VESNA ŠKARE OŽBOLT

SJEĆANJE NA PRVOG PREDSJEDNIKA: Vesna Škare Ožbolt: Franjo Tuđman - moj predsjednik

Na ideji stvaranja hrvatske države pomirio je ljevicu i desnicu, ujedinio domovinsku i iseljenu Hrvatskiu i stvorio nevjerojatnu snagu.

Piše: Vesna Škare Ožbolt

Velika djela uvijek čine ljudi koji imaju posebnu snagu, poput Franje Tuđmana koji je u početkom devedesetih uspio ostvariti želje mnogih generacija o samostalnoj hrvatskoj državi. Znao je često reći - imamo Hrvatsku, izgradimo je po svojoj volji, onakvu kakvu želimo.

 

Ne, nikada nije dogovarao s Miloševićem podjelu BIH, ali je bio za novo unutarnje uređenje BIH kao države tri konstitutivna naroda. Neki u tome ne žele vidjeti razliku. Često je govorio kao što se Jugoslavija nije mogla održati , neće se moći niti BIH ukoliko se ne napravi novo unutarnje uređenje na ravnopravnoj osnovi sva tri konstitutivna naroda. Predlagao je međunarodnoj zajednici razna rješenja poput kantonizacije i federativnog uređenja BIH. Bio je tvorac Daytonskog rješenja bosanske krize.

Često je podsjećao da slobodu, neovisnost i sigurnost hrvatske države više nikada nesmijemo ispustiti iz ruku, da budemo svoji na svome, gospodari i kreatori svoje budućnosti i sudbine.

 

Temelj njegove ideje bile su pomirba svih Hrvata neovisno o ideološkoj usmjerenosti, stvaranje političko nacionalnog pokreta čiji je cilj bio samostalna država, izlazak iz SFR Jugoslavije i ponovni ulazak u europski civilizacijski krug te obnavljanje hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta.

 

Na ideji stvaranja hrvatske države Franjo Tuđman pomirio je ljevicu i desnicu, ujedinio domovinsku i iseljenu Hrvatskiu i stvorio nevjerojatnu hrvatsku snagu koja se mogla obraniti u domovinskom ratu.

 

Protivnika ideje nacionalne pomirbe bilo je tada , a ima ih i sada i na ljevici i na desnici. Neki na ljevici smatraju kako je ideja nacionalne pomirbe neprirodna i krije u sebi kojekakve „mračne“ nacionalističke opasnosti. S druge strane, neki se na desnici nikako ne mogu pomiriti s činjenicom da je utemeljitelj hrvatske države jedan bivši Titov general.

 

Kako bi to Franjo Tuđman rekao - Hrvatska treba i lijevu i desnu nogu da bi mogla hodati. Zato nije dopustio ranih 90- tih nakon velike pobjede HDZ-a na prvim višetranačkim izborima da Ivica Račan sa socijaldemokratskom partijom nestane sa političke scene. HDZ-u je potrebna oporba, znao je tada govoriti.

 

Franjo Tuđman je bio izvrstan strateg, sjajan pregovarač i diplomat. Imala sam ga prilike svaki dan vidjeti na djelu i to u vrijeme kada je Hrvatska bila okupirana i razoružana. Vješto je pregovarao s vojnim vrhom JNA o moratoriju, a istovremeno je tražio ulazak mirovnih snaga na hrvatska okupirana područja.

 

Uspješno je manevrirao i odoljevao svim zamkama svjetskih interesa dok se  Hrvatska nije naoružala i vlastitim snagama oslobodila svoja okupirana područja.

 

Jedino što nije nikada prežalio bilo je  što nije ušao sa savezničkom hrvatskom i bošnjačkom vojskom u Banja Luku. Međutim, međunarodna zajednica se takvom vojnom manevru Tuđmana i Izetbegovića jako protivila iz straha da se Vojska SRJ izravno ne uključi u rat , ali i opreza da se  ne naruši ravnoteža o podjeli utjecaja u BIH 51% za FBiH i 49% za Republiku Srpsku.

 

Iako vojnik po ponašanju bio je mirotvorac u srcu.

 

U vrijeme raspada Jugoslavije nastojao je izbjeći rat. Sugerirao je početkom devedestih razgovore šest predsjednika Republika o mirnom razdruživanju. Predlagao je asimetričnu federaciju kao privremeni model mirne tranzicije i izlaska Republika iz Jugoslavije zasnovan na ustavnom rješenju iz 1974.  Tuđman i slovenski predsjednik Kučan predlagali su konfederativno uređenje Jugoslavije, Milošević i crnogorski predsjednik Bulatović su bili za čvrstu federaciju, dok su suzdržani ostali Izetbegović i makedonski predsjednik Kiro Gligorov. Tu neodlučnost i suzdržanost BIH i Makedonije iskoristio je Milošević i s JNA prvo napao Sloveniju, a nakon toga i Hrvatsku.

 

Franjo Tuđman bio je izvrstan taktičar i strateg, no loše se nosio s vješto plasiranim spinovima poput onog kako je u Karađorđevu zajedno s Miloševićem dijelio BIH.

 

I danas taj politički mit producira brojne komentare, interpretacije  i nagađanja. Razgovor dvojice predsjednika u četiri oka postao je jedan od najraširenijih  političkih mitova u devedesetima kojeg su prema potrebi koristili uglavnom Tuđmanovi politički protivnici.

 

Iako je o tom sastanku napisano puno priča, snimljeno razgovora, raspravljano na Haškom sudu, nikada nije objašnjeno o čemu su zapravo tada razgovarali.

 

I ja sam ga nekoliko puta nasamo pitala o čemu je razgovarao s Miloševićem u Karađorđevu i jeli doista razgovarao o podjeli BIH. Začuđeno bi me , a ponekad i ljutito pogledao, hajde razmislite malo, da sam dijelio BIH bi li Hrvatska bila napadnuta.... zar bi sada imao pola milijuna prognanika i milijun bosanskih izbjeglica!....

 

Ne, nikada nije dogovarao s Miloševićem podjelu BIH, ali je bio za novo unutarnje uređenje BIH kao države tri konstitutivna naroda. Neki u tome ne žele vidjeti razliku. Često je govorio kao što se Jugoslavija nije mogla održati , neće se moći niti BIH ukoliko se ne napravi novo unutarnje uređenje na ravnopravnoj osnovi sva tri konstitutivna naroda. Predlagao je međunarodnoj zajednici razna rješenja poput kantonizacije i federativnog uređenja BIH. Bio je tvorac Daytonskog rješenja bosanske krize.

 

Hrvoje Šarinić, njegov Predstojnik ureda zaputio se u Francusku i vratio se s liječnikom koji je uspio na neko vrijeme zaustaviti opaku bolest. Franjo Tuđman je zahvaljujući Hrvoju Šariniću i francuskom liječniku živio još tri godine poklonjenog života. Preminuo je 10. prosinca 1999 godine

Za razliku od drugih političara i vođa na području bivše Jugoslavije, bio je najveći poštovatelj Badinterovog zaključka o tome da se SFRJ raspala, ali da granice između bivših federativnih jedinica trebaju postati državne granice novonastalih zemalja, koje se silom ne mogu mijenjati.

 

Sjećam se nekih njegovih  razgovora s Alijom Izetbegovićem kojeg je u početku, a posebno 1992 godine nagovarao da naprave vojni savez protiv Miloševića. Izetbegović to nije htio. Tuđman je već tada upozoravao Izetbegovića da će se JNA prilikom povlačenja iz Hrvatske koncentrirati u BIH i da će je okupirati. „Neće Franjo, neće JNA na vlastiti narod“, odgovorio bi mu Alija Izetbegović. Upravo se to dogodilo. Da je Alija Izetbegović prihvatio Tuđmanovu ruku 1992 godine tko zna kakav bi bio tijek povijesti...

 

Franju Tuđmana možemo promatrati kroz dva vremena - onaj do 1995 i nakon toga kada ga je počela nagrizati opaka bolest. Nakon okrutne spoznaje da ima karcinom počela je iza njegovih leđa tiha borba za vlast.

 

Liječenje i američkoj vojnoj bolnici rezultiralo je zaključkom da mu je ostalo još šest mjeseci života. Vratio se u Hrvatsku koja se ljuljala na valu građanskog nezadovoljstva (radio 101, sindikati...rastuće ambicije vlastitih stranačkih moćnika...).

 

Hrvoje Šarinić, njegov Predstojnik ureda zaputio se u Francusku i vratio se s liječnikom koji je uspio na neko vrijeme zaustaviti opaku bolest. Franjo Tuđman je zahvaljujući Hrvoju Šariniću i francuskom liječniku živio još tri godine poklonjenog života. Preminuo je 10. prosinca 1999 godine

 

Gospodine predsjedniče, Vi ste zadužili svoj narod jer ste mu u povijesnim trenucima bili na čelu i omogućili stvaranje države. Ali kao i svi veliki ljudi, niti Vi nećete dočekati izraze zahvalnosti za to. Učinit će to tek dolazeće generacije. Ali vjerujte, učinit će. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom. (Henry Kissinger u obraćanju Franji Tuđmanu).

 

Bila sam deset godina njegova savjetnica za odnose s javnošću, kasnije savjetnica za politička pitanja i jedan od onih koje je slao u pregovaračke  misije na okupirana područja. Bila sam njegov najmlađi učenik, svjedok i sudionik stvaranja moderne hrvatske države.

 

*10. prosinca 1999. godine umro je dr. Franjo Tuđman. Serijom tekstova, u kojima su se o Tuđmanovu radu prisjećali njegovi najbliži suradnici, PolitikaPlus obilježava 15 godina od smrti prvog hrvatskog predsjednika.

 

>> Slaven Letica: Tuđman je otac nacije i ratni pobjednik, Mesić svjedok-pokajnik

 

>> Suradnici: Tuđman nikada nije izgovorio da Hrvatskom treba vladati 200 bogatih obitelji

 

>> Nepoznati detalji: Tuđman je odbio uhititi Račana iako su ga savjetnici na to nagovarali

 

>> Bi li Hrvatske bilo da nije bilo Franje Tuđmana i HDZ-a?

 

>> Franjo Tuđman i njegovo naslijeđe: Za 50 godina pamtit će samo njegove zasluge!

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

jugoslavija, hrvatska, vesna škare ožbolt, franjo tuđman