Ante Gugo

ISPOD POVRŠINE: Rezultati istraživanja: Je li koalicija HDZ-a i SDP-a jedino rješenje?

Karamarko i ekipa će biti relativni pobjednici izbora, ali koalicijski potencijal SDP-a i OraH-a još uvijek je puno veći.

Piše: Ante Gugo

Izbijanje OraH-a na drugo mjesto liste popularnosti političkih stranaka u Hrvatskoj najmanji je problem za SDP koji je tako potisnut na treće mjesto. Puno više razloga za brigu imaju u HDZ-u koji već neko vrijeme stagnira na 25 % popularnosti, daleko ispod crte koja bi garantirala mogućnost formiranja nove Vlade.

 

Karamarko i ekipa će nesumnjivo biti relativni pobjednici izbora, ali zajednički koalicijski potencijal SDP-a i OraH-a još uvijek je puno veći, posebno kad se ima na umu Karamarkova upornost da sklapa koalicije koje su same sebi svrha i koje ne donose nove postotke na ljestvici biračke preferencije. Potpis koalicije s HSLS-om nije HDZ-u donio nikakav pomak, a promjena se ne očekuje ni nakon saveza s HRAST-om.

 

HDZ može još sklopiti koaliciju s HDSSB-om. Navodno u toj stranci postoje ljudi koji su spremni svojim biračima objasniti odustajanje od nekih još i danas jasno proklamiranih načela, pa se i pepelom posuti zbog svakodnevnog izjednačavanja HDZ-a i SDP-a, prikazujući to kao opravdano sredstvo na putu do cilja rušenja komunističke vlasti.

Mirela Holy svojim izjavama potvrđuje da je svjesna kako njezina stranka raste prebrzo s obzirom na aktivnosti koje ona i članstvo poduzimaju. Dakle, razloge za to treba tražiti izvan OraH-a, a oni su po svemu sudeći u SDP-u koji je očito na donjim granicama vlastite popularnosti. Mirela Holy priznaje da njezina stranačka infrastruktura ne može pratiti ovako brzi rast popularnosti i da nema ambicije prema premijerskom položaju.

 

Istovremeno Zoran Milanović sve češće govori o stresu kojeg doživljava kao premijer. Očito ni jedno od njih dvoje neće nakon idućih parlamentarnih izbora tražiti mandat za sastavljanje Vlade. Otvara li to dodatnu mogućnost Tomislavu Karamarku i njegovim partnerima?

 

Pad SDP-a i rast OraH-a već neko vrijeme funkcioniraju po zakonu spojenih posuda. Ako u obzir uzmemo činjenicu da je nova stranka Mirele Holy startala na političkoj sceni s postotkom pupularnosti većim od 5 % i da se od tada broj neopredjeljenih smanjio za otprilike isti postotak, onda ćemo lako zaključiti tri stvari. Prvo, dio raspršene političke snage usmjeren uglavnom na razne ekološke teme našao je način kanaliziranja svojih političkih interesa.

 

Taj dio glasova se na svim ranijim izborima zbog D'Hontove metode pribrajao drugim strankama, a sad je objedinjen. Drugo, dio neopredjeljenih birača sklonih politici lijevog centra odustao je od čekanja i svoje povjerenje je dao OraH-u. Treće, sadašnja snaga ljevice i lijevog političkog centra prihvatljiva je za oko 35 % hrvatskih birača i iza sebe ima nezanemariv dodatni koalicijski potencijal.

 

Čačić i Bandić će do zadnjeg trenutka biti spremni trgovati, ali ne treba sumnjati da će izabrati bolju ponudu. Više za ponuditi ima onaj tko ima manju koaliciju. Karamarko i HDZ već sad imaju toliko veliku koalicijsku kobasicu da postaje upitno čime je misle napuniti. Želja i interesa je puno više od mogućnosti, posebno ako uzmemo u obzir kakvi i koliko teški rezovi čekaju državu ako buduća vlast ozbiljno razmišlja o izlasku iz krize.

 

Ovaj problem pred kojim se nalazi Karamarko dodatno nezgodnu konotaciju dobija u svjetlu izjava Martine Dalić koja tvrdi da se u HDZ-u odbija razgovarati o ozbiljnim reformama u državnoj upravi i njezinoj depolitizaciji. Jesu li u HDZ-u već sad svjesni da bi plan o depolitizaciji državne uprave dodatno smanjio mogućnosti punjenja prevelike koalicijske kobasice? A što ako buduća vlast nešto ne napravi po tom pitanju?

 

Gospodarski stručnjaci kažu da Hrvatska ovako ne može još dugo. Može li HDZ nakon svih afera riskirati još i neuspješnu Vladu? To nisu u svijetu preživjeli ni puno jači.

 

HDZ može još sklopiti koaliciju s HDSSB-om. Navodno u toj stranci postoje ljudi koji su spremni svojim biračima objasniti odustajanje od nekih još i danas jasno proklamiranih načela, pa se i pepelom posuti zbog svakodnevnog izjednačavanja HDZ-a i SDP-a, prikazujući to kao opravdano sredstvo na putu do cilja rušenja komunističke vlasti.

 

Sve skupa se, prema nekim neslužbenim ali ipak dosta vjerodostojnim informacijama planira napraviti tako što će se birači HDSSB-a pozvati da u drugom krugu predsjedničkih izbora glasuju za Kolindu, da ne nasjedaju osvetničkim strastima zbog ispadnja iz utrke Milana Kujundžića koji je u međuvremenu ipak odlučio da će se natjecati, te će se sve skupa i prikazati kao raskol s Kujundžićem, odnosno definitivni kraj Saveza za Hrvatsku.

 

Kujundžića bi to trebalo politički uništiti jer bi on u toj priči bio prikazan kao osvetoljubivi egocentrik zbog čije samodopadnosti će se čak i HDSSB morati okrenuti HDZ-u u cilju rušenja komunista Josipovića... Čak kad bi ovaj monstruozni scenarij i bio ostvaren on HDZ-u ne bi donio više od 6 – 7 posto biračke naklonosti, što ga opet drži ispod crte koju imaju SDP i OraH zajedno.

 

Karamarko i ekipa će nesumnjivo biti relativni pobjednici izbora, ali zajednički koalicijski potencijal SDP-a i OraH-a još uvijek je puno veći, posebno kad se ima na umu Karamarkova upornost da sklapa koalicije koje su same sebi svrha i koje ne donose nove postotke na ljestvici biračke preferencije.

Rasplet ove priče očito se krije u vrlo velikom postotku neopredjeljenih. Kome će se oni lakše prikloniti? Bilo bi vrlo nezahvalno to prognozirati jer ti birači koji očito malo kvalitetnije traže odgovore na pitanja, nalaze se pred dvije velike dileme. Prva je mogu li svoj glas dati političkoj snazi koja je ipak najodgovrnija za ovu socijalnu i gospodarsku katastrofu u državi.

 

Naime, bez obzira što su ljudi iz sjene spremni tiho maknuti Milanovića i ekipu, činjenica je da oni nisu pokazali dovoljno svijesti ni odgovrnosti da to naprave davno prije, kad je bilo očito da kola idu nizbrdo. Njima su interesi mira u partiji bili puno važniji od nacionalnih interesa. Druga dilema neopredjeljenih birača zove se šarolika politička koalicija koju okuplja HDZ. Što je njezin politički program, kako će ga provoditi, s kojim ljudima, koliko su jedinstveni u tim svojim ciljevima...

 

Vremena do izbora je još dovoljno za pojavu nove političke snage. Rast OraH-a treba promatrati isključivo kao izraz nezadovoljstva birača sklonih centru i nesklonih partijskoj i stranačkoj disciplini. Ne treba očekivati da će Mirela Holy doći u poziciju da zatraži premijerski mandat čak i kad bi htjela.

 

Ovo treba tumačiti isključivo kao biračku poruku da se na političkoj poziciji centra traži jak i samostalan igrač s kvalitetnim programom i dovoljno jasnim odmakom od dosadašnjih aktera. To je pravilo koje je Mirela Holy svladala, pa se uporno drži priče o nemogućnosti suradnje sa Zoranom Milanovićem. Nije zgorega prisjetiti se Nikice Gabrića koji je sa svojim Nacionalnim forumom imao sasvim lijep start na političkoj sceni, a onda je napravio samo dva pogrešna poteza koja su birači trenutno sankcionirali.

 

Prvi je bio koalicija s Darinkom Kosorom i HSLS-om, a drugi je pojavljivanje fotografije u društvu s premijerom Milanovićem. Bilo bi vrlo nepristojno odbiti susret s premijerom na večeri, ali birači za tako nešto ne mare. A opet, je li premijerov protokol slučajno tu informaciju s fotografijom pustio u javnost? Možda neki premijeri i ne zaslužuju formalnu pristojnost.

 

Je li rast OraH-a prijelmnica naše političke scene ili samo još jedna dobro režirana predstava igrača iz sjene koji žele da sve ostane po starom? Odgovor na ovo pitanje krije se u socijalnom i gospodarskom programu OraH-a. Oprostite, je li netko to vidio?

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

darinko kosor, hrast, hsls, zoran milanović, tomislav karamarko, mirela holy, ante gugo, hdz, sdp, orah