Anita Zelić

BRAVO MAJSTORE: Kad će taj petak, da te opet vidim, vidim ja...

Opet ništa drugo nego moderna alkemija i pokušaj prikazivanja nastanka nečega iz ničega.

Piše: PolitikaPlus

Hrvatska u petak izlazi iz recesije, izjavio jučer naš dežurni optimist Branko Grčić na novinskoj konferenciji o gospodarskim aktualnostima... I ostao živ!

 

Omalovažavajući pri tome intelektualnu moć hrvatskog naroda i računajući valjda da imamo argumentativni dio umnog kompleksa razvijen kao mali miševi.

 

Opušten u svom površnom i ležernom 'znam o svemu pomalo i ni o čemu sve' stavu računa valjda da je time odgovorio na neka od 16 pitanja koja je Vladi postavila Hrvatska udruga poslodavaca.

 

Ponovno ste uzeli "po malo" i "u sitno" računajući na tipični psihološki efekt kuhane žabe. A on kaže: ako žabu baciš u lonac pun vrele vode ona će iskočiti. Ako je pak baciš u lonac s hladnom vodom, te vodu lagano zagrijavaš, žaba neće ni biti svjesna i skuhat ćeš ju. 

I tako je naš glavni stup ekonomske misli i čovjek koji nema ni temeljnu ideju što znači na realnom tržištu zaraditi 1 euro čiste dobiti, ponovno cijelu argumentaciju sveo na 5-6 uvriježenih mitova: Nudi reformski paket. Okrupnjava. Racionalizira. Restrukturira. Realizira.

 

Ajde, prestanite nasmijavati narod kojem nije do smijeha.

 

Uzima se Svima, da se ne bi uzelo Njima

 

Koje su to konkretne mjere koje ste proveli u svom dosadašnjem mandatu, a temeljem kojih s pravom očekujete da evo „u petak“ izlazimo iz recesije? I zašto ne npr. u četvrtak?!

 

Koje su to? Jel možda ono nedavno kad je Vlada za potrebe osiguravanja dovoljne likvidnosti, a pod pritiskom procedure prekomjernog proračunskog manjka odlučila namaknuti sredstva za pokrivanje dnevnih potreba korisnika državnog proračuna, bez obzira na cijenu? Pa ste povećali trošarine za gorivo.

 

Sjećate se ono kad ste zaključili da je politički lakše opaliti malo po svima nego malo više samo po nekima. Ono kad ste skužili da vam je elegantnije lovu u proračun namaknuti povećanjem trošarina na gorivo nego smanjenjem tromog državnog aparata. Ponovno ste uzeli "po malo" i "u sitno" računajući na tipični psihološki efekt kuhane žabe. A on kaže: ako žabu baciš u lonac pun vrele vode ona će iskočiti. Ako je pak baciš u lonac s hladnom vodom, te vodu lagano zagrijavaš, žaba neće ni biti svjesna i skuhat ćeš ju.

 

Po toj teoriji ako skupinu ljudi izložiš velikom pritisku oni će se pobuniti. Ali ako ih malo po malo stiskaš neće ni skužiti.

 

Računali ste valjda na to kako je cjenovna elastičnost potražnje za gorivom razmjerno niska – pa će ljudi tenkirat u svakom slučaju... Lako za one poput mene. Vozim iz gušta. Natankam tjedno za 100 kn i onda se vozim koliko mi Fiat Punto ide.

 

Al' šta s poduzetnikom Perom kod kojeg moja matematika oko "vozim dokle stignem“ ne stoji u potpunosti:

 

-          Sve robe i usluge koje uključuju prijevoz na motorna goriva bit će opterećene većim troškovima, koje će naravno pokušati prebaciti na krajnjeg korisnika.

 

-          Ili će zbog povećanog troška kasniti s realizacijom nekih ulaganja, a onda će zbog tog kašnjenja izgubiti velikog kupca, te tako izgubiti izvor prihoda za određeni vremenski period.

 

-          Samim time mu je umanjena mogućnost redovite isplate plaća radnicima, ali i poreza i doprinosa državi.

 

Izvrstan vam je ovaj doprinos za dinamičniji ekonomski rast i otvaranje većeg broja radnih mjesta koja mogu pokrenuti ulaganja malih i srednjih poduzeća. Bravo majstore! Opet ništa drugo nego moderna alkemija i pokušaj prikazivanja nastanka nečega iz ničega. Ne suočavajući se sa suštinom problema nesvjesno parate i ovo malo zdravog društvenog tkiva i produbljujete i ovako duboku podjelu među narodom. Zbog svog tapkanja u mjestu samo produžujete međusobno kritiziranje privatnog i javnog sektora:

 

Katica koja pošteno i kvalitetno radi svoj posao u javnom sektoru misli kako je i najmanji mikropoduzetnik Zli Kapitalist, a Pero iz realnog sektora misli kako svaka Katica na radnom mjestu samo turpija nokte i okorištava se javnim dobrima gdje stigne – Nešto poput one bizarne situacije u „Tesnoj koži“ kada Pantić krade toalet papir iz firme i nosi ga kući.

 

Po toj teoriji ako skupinu ljudi izložiš velikom pritisku oni će se pobuniti. Ali ako ih malo po malo stiskaš neće ni skužiti.Računali ste valjda na to kako je cjenovna elastičnost potražnje za gorivom razmjerno niska – pa će ljudi tenkirat u svakom slučaju... Lako za one poput mene. Vozim iz gušta. Natankam tjedno za 100 kn i onda se vozim koliko mi Fiat Punto ide.

Žvaka za luđaka

 

U svom nedonošenju odluka krijete se iza priče o solidarnosti i vadite stvari iz konteksta. Udarate pri tome na osnovne ljudske emocije. Jer, tko je normalan protiv pomoći socijalno ugroženima, škole koja ne prokišnjava i kvalitetne brige za zdravlje čovjeka? Čini se kako vam je važnije očešati se o filozofsku ljevicu negoli se temeljito uloviti ukoštac sa stvarnim problemima. Međutim, BALANSIRANO zadovoljavanje javnih prohtjeva, vodeći pri tome računa da vibrantni dio društva ne bude ugušen i da nastavi puniti državnu blagajnu – VAŠA je briga.

 

Ja možda znam kako bih pristupila problemu. A možda i ne. I taj luksuz „neznanja“ si trenutno mogu priuštiti. No u vašem slučaju, širina gledišta je imperativ! Onaj tko upravlja tuđim sudbinama i velikim sredstvima mora imati viši stupanj širine i informiranosti od prosjeka.        

 

Mojih 16 pitanja

 

U nadi kako vaše uporne optimistične projekcije o stvarnom izlasku iz recesije imaju ikakvo realno uporište, molim vas, kad idući put uletite u kadar centralnog dnevnika, odgovorite na sljedećih 16 pitanja:

 

1.       Jeste li odradili reinženjering svih poslovnih procesa: obavili snimak postojećeg stanja svih resursa imovine i ljudi, te popisali sve procese?

 

2.       Jeste li promišljali o promjeni strukture zaposlenih, te što točno oni koji ne znaju otvoriti ni obični Word dokument imaju tražiti u modernoj informatiziranoj upravi?

 

3.       Kada ćete se uhvatiti u koštac sa svim onim preipetijama s kojima se poduzetnici svakodnevno susreću?

 

4.       Što se učinili da kompliciran set procedura i često paralelni zakonski okvir ne onemogućava da proces izdavanja dozvola bude brži?

 

5.       Ne čini li vam se da ponekad javni službenici nisu isključivi krivci za vlastitu neefikasnost i sporost, te da više od državnih službenika (potrebnih i nepotrebnih) ima nekontroliranih obrazaca i procesa?

 

6.       Kada planirate zamijeniti sve one pisaćom mašinom već 300 puta fotokopirane obrasce koji se popunjavaju ručno, plavom kemijskom olovkom?

 

7.       Kada ćete jasno definirati ciljeve državnih tvrtki, sa konkretnim setom mjera i sa implikacijama dugoročnih učinaka?

 

8.       Kada planirate provesti depolitizaciju i profesionalizaciju javne uprave odnosno kanite li odvojiti politički instalirane 'uhljebe' od ljudi koji doista biraju karijeru u javnom sektoru i vođeni su plemenitim motivima?

 

9.       Ne čini li vam se da birokratski aparat treba početi rješavati „s vrha“ gdje se ustoličilo 5 šefova na jednog radnika? Ne mogu se oteti dojmu kako je kod referenta u pisarnici ili kod Katice na šalteru poprilično radno i efikasno. Nekako mi se čini da je prava gužva nastala „gore“, na izmišljenim polu-šefovskim pozicijama s kvalitetnim zaleđem.

 

10.   Kada planirate uvesti mjerenja učinkovitosti zaposlenika u javnoj upravi (poput broja riješenih predmeta, izdanih dozvola, vremena potrebnog za rješavanje predmeta itd.)?

 

11.   Jeste li svjesni da osoba koja nema političko zaleđe, a radi u javnom sektoru zna da si ne može priuštiti nerad i neefikasnost i stoga će se truditi da zadovolji te nove kriterije?

 

12.   Kada planirate uvesti u državnu upravu pozitivne motivatore poput nagrada i beneficija vezanih uz učinak i rezultate rada, a ne minuli staž i druge faktore nevezane uz samo obavljanje posla?

 

13.   Hoćete li i ove godine u ljetnoj sezoni zatvarati male obrtnike i procesuirati ih radi 14 kuna viška u blagajni, a nekom drugom oprostiti 30 milijuna kuna?

 

14.   Do kada planirate donositi desetke novih propisa i tereta, pod krinkom "uvođenje reda“ i tko će riješiti problem tumačenja sve te šume propisa gdje stvari variraju od županije do županije, od suca do suca, od jednog odbora do drugog, od jedne komisije do pete?

 

15.   Kada će pojam “red” u Hrvatskoj biti isti za državne službenike i radnike realnog sektora, ili za obične građane i ministrove prijatelje, ili za Vas i vlasnika kvartovskog dućana?

 

16.   Kad će državna uprava prestati biti svrha sama sebi i raditi posao zbog kojeg postoji – biti servis građana i poduzetnika?

 

Pustite strukturne reforme. Počnite rješavati stvarne probleme – i eto vam strukturne reforme. A sad odoh budnim okom pratiti događaje u Petak - da mi se slučajno ne bi izjalovio izlazak iz Recesije.

 

Uz taktove Vlatkine pjesmice:

...Već dugo živim ja bez tvojih mirisa
bez tvoga pogleda i sjaja ti u očima.
Počinjem luditi sto moram čekati
i dane brojati kad ću tebe ja vidjeti...

 

>> Anita Zelić: Antuntun - ekonomija na hrvatski način

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

anita zelić, RECESIJA, EKONOMIJA, BRANKO GRČIĆ, VLADA