Elizabeta Hrstić

PREPORUKE: KNJIGA ZA PLAŽU Dave Eggers: Circle - Kad društvene mreže progutaju civilizaciju

Budućnost koja ne mora biti daleko: Društvene mreže pružaju slobodu...

Piše: Elizabeta Hrstić

Kad se kroz 450 stranica romana, probijaš bez po muke, na 38 paklenih stupnjeva i posao okončaš za 2-3 dana, onda si sklon piscu oprostiti sve nedostatke i ne tražiti klupka dlaka u jajetu.

Ideja ovog hvaljenog Eggersovog bestselera nipošto nije inovativna. Dobrano se naslanja na  uzore od Huxleya ili Orwela pa na dalje, no posebnost i uzbudljivost ove distopijske književne poslastice leži u činjenici da dobro balansira na tankoj razmeđi fikcije i vrlo bliske nam stvarnosti.

Čitajući, više puta ćemo zastati i reći si: Hej, pa ta budućnost je već ovdje! Ta paklena naprava je još skrivena, ali čuju joj se otkucaji!


Roman nam donosi dobro poznatu inetrnetsku svakodnevicu,  tek razrađenu do krajnjih, ali lako zamislivih granica. Stare su to i dobro poznate teme i mehanizmi - kako idealizam ljudi pretvoriti u vlastitu suhoparnu dobit, kako socijalističke ideje mogu odvesti u totalitarizam.

Glavni lik romana je 24-godišnjakinja Mae, koja tek završava fakultet i sasvim je prosječna, ni po čemu posebna ambiciozna cura. Uz pomoć utjecajne prijateljice, ostvaruje joj se san i zapošljava se na najprestižnijem radnom mjestu: u najmoćnijoj svjetskoj internetskoj tvrtki - Circleu. Circle (Krug) povezuje privatne stranice društvenih mreža, e-mailove, bankovne račune i svu kupovinu, sa operativnim sustavom. Sve se nastoji kompletno umrežiti, kao iz sasvim praktičnih razloga, veliča se dobrobit zajedništva i totalne transparentnosti, ljudi s entuzijazmom nasjedaju, a krug se sve više i više zatvara.

Prestižna tvrtka Circle je puno više od luksuznih ureda, sve je tu prilagođeno cilju da se zaposlenik malo pomalo udalji od ikakvog vanjskog života i privatnosti, da shvati da sve što mu je potrebno može dobiti u sklopu Circle kompleksa: od luksuzne ponude za kupnju, zdravstvene zaštite, bazena i welnessa, raznolikih zabavnih sadržaja do komfornih spavaonica.

Roman je napisan poput psihološkog trilera. Uzbudljivo i jezivo je pratiti sve načine i alate kojima moćni, mic po mic ispiru mozgove, uništavajući djelić po djelić topline, ljudskosti i osobnosti likova. Nevjerojatno je, ali i posve logično, kako je lako pridobiti čovjeka za svoje interese, prilagoditi ga, promijeniti ga, uz pomoć jednostavne metode postupnog veličanja njegovog malog ega.

Naravno, puno mrkve, ali i pokoja batina, da mrkva bude još primamljivija. Jer ego se nakon kratkog vremena hrani sam sobom, deblja se i deblja, ne pazeći na kraju niti malo na unos 'zdrave hrane'. Dapače, 'fast food obećanja' najbolje i najbrže zadovolje egom napuhane mješine. Sablasno je pratiti glavnu protagonistkinju Mae, koja se opterećena stalnim napredovanjem u poslu i podlegavši suludim totalitarističkim idejama svojih šefova (slavne trojke), malo po malo otuđuje od prijatelja i roditelja te onih svojih posljednjih dragih oaza mira, samoće i posvećenosti sebi. Jer ciljevi tvrtke su sve zahtjevniji i okrutniji, vode u saznavanje detalja svačijeg života, kako bi se sve podredilo moći tvrtke.



Mamci su svjetini primamljivi: neki slavni političari pristaju na 24-satno praćenje kamerama, navodno u svrhu dokaza poštenja i transparentnosti. No one koji odbiju nadzor Circlea lako uklone smicalicama u vidu podmetnutih afera, videa... te ih se potpuno uništi. Suvremene bežične minijaturne kamere neprimijetno se postavljaju posvuda, prate se odbjegli zatvorenici i to se demonstrira milijunima gledatelja (po ugođaju podsjeća na gladijatorske arene i euforiju svjetine), lovi se (zbog čiste demonstracije moći) one obične ljude koji su se drznuli odmaknuti, koji su pokušali ostati svoji, makar u divljini. Sve je podređeno navodnom cilju transparentnosti za dobrobit svijeta, uz pomoć koje će nestati nasilje s ulica ili iz obitelji, uz pomoć koje bi ljudi navodno trebali postati uzorni, svjesni da ih 'veliko oko' konstantno promatra.

No lako je pogoditi da bi sve rezultiralo robotiziranom masom koja bi se mehanički klanjala Zlatnom teletu - tvrtki Circle.

"Tajne su laži, dijeljenje je brižnost, privatnost je krađa"
Suvišno je prepričavati zanimljivosti sadržaja ili opisivati likove, jer bi to oduzelo puno čari napetog čitanja romana. Iako, ruku na srce, likovi Eggersovog svjetskog bestselera i nisu osobito 'duboki' niti, nažalost, literarno razrađeni. Eggers se ne zadržava na analizama, tokovima svijesti ili temeljitijim opisima. Pruža nam mnoštvo slika, kontrasta, ima i alegorija, potpuno jasnih i ogoljelih.

Nesumnjivo talentiran pisac svjesno je zanemario neke književne vrijednosti da bi dobio na dinamici romana i da bi bez puno digresija ili tokova svijesti više istakao jasnu krivulju ideje, da bi distopijski alarmi jače zagrmili. Opisi pojedinih likova su dobro zamišljeni, no tu su tek da bi bili podređeni ideji kontrasta - svjetlo i sjena. Šačica onih koji još misle vlastitom glavom naspram velike većine onih koji se sve dublje uvlače u zamamnu mrežu koja naoko vrvi životom i obećanjima, no ustvari je zapetljano klupko depersonalizacije i sluteće katastrofe. Stare su to i dobro poznate teme i mehanizmi - kako idealizam ljudi pretvoriti u vlastitu suhoparnu dobit, kako socijalističke ideje mogu odvesti u totalitarizam. U ovom romanu, svjedočimo dobro nam poznatoj ineternetskoj svakodnevici, ona je tek  razrađena do krajnjih, ali lako zamislivih granica.

Kraj romana je, možda većini predvidiv, no ipak pomalo razočaravajući. Traljav i malo zbrzan, no barem nudi ponešto Orwelovskog sarkazma. Pisac je definitivno romanom postigao dobru komunikaciju s čitateljima - korisnicima društvenih mreža.

Takvima je najviše i namijenjen, altruističnim modernim čitateljima no kojima će se ipak tijekom čitanja paliti lampice savjesti u vidu pitanja: Koliko je moj život samo moj? Pazim li kome poklanjam povjerenje? Postajem li megaloman čiji ego raste s brojem lajkova na društvenim mrežama ili brojem tapšanja po ramenu moćnijih? Jesam li uljuljkan u baršun lažnih zajednica, 'krugova' od 500 ili 1000 ljudi? Jesam li 'transparentni plankton u raljama krvoločnih kitova'? Ili se ipak više hranim u malim osobnim oazama, koje poznaju samo jako bliske mi osobe, ponekim prisnim osmijehom i dubokim pogledom u nečije tople oči (a ne u hladni ekran)?

Eggersov roman 'Circle' preporučujem baš za čitanje na plaži i to u svako doba dana: u hladovini, ali čak pomalo i na vrelini sve opakijeg sunca, kako bi dojam primičuće apokalipse bio još snažniji.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

društvene mreže, internet, knjige, knjiga, circle, elizabeta hrstić, dave eggers