Ante Gugo

ISPOD POVRŠINE: Prepiska između predsjednice i premijera: Tko državom upravlja s Pantovčaka?

Radi li to Grabar-Kitarović ili njezin vrlo čudni savjetnički tim?

Piše: Ante Gugo

Sjeća li se još netko Kolindinog izvanrednog inauguracijskog govora? Tadašnjim riječima predsjednica Republike Hrvatske zamalo je uspjela na svečanosti polaganja prisege osvojiti srca svih Hrvata, kako onih koji su joj na izborima dali svoj glas, tako i onih koji su mislili da ona ipak nije najbolji izbor. Kažem zamalo jer neki joj ipak nisu mogli oprostiti čudan popis VIP uzvanika. Predsjednica se oglasila nakon toga i rekla da ona nije imala utjecaj na sastavljanje popisa uzvanika. Baš kad smo joj počeli vjerovati i zaboravljati tu mrlju na inauguracijskoj svečanosti, predsjednica je opet javnosti morala priopćiti da je netko od premijera zatražio ostavku u njezino ime.

 

Premijer Milanović je nastavio strategiju predizborne kampanje. Nije predsjednici Republike dao da se snađe, odnosno da formira timove suradnika s kojima će sudjelovati u vođenju države. Još nešto se gospođi Grabar-Kitarović nastavilo iz predizborne kampanje, a to su podmetanja iz vlastitih redova.

 

Tko je zbog toga smijenjen predsjednica nije objavila, a morala je radi zaštite vlastitog autoriteta. Budući da je netko sebi uzeo za pravo napraviti nešto u ime predsjednice, a ona na to nije reagirala tako da zaštiti svoj autoritet i naciji poruči da nitko njome neće manipulirati, postavlja se opravdano pitanje tko državom upravlja s Pantovčaka. Radi li to gospođa Kolinda Grabar-Kitarović ili to radi njezin vrlo čudni savjetnički tim. 

Ne dokazuje to samo jučerašnja zbrka s pismima. U prvom, poslanom iz Ureda predsjednice, a s potpisom glasnogovornika Luke Đurića, na premijerovu provokaciju vezanu uz poziv na zajedničku sjednicu Vlade odgovara se pučkom pošalicom u kojoj se kaže da je Milanovićeva ostavka najbolji način za izlazak države iz krize. Sasvim očekivano, u najvećem dijelu javnosti to je dočekano sa zaprepaštenjem.

 

U drugom pismu kojeg je državna novinska agencija HINA objavila sinoć iza 22 sata predsjednica predlaže dnevni red zajedničke sjednice Vlade i pojašnjava da je to jedino službeno pismo koje je upućeno premijeru. Dakle, ono prvo je netko uputio bez njezinog odobrenja. Tko je zbog toga smijenjen predsjednica nije objavila, a morala je radi zaštite vlastitog autoriteta. Budući da je netko sebi uzeo za pravo napraviti nešto u ime predsjednice, a ona na to nije reagirala tako da zaštiti svoj autoritet i naciji poruči da nitko njome neće manipulirati, postavlja se opravdano pitanje tko državom upravlja s Pantovčaka. Radi li to gospođa Kolinda Grabar-Kitarović ili to radi njezin vrlo čudni savjetnički tim.

 

Ne želim nikoga podcjenjivati, ali osim Mladena Pavića i Josipa Buljevića ja ne vidim kakve kvalifikacije ili iskustva imaju ostali imenovani dužnosnici na svojim mjestima. Da je Mate Radeljić glasnogovornik onda bih i njega mogao pridodati spomenutom dvojcu. Neka mi oprosti gospodin Luka Đurić, ali ja ne pamtim njegove novinarske dosege, a još manje glasnogovorničke vještine kakve je svojevremeno iskazivao Mladen Pavić dok je radio u Ministarstvu poljoprivrede i kad je po mišljenju struke bio primjer dobrog glasnogovornika.

 

Ovaj čudan raspored ljudi na mjestima u Uredu predsjednice jasno upućuje na činjenicu da je tu bilo riječi o teškim stranačkim kompromisima. Kolokvijalno rečeno, Bože moj kakva zbrka. Mogao bih se sad praviti da živim na pustom otoku i reći da je to nedopustivo s obzirom na to da se predsjednica po Ustavu morala odreći stranačkog članstva, ali budimo realni, svi njezini prethodnici su savjetnike i suradnike birali u suradnji sa strankom koja ih je predložila, pa je to i ovaj put bilo očekivano. Nitko, međutim, ne može reći da HDZ ne može ponuditi puno bolje.

 

Vratimo se pet dana unazad i sjetimo se prvog dana hrvatske predsjednice u svom Uredu. Nakon smotre počasne postrojbe, što me je osobno oduševilo, prostorije je blagoslovio fra Jozo Zovko. I taj čin blagoslova Ureda predsjednika Republike kao katoliku mi je osobno bio jako drag. Iako sam osobno jako vezan uz franjevce ipak nisam mogao a da se ne zapitam dvije stvari.

 

Prvo, što je s nekoliko franjevačkih provincija s područja Republike Hrvatske, ako je blagoslov već morao obavljati franjevac. Drugo i puno važnije, što je s vojim ordinarijem ili nekim od svećenika iz Vojnog ordinarijata. Pa predsjednica Republike je vrhovna zapovjednica oružanih snaga u čijem sklopu djeluje Vojni ordinarijat! Da, stvarno, zašto baš fra Jozo Zovko, čovjek koji je tako puno propatio za Hrvatsku, ali ga to ipak uz sve navedene činjenice ne čini pogodnim za taj prvi blagoslov.

 

Ured predsjednika Republike nije nečija privatna udruga ili nečiji privatni klub. Tu moraju vrijediti stroga pravila od kojih se može odstupati samo u izuzetnim slučajevima. Može li to ovaj tim kojeg je okupila hrvatska predsjednica?

 

Treba se podsjetiti kako je krenuo početak njezine kampanje. Vodili su ga stranački ljudi koji se danas opet mogu vidjeti na marginama, a neki i u centru ovakvog ponašanja gospođe Kolinde Grabar-Kitarović. Kad je vidjela da joj kampanja ide strmoglavo, odlučila je napraviti neke promjene. Radi stranačkog mira nikad nije bilo službeno objavljeno da je smijenjen šef kampanje i da su nekim kreatorima kampanje oduzete ovlasti. Današnja hrvatska predsjednica je dovela osobe od svog povjerenja i dobila izbore. Zanimljivo, u njezinom timu u Uredu predsjednice nema ljudi koji su joj dobili izbore!

 

Sjajnim inauguracijskim govorom gospođa Grabar-Kitarović uspjela je staviti kamen temeljac ujedinjenja nacije oko zajedničkog rada na najvažnijim pitanjima. Nažalost, trebalo je proći samo osam dana pa da taj temelj naše budućnosti bude razbijen. Vještim provokacijama Milanović je uspio pokazati da hrvatska predsjednica trenutno ne može ostvariti ništa od onoga što je obećala u svom govoru, a što bi, kad bi bilo ostvareno, teško porazilo premijerovu politiku i njegov način vođenja države.

 

Pošalica u stilu da je najbolji način izlaska iz krize premijerova ostavka, nije neka novost na domaćoj političkoj sceni. U stvari, ovo razdoblje strahovito podsjeća na početak devedesetih. Tada je, baš kao i danas, SDP bio na koljenima, ali HDZ je imao velikih poteškoća da pokaže kako zna i može bolje. I tada je deficit sposobnosti kod vodećih političara bio nadoknađivan lošim pošalicama i narodnim mudrostima. Razlika je jedino u tome što je tada za sve bio kriv rat, a danas je Sanader. Sve drugo je, nažalost, prilično slično.

 

Sjajnim inauguracijskim govorom gospođa Grabar-Kitarović uspjela je staviti kamen temeljac ujedinjenja nacije oko zajedničkog rada na najvažnijim pitanjima. Nažalost, trebalo je proći samo osam dana pa da taj temelj naše budućnosti bude razbijen. Vještim provokacijama Milanović je uspio pokazati da hrvatska predsjednica trenutno ne može ostvariti ništa od onoga što je obećala u svom govoru, a što bi, kad bi bilo ostvareno, teško porazilo premijerovu politiku i njegov način vođenja države.

Promjene su se početkom devedesetih počele događati onog trenutka kad je pokojni predsjednik Tuđman lupio šakom o stol i počeo smjenjivati. Sjetimo se kako je prošao ministar obrane Šime Đodan kad je počeo samovoljno donositi odluke. Iako je bio na putu, izvan Zagreba, predsjednik Tuđman ga je smjenio. To nije bio jedini slučaj odlučnog reagiranja predsjednika Tuđmana.

 

Kad je Drago Pilsel kao suradnik Kolindinog prethodnika Ive Josipovića krenuo u obračun s Damirom Kajinom na način koji nije bio primjeren, bio je smijenjen u roku kraćem od 24 sata. Josipović je tako pokazao da usprkos uvredljivim nadimcima ima stav i odlučnost i kako neće dopustiti da netko drugi radi nešto u njegovo ime, a bez njegovog znanja.

 

Gospođa Kolinda Grabar-Kitarović nam je obećala da će lupiti šakom o stol. Sad je zaista pravo vrijeme za to. Ne bi bilo dobro da hrvatska predsjednica počme olako zaboravljati svoja obećanja. Kad su joj tri dana prije drugog kruga izbora Blokirani dali svoju podršku, obećala je da će odmah na početku mandata rješavati nagomilanu dužničku krizu i Ovršni zakon dati da ocjenu ustavnosti.

 

Kad je par dana poslije izborne pobjede posjetila svoju rodnu Grobnišćinu pred rođacima i sumještanima je rekla da će njezin prvi potpis biti baš na tom zahijevu za ocjenu ustavnosti Ovršnog zakona. Često ponavljanje tog obećanja moguće je protumačiti na samo dva načina. Prvi je zahvalnost izabrane predsjednice, a drugi je priznavanje da joj je pobjedu donijela baš ta podrška udruge koja predstavlja 322.000 građana i još duplo više članova njihovih obitelji.

 

Zanimljivo, dok je izabrana predsjednica obilazila Hrvatsku i ponavljala to svoje obećanje, neki ljudi koji su aktivno sudjelovali u onom prvom, ne baš uspješnom dijelu njezine kampanje svojski su se trudili progurati tezu kako su izbore presudili Hrvati izvan Hrvatske ili branitelji u prosvjedu.

 

Sad kad je krenula ova zbrka s prepiskom između predsjednice i premijera na vidjelo je isplivala još jedna stvar. Predsjednica je zaboravila na svoje obećanje. U predloženom dnevnom redu za zajedničku sjednjicu Vlade nigdje se ne spominje dužnička kriza i njezino rješavanje.

 

Kako je to moguće nakon onakvog inauguracijskog govora?! Gospođa predsjednica, naciji ne mora ništa objašnjavati, ali mora maknuti iz svoje blizine one koji koriste njezin Ured za neke vlastite političke bitke. Hrvatska nije ničija prćija. Inauguracijski govor hrvatske predsjednice nudi ono što ovaj narod treba. Samo neka ostvari ono što je obećala, bez kompromisa, posebno onih kadrovskih.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

hrvatska, vlada, kolinda grabar kitarović, ante gugo