mislav Miholek

Da nešto ne funkcionira u ovoj državi, zna se dulje vrijeme. Vrtićka djeca vrlo vjerojatno to vide. Jedino tko se sustavno pravi da je sve divno i krasno su političari. Na svim razinama.

 

Prihodi od poreza osiguravaju lijepu i sigurnu egzistenciju dužnosnicima na svim razinama, od onih najviših do mjesnih odbora. Uz svakoga političara dolazi i cijela satnija birokrata, iz obiteljsko-stranačkog miljea. Umjesto stručnosti imamo povratak feudalizmu.

 

Meni se čini da je gospođi doktor Markić i Hrastu cilj sniziti prag na 3% tako da se nađu u položaju HNS-a. To je štetno za politički sustav Hrvatske. Zato ne mogu potpisati zahtjev za referendum, jer još dodatno destabilizira politički sustav Hrvatske. 

Marx je možda dobro vidio njegovo doba, ali je promašio budućnost. Ako povijesni razvoj ide od feudalizma ka kapitalizmu, pa onda u komunizam, na našim prostorima iz komunizma se prešlo u feudalizam. Ne samo kod nas, nego u većini zemalja Istočne Europe.

 

Kapitalizam podrazumijeva konkurenciju. Ali i odgovornost. Da bi tržište funkcioniralo ne smiju postojati monopoli. To je bila baza ekonomske politike Margaret Thatcher. Razbijanje svakoga monopola. Kada se uspjela riješiti starih monopolista i kada su se neki novi klinci dočepali para, onda je željela nastaviti istu politiku razbijanja novih monopolista, ali njezina Konzervativna stranka nije se složila i 1990. stjerali su je s mjesta premijera nakon što je podigla Englesku i Britaniju iz pepela. Riješila se nakupina birokratskog kancerogenog tkiva, nastalo je novo. Birokracija guši svaki politički sustav.

 

Kod nas je pak narasla do neslućenih razmjera. Ja nisam liberatarijanac. Ne smatram da se sve treba prepusti vihoru tržišta. Uvijek na sebe gledam kao liberala. Mi smo mala država, neke stvari trebaju uvijek ostati u rukama države, kao što su vojska, policija, zdravstvo i temeljno obrazovanje. Država treba štititi djecu i stare. Ali država nikako ne smije štititi nestručne, one koje su došli na položaje po političko-obiteljskim vezama. U 21. stoljeću najzaštićenija vrsta u Hrvatskoj nisu bjeloglavi supovi, čovječje ribice ili nešto slično.

 

Danas, u suvremenom svijetu, najzaštićenija vrsta je podobrazovani referent, bilo kojeg spola, s nezavršenom srednjom školom i plaćom od 4000 do 6000 kuna koji zapovijeda nekolicini fakultetski obrazovanih kadrova koji dobivaju plaću za 1600 kn. Dakle, država u kojom podobrazovani debil sa stranačkom iskaznicom šefuje fakultetskim obrazovanim ljudima koji rade ispod minimalca, jednostavno kazano bolesna je država. Ovu mjeru privremeno je uvela Jadranka Kosor, dakle privremeno i nije bila zakonski regulirana.

 

Ovo pljačkanje hrvatske mladosti, uništavanje elena i tjeranje na emigraciju ozakonila je vlada Zorana Milanovića. U normalnim demokratskim zemljama javnost, nakon takvoga nečega, natjerala bi triperaša iz Trnja da pod hitno da ostavku. Ovdje su najveći mediji pisali hvalospjeve. Dakle ovo je bolesna država, ali i bolesno društvo.

 

Činjenica je također da se hitno mora mijenjati ovakav sustav biranja zastupnika. Po meni, izbori 1992. i 1995. na kojima je bio kombinirani sustav (državne liste plus direktno biranja zastupnika) put je kojim treba krenuti.

Novi projekt Željke Markić ide k tome da se glasa isključivo preferencijalno, ali nažalost se traži da se prag smanji na 3%. Prvo ima svakako logike, jer trenutno zastupnici ne odgovaraju nikome osim svojim stranačkim šefovima. Ja sam zadnja osoba koja je da se za to da se hrvatska politika svede na šest slova koja glase HDZ i SDP. Ove su stranke preslične međusobno, ideološki su vrlo bliske i većinu prije spomenutih podobrazovanih birokrata baš su ove dvije stranke namjestile.

 

Naravno, uz još jednu violinu. Zvanu HNS. Koja u svakoj koaliciji ima nekolicinu zastupnika, a uvijek ravnopravno nastupa, štoviše, ponaša se kao dominantna strana, te sustavno uhljebljuje svoje kadrove, gdje stigne. Meni se čini da je gospođi doktor Markić i Hrastu cilj sniziti prag na 3% tako da se nađu u položaju HNS-a. To je štetno za politički sustav Hrvatske. Zato ne mogu potpisati zahtjev za referendum, jer još dodatno destabilizira politički sustav Hrvatske.

 

Činjenica je da imamo krajnje nesposobnu vlast koja bi da vlada Saharom, nakon dva mjeseca, počela uvoziti pijesak. Činjenica je da najvećoj oporbenoj stranci ovaj sustav biranja zastupnika ide na ruku i da ne želi dijeliti kolač vlasti. Obje su strane napravile višak lokalnih samoupravnih tijela, višak birokrata, navedeno guši hrvatsku državu, hrvatsko gospodarastvo i hrvatsko društvo. Političke stranke rijetko kad govore istinu. Kao kod svih ovisnosti, bilo bi lijepo da sve strane za početak priznaju da su krive za navedene postupke.

 

Činjenica je također da se hitno mora mijenjati ovakav sustav biranja zastupnika. Po meni, izbori 1992. i 1995. na kojima je bio kombinirani sustav (državne liste plus direktno biranja zastupnika) put je kojim treba krenuti. Građani trebaju imati svoje neposredno izabrane saborske zastupnike, ali ujedno treba se znati na nacionalnoj razini koja stranka ili koalicija ima većinu, kako bi se spriječilo male stranke da se ponašaju po modelu HNS-a i da ucjenjuju najjaču listu.

 

U nekom idealnom svijetu, 50% zastupnika bi bilo s lista, 50% iz izbornih jedinica.Time bi sačuvala raznovrnost političkog života, ali i stabilnost sustava. Nama hitno treba promjena. Ali ne bilo kakva, nego dobro promišljena i realno izvodiva. Sve ostalo, samo su laži političara.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

hrvatska, hdz, sdp, hns, željka markić, birokracija, zoran milanović, jadranka kosor, mislav miholek