MISLAV MIHOLEK

VANJSKA POLITIKA: Kad sam bio student u tem Lublinu, nosio sam strojnicu pred zoru!

Ono što je mene više od svega začudilo činjenica je da je u Poljskoj dopušteno posjedovati automatsko naoružanje.

Piše: Mislav Miholek

Jedan od sastavnih problema Interneta je sveobuhvatnost informacija. Dolazim iz obitelji u kojoj su poneki radili u medijima i potreba za informacijom je specifična strast, što sam primijetio iz prve ruke. Nekada davno glavni su izvori informacija bile tiskovine. Još i danas možemo vidjeti pojedine gospođe i gospodu kako u zagrebačkim gradskim knjižnicama sjede satima i čitaju novine. To je njihov Internet. Pokojni velikan Fran Višnar pišući o ratnim i vojnim zbivanjima uvijek se oslanjao na tiskovine. Danas su se tiskani mediji u značajnoj mjeri preselili online. Televizija u Hrvata je oduvijek imala image političkog medija, a Dnevnik HRT-a trenutno je vrlo vjerojatno najgori u Europi.


    Jedan od boljih Youtube kanala je onaj koji pripada kanadskom časopisu Vice (https://www.youtube.com/user/vice/), a časopis je izrastao u značajnu medijsku pojavu. Njihov website ima verzije na više jezika, tako se može čitati na srpskom, ali na hrvatskom nažalost ne. Vice pokriva ratna događanja iz prve ruke, te razna događanja na rubu društva, od prodaje ljudi do političkih pojava. U reportaži njemačke redakcije doznao sam da u Poljskoj postoji cijeli niz paramilitarnih organizacija koje se uvježbavaju za moguću invaziju Rusa. Naime, poslije napada Rusije na Ukrajinu u Poljskoj je naglo skočila zainteresiranost za ovakav tip samoorganiziranja. Sustav neodoljivo podsjeća na jugoslavensku Općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu (ONO i DSZ), a Ministarstvo narodne obrane Poljske odlučilo je staviti pod svoj kišobran bujajuće vikend ratnike.


    Ono što je mene više od svega začudilo činjenica je da je u Poljskoj dopušteno posjedovati automatsko naoružanje, tako da paramilitarci posjeduju svoje kalašnjikove, jedino ih muči što je bojevo streljivo skupo. U Hrvatskoj se može nositi vojna odjeća, ali bez oznaka OS RH ili Policije, dok u Poljskoj sasvim normalno da lokalno naoružano studentsko društvo (koje najčešće ima naziv legija) nosi oznake poljske pripadnosti i da je kompletno uniformirano. Tradicija studentskog organiziranja u vojne jedinice nastala je u Poljsko-sovjetskom ratu (1919.-1921.) i danas je vrlo živa. Nadobudni mladi Poljaci i prelijepe Poljakinje vrlo rado nose svoje oružje i to pogotovo u istočnim pokrajinama Poljske, a spremni su se braniti od Rusa. Većina skupina poziva se na tradiciju Poljskog domobranstva (AK - Armia Krajowa), vojske Poljske podzemne države koja se borila protiv nacista i bila vjerna vladi u Londonu. To su bili prvi antifašistički odredi u Europi. Tzv. kotwica (tj. sidro), domobranski simbol, bila je zabranjena za komunizma i uskrsla je 1976. u Poljskoj kao simbol otpora protiv komunizma. Danas je i dalje popularna među poljskim desnim snagama kao izraz otpora nacizmu i komunizmu, dakle Nijemcima i Rusima. Danas doduše Poljaci smatraju da opasnost dolazi samo iz smjera Rusije.


    Još jedna stvar koje me začudila, a sasvim je na tragu ONO i DSZ, to je da u srednjoškolskom sustavu  u Poljskoj postoji tzv. uniformirana nastava gdje se srednjoškolci uče temeljima ratovanja i vojne vještine. Riječ je o dobrovoljnoj nastavi, a u dane kada se održava, poljski srednjoškolci dolaze odjeveni u poljske vojne odore. Lokalne vlasti na istoku Poljske podupire ovakve aktivnosti. Štoviše, rado bi vidjeli američke baze u Poljskoj.


    Ono što Hrvati ne vole čuti, Poljaci, iako su katolici, malo znaju o Hrvatskoj i Hrvatima, te imaju generalno puno bolje mišljenje o Srbiji i Srbima, iako su dotični saveznici Rusa.


    Inače, Poljska je politički podijeljena na dva bloka. One dijelovi zemlje koji su u raznim podjelama Poljske kroz stoljeća bili pod Njemačkom, glasaju za liberalne opcije, dok oni dijelovi zemlje koji su bili pod Rusijom glasaju za desne i klerikalne opcije. Varšava je svijet za sebe, a u vječnom je rivalitetu s Krakovom, koji se pak nalazio pod Habsburškom monarhijom i koji je jako kulturno i klerikalno središte južne Poljske, sa svojim posebnostima.   

 
    Za kraj treba reći  da unatoč tome što je Poljska u EU i u NATO savezu, među mladim Poljacima postoji strah od Rusa. Time što se akademska mladež i srednjoškolci uče vojnim vještinama govori o svojevrsnom nepovjerenju mladih Poljske u Uniju i NATO savez. Hrvatska je srećom daleko od Rusije.



Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

mislav miholek, hrvatska, poljska