Elizabeta Hrstić

KAZALIŠTE: Grobnica za Borisa Davidoviča: Ludi performans u režiji Ivice Buljana

Publika je imala priliku pogledati ludo dinamičnu, beskompromisnu i mladenački svježu predstavu.

Piše: Elizabeta Hrstić

Grobnica za Borisa Davidoviča, kultno djelo velikog srpskog pisaca Danila Kiša po svom stilu je složeno i epično. Narativnost, kompleksan tok svijesti, žestoku filozofičnu bujicu teksta nije niti malo lako uprizoriti na pozornici. Zato su redatelj i glumci zasigurno uvijek na stotinu muka, ali je zato i izazov veći, kao i satisfakcija nakon uspješno odrađenog posla.

Zagrebačka publika je imala priliku pogledati ludo dinamičnu, beskompromisnu i mladenački svježu predstavu, svjedočiti teatru tijela i strasti, a ujedno se i podsjetiti na vječno aktualan i provokativan Kišov tekst.

Još 1976. kad je ova zbirka pripovjedaka prvi put objavljena, podigla je veliku prašinu, pa su naravno i uprizorenja predstavljala veliki tabu.

Glavni lik Kišovog djela je Boris Davidovič Novski,revolucionar i sudionik Oktobarske revolucije, Židov, govori o Staljinu i čistkama, političkim okrutnostima, totalitarističkim ideologijama, ljudskim stradanjima - na žestok, emotivan i groteskno-kritičan način.

Ujedno je ovo i dirljiva priča o ljudskoj sudbini, životnim obratima i iznenađenjima, o osamljenosti i ludilu, o krhkosti naših 'malih' života, o kontrastima tjelesnosti i duhovnosti, o strahu i smrti.

Predstava je u subotu gostovala u Zagrebačkom kazalištu mladih u okviru ciklusa Europsko kazalište, a napravljena je u zanimljivoj srpsko-hrvatsko-slovenskoj koprodukciji. Praizvedba je bila ljetos na Mittelfestu u Italiji, a zatim je odigrana u rujnu na beogradskom Bitefu.



Režiju potpisuje Ivica Buljan, što nije iznenađujuće, jer se radi o jednom od naših rijetkih redatelja koji uspješno uspijevaju spojiti živ, dinamičan te krajnje ekspresivan teatar, s elementima ranjive poetičnosti. Zagrebačka publika je imala priliku pogledati ludo dinamičnu, beskompromisnu i mladenački svježu predstavu, svjedočiti teatru tijela i strasti, a ujedno se i podsjetiti na vječno aktualan i provokativan Kišov tekst.

Glumci (Aleksandra Janković, Milutin Milošević, Vladimir Aleksić, Stipe Kostanić, Boris Vlastelica,Iva Kevra,Benjamin Krnetić, Marko Grabež,Nikola Malbaša) su izuzetno energično, dajući se teatru bezrezervno, igrali osebujne i pomaknute likove: revolucionare, luđake, bludnice, perverznjake, okrutnike i prevarante... Svi su bili i naratori te izgovarali dugačke nadahnute monologe, no pritom nisu smjeli koncentrirano mirovati, upravo suprotno.



Ovakav tip epskog predloška iznjedrio bi prilično zamornu i suhoparnu predstavu da ju redatelj nije osmislio kao kombinaciju moćnog teksta, zadivljujuće tjelesne žestine u vidu borbi, samokažnjavanja, divljeg erosa, plesa... Buljan je napravio još jedan ludi performans, ubojito mudar tekst servirao na moderan kazališni način, a posebna poslastica je to što nije izostao ni humor, te glazba.  Glumci su na pozornici pjevali i svirali, solo i u bendu, dakle nesumnjivo su multitalentirani. Pa su tako i na kraju, nakon oduševljenog pozdrava publike, na trećem bisu uzeli instrumente i mikrofone u ruke i izveli svoj pozdravni revolucionarno-pankerski song.

Dvorana ZKM-a bila je dupkom ispunjena, publika otišla zadovoljna, a odlična ekipa mladih glumaca sretna, ali i vidno iscrpljena nakon svojih umno zahtjevnih i fizički iscrpljujućih zadataka.