Ante Gugo

ISPOD POVRŠINE: Korupcija, nesposobnost i pljačka obilježili su tri godine rada Vlade

Jedino što je gore od toga kad te pljačkaju jest to kad te pljačkaju po zakonu.

Piše: Ante Gugo

Rijetki su primjeri Vlada kojima se nakon tri godine upravljanja državom ne može naći ništa pozitivno. Čak i ono što je trebalo biti upisano na stranu dobrih odluka, poput fiskalizacije, upropašteno je čudnim kriterijima inspekcijskog nadzora u kojemu su meta bili mali poduzetnici kojima je zatvaran lokal zbog jedne kune viška u blagajni, dok se velikima gledalo kroz prste zbog milijuna kuna. Katastrofalna komunikacija premijera s novinarima, ali i vlastitim ministrima bila je odraz ukupnog stanja na Markovu trgu. Stoga nimalo ne čudi što su čak i ozbiljni analitičari Vladu RH posljednje tri godine vrlo često uspoređivali s popularnom grupom TNT iz stripa Alan Ford.

 

Prisjetimo se svih obećanja iz Plana 21. Doduše, pojedine su točke u startu izazivale sumnju jer su i zvučale kao parole, a ne kao točke ozbiljnog političkog programa budući da u cijelom tom političkom programu nigdje nije bio opisan način na koji će biti proveden. Lijepo su zvučale fraze o zapošljavanju mladih, o velikim investicijama, o zapošljavanju, o rastu gospodarstva i industrijske proizvodnje... Kad nakon tri godine pogledamo unazad, vidimo samo suprotno od proklamiranog.

 

Nikad se u hrvatskoj povijesti nije toliko mladih obrazovanih stručnjaka iseljavalo iz države. Šezdesetih godina prošlog stoljeća, sličnu gospodarsku situaciju u tadašnjoj Jugoslaviji vlast je rješavala naglom liberalizacijom režima putovanja u inozemstvo, čime je oko dva milijuna stanovnika dobilo mogućnost potražiti posao u Europi. Tada se radilo uglavnom o nekvalificiranim radnicima. Danas, nažalost, odlazi najbolji intelektulani potencijal države.

Nikad se u hrvatskoj povijesti nije toliko mladih obrazovanih stručnjaka iseljavalo iz države. Šezdesetih godina prošlog stoljeća, sličnu gospodarsku situaciju u tadašnjoj Jugoslaviji vlast je rješavala naglom liberalizacijom režima putovanja u inozemstvo, čime je oko dva milijuna stanovnika dobilo mogućnost potražiti posao u Europi. Tada se radilo uglavnom o nekvalificiranim radnicima. Danas, nažalost, odlazi najbolji intelektulani potencijal države. Dodatna je tragedija što prethodno država ulaže velika sredstva u obrazovanje i osposobljavanje mladih znanstvenika, od čega profitiraju druge europske zemlje. Vlada se već tri godine ponaša kao da to nije problem koji zabrinjava.

 

Kad se mladi stručnjaci iseljavaju, onda se to mora osjetiti na gospodarstvu. Već 12 kvartala ili 36 mjeseci za redom, BDP ima negativni trend. I opet postoji nešto što je još pogubnije od tog podatka: glavni gospodarski stratezi u Vladi ponašaju se kao da toga nisu svjesni, odnosno kao da se to stanje može popraviti zgodnim verbalnim dosjetkama. Tako je u četvrtak, 4. prosinca u HTV-ovoj emisiji Otvoreno potpredsjednik Vlade Branko Grčić rekao da stanje uopće nije tako loše kako se prikazuje jer je prema statističkim pokazateljima industrijska proizvodnja ove godine porasla za nezamislivih 10 posto, a i izvoz je narastao za 11 posto. Time nas je Grčić podsjetio na još jednu osobinu ove Vlade, a ona je vidljiva kroz uvjerenje članova Milanovićevog kabineta da su svi građani ove države beskrajno glupi i da im se mogu bajke mogu prodavati pod ozbiljne političke analize. Naime, Branko Grčić nije rekao u odnosu na koju je godinu to porasla industrijska proizvodnja i u odnosu na koju je godinu porastao izvoz te što su tome glavni razlozi. Istina je u tome da je nakon dvije godine rada ova Vlada potpuno devastirala i uništila državu te da je prošle, 2013., sve što nije imalo negativne trendove dovedeno na apsolutnu nulu, odnosno zaustavljena je svaka gospodarska aktivnost.

 

Nakon ulaska u Europsku uniju i povlačenja jadnih 25 posto ukupno raspoloživih sredstava iz EU fondova, u ovoj 2014. godini opet se osjetila slabašna gospodarska aktivnost. To je rezultiralo statističkim rastom proizvodnje i izvoza. Koliko je taj rast proizvodnje, koji statistički zvuči fantastično dobar, u stvarnosti beznačajan govori i to da je rast BDP-a i dalje u negativnom području. Dakle, nama industrijska proizvodnja raste za 10 posto, izvoz za 11 posto, a BDP je u negativnom području. I potpredsjednik Vlade mrtav–hladan na nacionalnoj televiziji ove podatke iznosi kao dokaz oporavka države, kao da smo svi mi debili i ne znamo povezati dvije činjenice. Baš takvo ponašanje Branka Grčića nešto je što je obilježilo protekle tri godine rada ove Vlade.

 

Već sam spomenuo europske fondove. U istu priču s njima ide i politička čistka, a to je jedino što je ova Vlada temeljito provela. Iako nas je ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina višekratno uvjeravao kako je s programom ruralnog razvitka sve u redu i kako je za nepovlačenje sredstava iz fondova koji se namijenjeni baš za to područje kriv računalni program, istina je na kraju isplivala na vidjelo, baš kao što je s mutnom poplavnom savskom vodom prošlog proljeća na vidjelo isplivala istina o potpunoj nesposobnosti ove Vlade da su uhvati u koštac s bilo kakvim problemima. Ministarstvo poljoprivrede u Bruxelles je poslalo program ruralnog razvitka koji nije zadovoljavao kriterije EU.

 

Dakle, nama industrijska proizvodnja raste za 10 posto, izvoz za 11 posto, a BDP je u negativnom području. I potpredsjednik Vlade mrtav–hladan na nacionalnoj televiziji ove podatke iznosi kao dokaz oporavka države, kao da smo svi mi debili i ne znamo povezati dvije činjenice. Baš takvo ponašanje Branka Grčića nešto je što je obilježilo protekle tri godine rada ove Vlade.

Pametan čovjek mora se zapitati kako je to moguće. Odgovor je jednostavan: iz tog, kao i većine drugih ministarstava, doslovno su pometeni kadrovi koji su godinama ranije radili na poslovima pristupanja i izrade programa za povlačenje sredstava iz EU. Dovođenjem novih kadrova po jedinom važećem kriteriju partijske pripadnosti i podobnosti, ministarstva su ostala bez ljudi koji su znali napraviti prihvatljive programe. I tako je Hrvatska ostala bez sredstava iz EU koja je Branko Grčić tijekom cijele 2013. najavljivao kao spasonosna i kao temelj našeg preporoda.

 

To političko kadroviranje u državnoj upravi dovelo je, kao što sam već rekao, do nepovlačenja sredstava iz EU, ali je to imalo i dodatne posljedice. Da bi se poljoprivredna proizvodnja uopće održala, država mora isplaćivati subvencije i poticaje. Veći dio toga u planovima Kukuriku kolacije bio je zasnovan na sredstvima iz EU fondova. Kako je to ovom prilikom izostalo, sredstva je trebalo namaknuti na druge načine. Država je najprije udarila tamo gdje je najlakše: na građane. Pod krinkom uvođenja financijske discipline i rješavanja zaostalih predmeta u pravosuđu, od kojih se većina odnosi na ovrhe, Vlada je svojim odredbama omogućila da se preko noći stotinama tisuća građana otmu sredstva s njihovim računa.

 

Mogućnošću da preko Fine svatko blokira nekoga bez provjere zakonske utemeljenosti došli smo u stanje da dug blokiranih građana raste za oko milijardu kuna mjesečno, a broj blokiranih popeo se na oko 350.000. Nije nimalo slučajno da Vlada odbija i pomisao na provedbu ozbiljne analize o uzročno-posljedičnoj vezi tako velikog broja blokiranih, odnosno umrtvljenih računa i nemogućnosti dovođenja rasta BDP-a u pozitivno područje. Kad je jednom uletjela u tu crnu zonu umrtvljavanja kretanja kapitala, misleći da su veliki investitori jedino što je državi važno, a zanemarujući činjenicu da ti veliki investitori postoje samo u propalim planovima naših ministara, Vlada više nije imala izlaz. Postala je sasvim ovisna o stalnim kratkoročnim pozajmicama kod domaćih banaka koje ne dopuštaju ni pomisao na deblokadu računa građana. Banke su, naime, u jednom razdoblju svjesno plasirale rizične kredite po nezamislivo visokim kamatama. Čak su se banke na domaćem tržištu zaduživale u inozemstvu i povećavale javni dug države kako bi plasirale što više rizičnih kredita po jako visokim kamatama. Potom je lakomost inozemnih vlasnika hrvatskih banaka došla na naplatu. Trebalo je snositi posljedice tako rizičnog poslovanja. U dogovoru s ovom Vladom rizik je preko noći prebačen na samo jednu stranu u pravnom poslu, na građane, odnosno na korisnike kredita. Time je zemlja bačena u ponor umrtvljivanja protoka kapitala i nemogućnosti odvijanja bilo kakve gospodarske aktivnosti te uz jedinu alternativu za preživljavanje, a ona se zove iseljavanje. Pri tome banke ne osjećaju posljedice: dok su građani blokirani i ne mogu ni poreze plaćati, država je gladna bankarskog novca. One i dalje dobro posluju.

 

Nažalost, masovna blokada građana, što se u prvoj godini rada ove Vlade nazivalo i uvođenjem financijskog reda pokazalo se kao priča o čišćenju sobe i pospremanju smeća pod tepih. Sad je hrpa toliko velika da se od smeća ne može prići vratima kako bi se smeće izbacilo. Uz tako umrtvljenu gospodarsku aktivnost zbog tako velikog broja blokiranih građana, država je ostala i bez značajnih poreznih prihoda. Da bi napunila praznu blagajnu, država je posegnula za dijelom prihoda jedinica lokalne samouprave. Sustav zatvorenih posuda odmah je pokazao svoju posljedicu. Starački domovi u vlasništvu županija preko noći su poskupjeli za oko 600 kuna. Država ima obvezu socijalne brige o ugroženim kategorijama stanovništva. Sad će sustavu socijalne skrbi nedostajati ta sredstva za onoliko koliko su poskupjeli starački domovi. Uskoro nas očekuje neka nova mjera otimanja nekome. Naime, građanima se više nema što oteti, pa su sad na redu jedinice lokalne uprave. Gorski kotar već je ostao bez statusa nerazvijenog brdsko-planinskog područja.

 

Milanović i njegova Vlada protekle tri godine državu su zapetljali u nerješivu mrežu loših odluka koje su donosili iz samo tri razloga. Prvi je korupcija, odnosno partijsko i stranačko kadroviranje te omogućavanje zapošljavanja što više njihovih ljudi. Drugi je razlog potpuna nesposobnost onih koji odlučuju i treći je razlog zakonsko prikrivanje pljačke kao što je slučaj s predstečajnim nagodbama.

Mogao bih do sutra opisivati što je sve naopako radila ova Vlada u protekle tri godine. Sjetimo se samo rekonstrukcija željezničkih pruga koje su nakon toga ukidane pa milijuni bačenih u studije izvedivosti za tobožnje kapitalne objekte, od čije izgradnje nije bilo ništa. O kupovinama ergela preskupih automobila i pametnih telefona može se ispisati posebna priča. A tek o ozakonjenom načinu pljačke koji je nazvan „predstečajne nagodbe“! O jednom takvom slučaju baš se piše i govori ovih dana. Zanimljivo, sad svi peru ruke. Bivši ministar Linić čak tvrdi da je to i dalje odličan zakon, ali da ga pojedinci zloupotrebljavaju. Uporno nam Linić zaboravlja objasniti zašto u zakon nisu ugrađeni zaštitni mehanizmi da ga pojedinci ne mogu zloupotrebiti, nego je napravljen tako da praktično poziva na prijevaru. O tome Linić, ali i aktualni ministar Lalovac šute kao riba koju ulovi bogati ribar. Ovaj zadnji posebno se pravi neinformiran.

 

O tri godine svog mandata ne progovara previše ni premijer Milanović. Možda je tako i bolje. Uz prethodno trogodišnje iskustvo, mogli bismo očekivati da nam kaže koji neprimjereni i loše izgovoreni latinski citat, odnosno frazu. Možda bi nam ponudio i svoje tumačenje povijesti, po kojem Finska u zadnjih 100 godina nije ratovala, a u Hrvatskoj se vodio građanski rat. Možda bi se posvađao s novinarima koji su otkrili da njegov zrakoplov iz Sarajeva u Zagreb leti čudnom rutom preko aerodroma na Krku. Možda bi jednostavno naredio Ostojiću da uhapsi onoga tko postavlja nezgodna pitanja ili da mu šest policajaca bez sudskog naloga provali u stan, temeljito ga pretrese i ponešto otuđi, tobože osiguravajući provođenje ovrhe za koju također ne postoji sudsko rješenje. Naime, zadnjih tjedana ovo su postale metode zastrašivanja onih koji se usude kritizirati Vladu.

 

Milanović i njegova Vlada protekle tri godine državu su zapetljali u nerješivu mrežu loših odluka koje su donosili iz samo tri razloga. Prvi je korupcija, odnosno partijsko i stranačko kadroviranje te omogućavanje zapošljavanja što više njihovih ljudi. Drugi je razlog potpuna nesposobnost onih koji odlučuju i treći je razlog zakonsko prikrivanje pljačke kao što je slučaj s predstečajnim nagodbama. Jedino rješenje za takvu situaciju jest odlazak ove Vlade što prije i poništavanje svih njihovih odluka. Neke će možda trebati vratiti na snagu, ali uz pažljivije prateće provedbene propise. U svakom slučaje, preduvjet je našeg preživljavnja odlazak ove Vlade. Nisam siguran da uz Milanovića i njegove ministre možemo preživjeti još godinu dana.

 

Ovi ministri nisu riješili nijedan problem. Nije šala kad kažem da bi bilo bolje da ništa nisu niti pokušavali. Svaki njihov potez doveo je do nekoliko novih problema. Naše nevolje rasle su poput obrnute piramide sa svakom novom njihovom odlukom. Kad uz toliko očito nesposobnost postoji i neskrivena sklonost prema korupciji, onda je katastrofa jedini mogući rezultat. Branko Grčić na javnoj se televiziji čudom isčuđavao zato što mu profesor Puhovski spočitava sklonost ove Vlade prema korupciji. Kako drukčije nazvati osnivanje sasvim nepotrebnih agencija, o čijim rezultatima rada ne znamo ništa, a u koje su zaposleni kadrovi prema isključivom kriteriju partijske i stranačke pripadnosti?! Zar to nije očiti oblik korupcije? Čudio se Grčić i što su mu protivnici u debati spominjali pljačku. Kad su spomenuli predstečajne nagodbe, rekao je da je sve rađeno prema zakonu. Šutio je kad su mu spominjali cijenu struje u nikad kišnijoj godini i HEP, čiji su direktori temeljito obnovili vlastiti vozni park. Zaboravio je napomenuti tko je donio taj zakon koji legalizira pljačku.

 

Jedino što je gore od toga kad te pljačkaju jest to kad te pljačkaju po zakonu. Ovo nije citati nekoga iz grupe TNT. To je hrvatska stvarnost s ovom Vladom. 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

trogodišnjica, ministri, vlada