VESNA ŠKARE OŽBOLT

KOLUMNA VESNE ŠKARE OŽBOLT: Etički kodeks Hrvatskog sabora – ozbiljan dokument ili kozmetički zahvat?

Određene oblike 'neparlamentarnog' ponašanja zastupnika moglo bi se kažnjavati s ograničenom suspenzijom.

Piše: PolitikaPlus

Prednacrt Etičkog kodeksa ponašanja saborskih zastupnika konačno je na stolu saborskih zastupnika  i ako konzultacije oko  njegovih 13 točaka budu tekle glatko hrvatski sabor bi već do konca ovog mjeseca mogao dobiti svoj prvi etički kodeks.

 

Etički kodeks neće preko noći iskorijeniti necivilizirano ponašanje ili sukobe interesa zastupnika, ali će jasni standardi i odgovarajući režim sankcija pomoći u prevenciji kršenja etičkih normi i spriječiti daljnju eroziju etičke kulture u Saboru.

Od svih dosadašnjih saziva sabora od samostalnosti Republike Hrvatske ovaj su saziv hrvatski građani ocijenili najlošijom ocjenom. Treba biti pošten i priznati kako je niska ocjena u potpunosti zaslužena jer, uz časne iznimke, nekultura dijaloga nikad nije bila veća, a zloporaba ove časne institucije od strane zastupnika nikad gora, od plasiranja prijetećih anonimnih pisama kao da se radi o službenom dokumentu nekog službenog tijela RH do zloporabe holokausta i 'žutih traka' što je, usuđujem se reći, bio vrhunac prostituiranja dostojanstva Sabora. Ono što je žalosno jest da je urušavanju civiliziranog diskursa u hrvatskom saboru značajno pridonio sam predsjednik Vlade. Na ovu činjenicu - koja je zabrinjavajuća ne samo za saborsku nego i za cjelokupnu hrvatsku političku scenu –ukazala je prof. dr. Mirjana Kasapović u svojoj analizi prvih šest mjeseci rada koalicijske vlade: „Premijer Zoran Milanović provodi sustavnu, neodgovornu i opasnu dekonstrukciju javnoga političkog diskursa čiji su elementarni standardi u proteklih dvadesetak godina u ovoj zemlji uspostavljani teškom mukom".

 

Etički kodeks neće preko noći iskorijeniti necivilizirano ponašanje ili sukobe interesa zastupnika, ali će jasni standardi i odgovarajući režim sankcija pomoći u prevenciji kršenja etičkih normi i spriječiti daljnju eroziju etičke kulture u Saboru. U Hrvatskoj još uvijek nije u potpunosti zaživjelo načelo prema kojem izabrani i imenovani javni dužnosnici podliježu višim moralnim i etičkim standardima od 'običnih' građana i donošenje prvog etičkog kodeksa hrvatskog sabora još je jedan korak ka promoviranju tog načela.

 

Etički kodeks ne može biti tek neobvezujuća lista lijepih želja saborskih zastupnika nego u skladu s preporukama iz Izvješća GRECO-a (Corruption prevention in respect of members of parliament, judges and prosecutors) od lipnja 2014., treba sadržavati smjernice za rješavanje stvarnih i prevenciju potencijalnih sukoba interesa, proporcionalne mjere za sankcioniranje kršenja etičkih standarda, mehanizme samokontrole, institute za specifične situacije sukoba interesa (ad-hoc disclosure i self-recusal), deontologiju dvojnih mandata i vjerodostojne mehanizme nadzora provođenja odredbi etičkog kodeksa. Dakle, ne trebamo izmišljati 'toplu vodu', dovoljno je preuzeti najbolje prakse iz država članica EU-e uz potrebne prilagodbe s obzirom na različitu legislativu i neke tradicionalne i kulturne specifičnosti. Međutim, koliko je meni poznato, u etičkim kodeksima parlamenata EU nema odredbi kakve se predlažu u prednacrtu Kodeksa prema kojima zastupnici ne smiju 'davati izjave koje nisu potkrijepljene dokazima'  i ,iskazivati nesnošljivost prema drugačijoj političkoj ideologiji '. Prvu odredbu nužno je ili bolje definirati, recimo da se od zastupnika očekuje da, ako je ikako moguće, osigura dokaze za neku svoju tvrdnju – dakle, to nikako ne bi smjelo biti obligatorno, i.e. da se zastupniku, ukoliko nije osigurao dokaze, zabrani govoriti - ili ju potpuno izbaciti jer se moralna obveza da zastupnik govori istinu, podrazumijeva. Ova druga odredba osobito je kontroverzna jer implicira 'jednoumlje' i.e. bespogovorno poštivanje 'službene ideologije' koja god ona bila i u ovakvoj formi u etičkom kodeksu joj definitivno nije mjesto.

 

Etički kodeks parlamenta Francuske iz 2011. također je vrlo dobar, s odlično definiranim sukobom interesa i nespojivosti funkcija. Posebno je interesantna odredba prema kojoj se svako ozbiljnije kršenje etičkih normi kažnjava zabranom kandidiranja za parlament u trajanju od jedne godine i vrijedilo bi razmotriti mogućnost uvođenja slične mjere u etički kodeks hrvatskog sabora.


 

Ono što hrvatske građane posebno iritira u svezi s radom Sabora  je sindrom 'praznih klupa' - iako izostanak nekog zastupnika ne znači nužno da on ili ona ne rade svoj posao - i uvođenje novčanih sankcija jedan je, ali ne i jedini, od načina  rješavanja tog problema. Međutim, prijedlog da novčana kazna iznosi neki, za sada još nedefinirani, postotak od mjesečnog paušala od 1500 kuna je neozbiljan; ako se želi postići pravi punitivni karakter ove mjere treba razmisliti o ozbiljnim iznosima. Njemački Bundestag za neopravdani izostanak sa sjednice parlamentarce kažnjava sa 'samo' 100 eura odnosno 50 eura ako nedolazak najave ali razlozi budu neprihvatljivi ili ako ne pristupe glasanju. No, kod odlučivanja o visini kazne ne bismo se trebali pozivati na taj primjer jer je njihova politička kultura tradicionalno na mnogo višoj razini i kod njemačkih parlamentaraca neopravdani izostanak sa sjednice i/ili nerad je iznimka. Francuski parlament ima nešto rigoroznije kazne -zastupnike koji sa sjednica izostanu više od dva puta mjesečno 'globi' se s najmanje 355 eura na više – i možda bi se taj iznos mogao uzeti kao startni iznos kazne?

 

Jedan od najboljih etičkih kodeksa je kodeks parlamenta Velike Britanije i njegovih Sedam načela o etici javne službe (The Nolan Principles of Conduct in Public Life) preuzeli su, u ovoj ili onoj formi, mnogi europski parlamenti. 'Načela lorda Nolana' - nesebičnost, integritet, objektivnost, odgovornost, otvorenost, poštenje, leadership ( u smislu toga da obnašatelji javne službe trebaju vlastitim primjerom predvoditi u promicanju tih načela) - ne vrijede samo za parlamentarne zastupnike nego i državne dužnosnike i službenike u cijeloj državi. Bilo bi dobro razmisliti o mogućnosti da se, po uzoru na njihov kodeks, određene oblike 'neparlamentarnog' ponašanja zastupnika kažnjava s ograničenom suspenzijom sudjelovanja u radu parlamenta.

 

Etički kodeks parlamenta Francuske iz 2011. također je vrlo dobar, s odlično definiranim sukobom interesa i nespojivosti funkcija. Posebno je interesantna odredba prema kojoj se svako ozbiljnije kršenje etičkih normi kažnjava zabranom kandidiranja za parlament u trajanju od jedne godine i vrijedilo bi razmotriti mogućnost uvođenja slične mjere u etički kodeks hrvatskog sabora.  




Ovaj saziv sabora ima jedinstvenu priliku iznjedriti kvalitetan dokument koji bi imao trajnu vrijednost. Donositi etički kodeks samo u svrhu 'peglanja' imidža ovog saziva Sabora nema smisla jer će 'plesati samo jednu godinu'



Nadziranje poštivanja etičkog kodeksa i donošenje sankcija u slučajevima kršenja u parlamentima država EU-e provode različita tijela: parlamentarni odbor za etiku u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Austriji i još nekim državama, izvan-parlamentarni odbor u Sloveniji koji kontrolira ne samo zastupnike nego sve državne dužnosnike u zemlji ili ombudsman za etiku u nekim skandinavskim zemljama. Mogući su i kombinirani modeli. Ova tijela usko surađuju s kompetentnim pravosudnim tijelima (sudovi, policija, posebna pravosudna tijela za slučajeve korupcije, teških prevara i tzv. 'white-collar' crime).  

 

Hrvatska javnost opravdano je revoltirana situacijama kada se protiv nekog zastupnika otvori istraga ili je u tijeku sudski postupak a on uredno sjedi u Saboru. Pođemo li od premise da se politička odgovornost brani pred javnošću a kaznena na sudu složit ćemo se da je za moralno zdravlje društva takva praksa posve neprihvatljiva. To pitanje neće regulirati etički kodeks koji po svojem karakteru spada u soft-law  instrument nego amandmani na relevantne zakone (Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski Sabor, Zakon o obvezama i pravima državnih dužnosnika ). Politička volja za promjenom zakonodavstva više nije upitna i čitav proces mogao bi se provesti relativno brzo; primjerice, u članku 10. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski Sabor dodati stavak o suspenziji mandata saborskom zastupniku protiv kojeg je otvorena istraga odnosno traje sudski postupak (primjer: članci 99. i 112. Zakona o državnim službenicima) a pitanje plaća odnosno osobnih dohodaka za trajanja suspenzije mandata regulirati na istom principu kako je to uređeno Zakonom o državnim službenicima (primjer: članci 110. i 114.).



Ovaj saziv sabora ima jedinstvenu priliku iznjedriti kvalitetan dokument koji bi imao trajnu vrijednost. Donositi etički kodeks samo u svrhu 'peglanja' imidža ovog saziva Sabora nema smisla jer će 'plesati samo jednu godinu' i budućim sazivima sabora ostaviti nezahvalan posao njegovog popravljanja. Bez namjere da kompetencije i dobru volju zastupnika stavljam pod upitnik držim kako  bi konačni nacrt kodeksa trebalo dati na uvid nezavisnim pravnim stručnjacima,  članovima akademske zajednice i civilnog društva. Držim također kako bi bilo  dobro konačni nacrt kodeksa dati na javnu raspravu  te tako uključiti i hrvatske građane jer napokon oni su ti koji plaćaju saborske zastupnike.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

zastupnici, etnički kodeks, sabor