MISLAV MIHOLEK

KOLUMNA MISLAVA MIHOLEKA: Čudesni predsjednički izbori 2014. u Hrvata. Sve se zna, a ništa se ne zna

Josipović i Krabar-Kitarović mogu do pobjede u prvom krugu, a izvjesno je da može biti drugoga.

Piše: Mislav Miholek

Iskreno, moram reći da me veseli kratka kampanja. Barem ova službena, jer svaki predsjednik je u kampanji od prvoga dana kada zasjedne na Pantovčak, a Ivo Josipović se pobrinuo da u zadnjih pet godina posjeti skoro svaki kutak RH, što je njemu bilo politički korisno, ali lijepo je da predsjednik države stvarno i putuje po državi. Kolinda Grabar-Kitarović u kampanji je od proljeća, Milan Kujundžić moglo bi se reći od euroizbora. Ivan Sinčić je padobranac.

 

Poklonici Ive Josipovića uvjereni su u pobjedu u prvom krugu. Jedini je problem što HDZ nije na vlasti i što s druge strane nije Milan Bandić. Naime, Bandić nevjerojatno uspije mobilizirati birače centra, i to protiv njega. A i intelektualniji dio desnih glasača isto ne može glasati za Bandića. Dakle, prije 5 godina Ivo Josipović si nije mogao poželjeti boljeg protukandidata.

 

Glasač Ive Josipovića lijevoga je usmjerenja. Također, postoji dobra mogućnost da ga je u devedesetima tadašnja vlast oštetitila gubitkom posla, prisilnim odlaskom u penziju, i HDZ-u mu je najgori neprijatelj u životu. Određeni dio lijevih glasača razočaran je u Josipovićevu politiku, a Kolinda im ne smeta toliko da će ići glasati, nego će jednostavno ostati doma. Josipović može dobiti u prvom krugu, može dobiti u drugome, jednako kao i Kolinda. Josipović može sigurno računati na oko 40 do 45 posto u prvom krugu.

 

Glasači Kolinde Grabar-Kitarović su raznovrsniji od glasača Ive Josipovića. Prvenstveno, imamo HDZ-ovu vojsku birača, članove HDZ-a, članove njihovih obitelji i interesno povezane gospodarstvenike. Dosadašnja kampanja je katastrofalno loša, ali unatoč tome prvi navedeni će izaći na biralište, makar padale sjekire.

 

Teško je reći tko će dobiti ove izbore i kada. Ivo Josipović i Kolinda Grabar-Kitarović mogu odnijeti pobjedu u prvom krugu, a sasvim je izvjesno da može biti drugoga kruga u kojem se može dogoditi svašta. Za Milana Kujundžića ovi su izbori važni da se još jednom etablira na desnici, dok je za Živi zid Ivana Pernara ovo prilika da se još više približi političkom mainstreamu.

Sljedeća skupina potencijalnih glasača su oni s desnog centra koji ne mogu podnijeti Zorana Milanovića i koji će javno negirati da su glasali za Kolindu, ali će se dići ujutro, trčati na izborna mjesta i debelo zaokružiti Kolindu tri puta, samo da napakoste Milanoviću. Treća skupina su pak oni koje je komunizam nekako oštetio, obrnuto proporcionalni su onim glasačima koje je pak oštetio HDZ, a racionalni su u smislu jer ne žele glasati za Kujundžića da im glas ne propadne. Čim je manja izlaznost, to je bolje za Kolindu. Kolinda pak može računati između 35 i 45 posto glasova, ovisno o izlaznosti glasača.

 

Glasači Milana Kujundžića su oni s desna koji ne vole HDZ, a još manje vole SDP, Zorana Milanovića i Ivu Josipovića. Fenomen rasipanja glasača desnice na parlamentarnim izborima gura se pod tepih. Oko 10 posto glasova redovno se prosipa na male desne stranke koje nisu u vezi s HDZ-om i Kujudžić može računati na te glasove.

 

Riječ o eurofobnoj desnici koja priželjkuje Tuđmanov suverenistički pristup, koji je doduše nemoguć u suvremenoj Europi, a činjenica je da je RH u NATO savezu i EU, te da je time izrazito pozicionirana uz Ameriku i Njemačku, unatoč tome što je zadnje tri godine trenutna vlast radila aktivno na tome da poruši sve mostove prema tim državama. Kujundžić može računati na 10 posto glasova, od kojih će polovica vrlo vjerojatno otići Kolindi, ako bude drugoga kruga, jer ovi birači toliko ne vole SDP da će ipak glasati za HDZ-ovog kandidata. Druga polovica pak mrzi HDZ više od svakoga ljevičara.

 

Ivanu Pernaru mora se odati poštovanje za plivanje u hrvatskim političkim vodama. Savez za promjene sad se zove Živi zid i ima svoga kandidata za predsjednika, Ivana Sinčića. Pernar pozorno osluškuje javno bilo. Iako se zeznuo s prosvjedima, jer Hrvati su prelijeni za iste, sad je ponudio kandidata kakvog javnost traži. Dobar dio birača kaže da žele mladoga i obrazovanog čovjeka.

 

Sad su dobili ljepuškastog Ivana Sinčića, oku ugodnog. Student je FER-a, teškoga fakulteta. Aktivist je. Živi zid i Sinčić mogu računati na prosvjedne glasove. Meni se čini da to može ići od 10 pa sve do 20 posto. Od svih glasača, Sinčićevi glasači bit će najraznovrsniji. Primarno, to su ljudi koje je zadnjih nekoliko godina kriza podosta oštetitila, a takvih je svakim danom sve više. Zasigurno može očekivati i dio lijevih glasova koji naginju aktivizmu i smatraju da je SDP ispostava krupnog kapitala. Također, dio ljudi koji smatraju da su HDZ i SDP ista stvar, glasat će za Sinčića. Retorika koja ide protiv NATO saveza i Europske unije donijet će opet dio glasova. Vrlo dobro odigrana karta Ivana Pernara.

 

Teško je reći tko će dobiti ove izbore i kada. Ivo Josipović i Kolinda Grabar-Kitarović mogu odnijeti pobjedu u prvom krugu, a sasvim je izvjesno da može biti drugoga kruga u kojem se može dogoditi svašta. Za Milana Kujundžića ovi su izbori važni da se još jednom etablira na desnici, dok je za Živi zid Ivana Pernara ovo prilika da se još više približi političkom mainstreamu.

 

Važnost predsjednika je u tome da ima moralni ugled u državi i da treba donijeti jedan specifičan optimizam u politički sustav koji trenutno nedostaje, ali i mora pokrenuti vanjsku politiku koja je trenutno mrtva kao nikada do sada.

 

Zbog demokratskog procesa, ali primarno zbog sebe, odite 28. prosinca na glasačka mjesta i zaokružite svoj broj!