Marijan Kostrenčić

KOLUMNA MARIJANA KOSTRENČIĆA: Šaraj, Zoka, šaraj...

Ne sjećam se nekog hrvatskog visokog dužnosnika koji je sa toliko prepotencije i blesavosti komunicirao sa svijetom, bezuspješno naravno.

Piše: Marijan Kostrenčić

Gledajući današnji dnevnik HRT-a sažalio sam se nad uredničkom ekipom HRT-a  koja se  uzaludno trudi pomoći Zoranu Milanoviću da ostane na vlasti. Ali, čovjek si ne da pomoći! Uzalud vam trud svirači……..

Zoran Milanović koji se karijerističkim trudom svojeg oca Stipe Milanovića unutar HDZ-ovih struktura vlasti devedesetih godina, školovao na račun hrvatskih poreznih obveznika u inozemstvu u hrvatskoj diplomaciji, jednostavno je propali slučaj, kako su moji Klasičari govorili – casus propasus.

Najnoviji propali pokušaj prepucavanja sa beogradskim gedžama koji su svjetski majstori u šarmiranju, muljanju, ali i kvartovskoj  šatra-retorici, pokazao je zašto je Milanović, kako je sam rekao, propali diplomat.

Ne sjećam se nekog hrvatskog visokog dužnosnika koji je sa toliko prepotencije i blesavosti komunicirao sa  svijetom, bezuspješno naravno. Prisjetio sam se svojeg članka o Milanovićevoj politici oko Lex Perković na ovim stranicama i shvatio da su mi procjene i prognoze od prije par godina, nažalost, bile točne. Taj čovjek jednostavno nema supstance, bio bi frajer, a nema podloge.

Retoriku je naučio i hrani je prepotencijom i bahatošću, a proziva svojeg rivala, ozbiljnog i često nesimpatičnog Karamarka, a sam je sve loše naučio. Badava mu diplomatske privilegirane fotelje kada nije naučio osnovna pravila ponašanja, rekli bi stari Zagrepčani – nema kinderštube!

Proziva on jednog Karamarka da ne vlada engleski kao on, ali vidimo da Zoran Milanović jednostavno ne zna pristojno komunicirati niti na hrvatskom jeziku. O djelima da ne govorim.

Svatko pametan bio bi vrlo oprezan u sukobu sa čovjekom koji je u vremena kada se njegov otac kleo u Franju Tuđmana i njegove poteze, odbio poslušnost u ime profesije i etike i suprotno volji vrhuške HDZ-a dopustio obradu privatizacijskih nepodopština Miroslava Kutle, miljenika HDZ-ovske nomenklature. I Karamarko je platio svoj položaj, svoju karijeru, smjenom, zbog neposlušnosti.

 

Neuspješni diplomat, pretvorio se u neuspješnog premijera. Jest da se uz pomoć promocijskih mahera pokušava pretvoriti u nešto drugo, ali opet naravno na račun poreznik obveznika, jer on je navikao provlačiti kartice bez pokrića.

Jadni Kutle niti ne zna da su ga oni koji su ga podržavali  i štitili od sustava, zapravo uvalili u nevolje zbog kojih sada kao bivši ‘veliki Rvat’, čuči u Banja Luci.

Za razliku od Milanovića koji se pripremao ući u najuži krug Račanovih sljednika i uz pomoć Račanovog blijedog sina spremao ovladati SDP-om na način da iskoristi nerazumne ambicije Milana Bandića, uspješno otjerao Željku Antunović i umrtvio jednog istinskog socijalistu, Antuna Vujića, ljude koji su SDP-u donijeli hrvatsku socijaldemokratičnost.

Dok je Karamarko spremao arhive UNS-a  u Državni arhiv od pohlepe svih mogućih novinskih piskarala i međunarodnih špijunčića, Milanović je lagodno pokušavao naučiti diplomatska pravila.

I skiksao.

To vidimo danas.

Ništa nije Zoka, kako bi ga beogradske gedže vjerojoatno zvali da ga smatraju sebi ravnim, naučio.

Neuspješni diplomat, pretvorio se u neuspješnog premijera. Jest da se uz pomoć promocijskih mahera pokušava pretvoriti u nešto drugo, ali opet naravno na račun poreznik obveznika, jer on je navikao provlačiti kartice bez pokrića.

Ne znam samo koliko dugo je ovaj narod tako naivan i njegovi istomišljenici toliko pohlepni za vlašću, ali i za parama koje ta vlast nosi, ali ponašanje hrvatskog premijera u krizi sa susjedima, bi trebala biti posljednja opomena biračima!

Pitali su me neki prijatelji zašto ja volim kritizirati Milanovića? Pa to je tako jednostavno, on se nudi da ga se kritizira. Premijer koji je imao sve prilike I sve ih prokockao, premijer koji je potpuno odvojen od realnosti, pun sebe, čovjek bez karijere, bez ozbiljnih znanja, laka je meta svima nama koji nekako pokušavamo javnost upozoriti na ono što je bitno za hrvatsku sadašnjost i budućnost.

Kako bih ja rado pohvalio Milanovića, nitko sretniji od mene, ali čovjek se opasno poigrava sa sudbinom moje i svoje djece, i djece sviju nas.
Jer propustiti prilike koje je imao, može samo netko tko je zločest, kojem je vlastita zloća bitnija od općeg dobra.

Na to nema nitko pravo, bez obzira na vještinu retorike. Nitko se nema više pravo poigravati sa ljudskim sudbinama u Hrvatskoj.

Svijeća je dogorjela.

Sad kada su globalni problemi opasno prodrli unutar granice Hrvatske, kada je Europa opasno na granici pucanja, ne može nitko biti toliko pametan da ne pozove konkurenciju i ne kaže – slušaj, idemo zajedno sjesti, možda ti znaš nešto više o policijskim stvarima i sigurnosti nego ja, daj ruku…….

Karamarko ga ne bi odbio. Čovjek je jednostavno ozbiljan. Ne glumi. I ne treba se šegačiti sa drugovima iz Beograda da bi bio faca. Jednostavno ima poštovanje s one strane Dunava. I šire.

Možda se ne zna uvijek nasmijati, možda ne zna sve engleske fraze, ali govori oprezno I razumno. I diplomatski. Nećemo se čuditi kada susjedi odahnu kada se Zoka makne. Njegov odlazak spasio bi SDP od propasti i time stabilizirao glavne hrvatske političke stranke.

Normalni SDP je potreban Hrvatskoj.

Račan je od SDP-a učinio respektabilnu stranku uključivanjem onih kojima nije najviše vjerovato, ali je znao da oni doprinose snazi uvjerljivosti SDP-a. Od svega toga danas je jedini ljudina Leko ostao kao faktor stabilnosti stranke. A on je vjerojatno od Zoke Šege već toliko umoran da sanja mirovinu.

Šaraj, Zoka, šaraj……da te ceo svet razume i hrvatski birači konačno pročitaju.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

hrvatska, marijan kostrenčić, zoran milanović