Ante Gugo

ISPOD POVRŠINE: Što je pozadina Milanovićevog neobičnog ponašanja?

Pokušava se predstaviti kao čvrsta osoba koja se nikom ne da zafrkavati. Nije on bolestan. Nije ni glup. Nije niti nezainteresiran za budućnost države. On samo pati od viška egotripa i misli da Hrvatska ne može bez njega.

Piše: Ante Gugo

Zoran Milanović se počeo ponašati krajnje neuobičajeno za državnika. Navikli smo već na njegovo neformalno ponašanje, ali nezainteresiranost za rješavanje problema koje donosi izbjeglički val s istoka, izaziva ozbiljnu zabrinutost. Dodatno i zbog toga što je sad sasvim jasno da se premijer ne bavi rješavanjem izbjegličkog problema, nego da ga on upotrebljavao kao sredstvo u predizbornoj kampanji. A vrhunac zabrinutosti izaziva pravo uličarsko ponašanje u formalnim političkim relacijama.

 

Milanović se pokušava predstaviti kao čvrsta osoba koja se nikom ne da zafrkavati. Hrvatska takvog nije imala još od Tuđmana. Zato je Milanović krenuo s promocijom Tuđmana do te mjere da je čak predložio preimenovanje Trga Svetog Marka u Trg Franje Tuđmana? Njegova jedina šansa za pobjedu na izborima jest samopromocija kao čvrstog političara.

 

Ovih dana Zoran Milanović vuče političke poteze koje nitko ne razumije. On niti ne pokušava objasniti što i zašto radi. Ponaša se kao psihički potpuno rastrojena osoba. Nažalost, nije jedini u ovoj Vladi. Premijerova retorika je ispod svake političke i kulturne razine. Poruke koje šalje Vučiću, premijeru Srbije, zemlje u koju svako toliko trčkara naša ministrica vanjskih poslova tražeći podršku za kandidaturu na mjesto Glavne tajnice UN-a, primjerenije su rječniku pijanca iz birtije u predgrađu nego jednom državniku. Ako naš premijer misli da njegov srbijanski kolega ne vodi dobru politiku prema Hrvatskoj onda je taj problem trebao rješavati na transparentnoj diplomatskoj razini.

 

Mađari ne prestaju s diplomatskim šamaranjem Hrvatske zbog upada naoružanih hrvatskih policajaca na njihov teritorij i slanja vlaka s izbjeglicama mimo dogovora. Nakon što su isprali uši našem veleposlaniku u Budimpešti, sad su krenuli i s prosvjednim notama preko svog veleposlanika u Zagrebu. A što radi naš veleposlanik u Beogradu? Tko je u Zagrebu pozvao na pranje ušiju srbijanskog veleposlanika? Nitko, a to bi trebala uraditi ministrica Pusić koja od Srbije već godinama moljaka pomoć za podršku na njezinom putu prema prvoj fotelji UN-a. Zato se pitam je li Milanović najprije trebao riješiti nesporazume unutar vlastite Vlade, a tek onda uličarskim rječnikom se obračunavati sa srbijanskim premijerom?

 

Naš premijer kreće u Bruxelles na sastanak Europske unije na vrhu. Tamo bi trebao razgovarati o problemima u kojima se Hrvatska našla zbog izbjegličkog vala. Dočekat će ga ljuti premijeri Slovenije, Austrije i Mađarske. Njemačka premijerka mu već dugo nije sklona. Mađari će pred vrhom EU izrecitirati sve diplomatske note koju su nam do sad uputili i tražiti da se Hrvatska podvrgne discipliniranju jer uobičajeni diplomatski putovi ne pomažu. Kako će odgovoriti Milanović? Reći će da se izbjeglice na Hrvatsku usmjeravaju već u Srbiji. Ponovit će svoju tvrdnju da to u dogovoru rade Srbija i Mađarska. Onda će trebati reći kakve je diplomatske poteze poduzeo protiv toga. I tu počinje problem. Hoće li reći da mu je ministrica vanjskih poslova otkazala poslušnost zbog svoje borbe za UN-ovu fotelju, pa je umjesto slanja diplomatske prosvjedne note svom kolegi u Beogradu poručio – šaraj malo?!

 

Osim što njegova ministrica vanjskih poslova šuti kao riba u slučaju ponašanja Srbije, ministar mu unutarnjih poslova uopće nije došao na sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost koja je održana prošlog petka.

 

Da se s Milanovićem događa nešto ozbiljno svjedoče i još neki primjeri vezani uz problem izbjeglica. Osim što njegova ministrica vanjskih poslova šuti kao riba u slučaju ponašanja Srbije, ministar mu unutarnjih poslova uopće nije došao na sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost koja je održana prošlog petka. Da, dobro ste pročitali. U trenutku dok se događala eksplozija ove izbjegličke krize ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić nije se pojavio na sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost koju je sazvala predsjednica Republike. Na sjednicu Vijeća za obranu koju je predsjednica sazvala četiri dana kasnije, premijer je nezainteresirano došao s pola sata zakašnjenja. Zašto tvrdim nezainteresirano. Kad je ušao u dvoranu imao je mobitel na uhu. Da je u pitanju bio neki važan razgovor završio bi ga u predvorju i ne bi svima prisutnima priuštio da nekoliko minuta šute i gledaju ga kako stoji i priča s nekim preko mobitela. Kad je konačno završio razgovor prva rečenica koju je izgovorio bila je pitanje upućeno predsjednici Republike: „Zašto ti sjediš na čelu stola?“ Raspored sjedenja bio je isti kao i u vrijeme Ive Josipovića kad Milanović nije postavljao takva pitanja. Pa ipak, njemu je najvažnije pitanje u ovoj kriznoj situaciji vezano za to gdje tko sjedi.

 

Nakon ovih događaja moramo se zapitati je li nam premijer psihički zdrava i stabilna osoba. Osobno mislim da jest i da je ova velika izbjeglička kriza njemu samo igrokaz više u borbi za vlast. Kaubojske manire i revolveraške provokacije u vrlo dramatičnoj sigurnosnoj situaciji pokazuju da je Milanoviću vođenje predizborne kampanje daleko važnije od stanja u državi. Njega izbjeglička kriza zanima samo kao sredstvo s kojim će postići koji postotak više na izborima. Budući da ne postoji niti jedno područje na kojem je njegova Vlada polučila uspjeh, on se pokušava predstaviti kao čvrsta osoba koja se nikom ne da zafrkavati. Hrvatska takvog nije imala još od Tuđmana. Zato je Milanović krenuo s promocijom Tuđmana do te mjere da je čak predložio preimenovanje Trga Svetog Marka u Trg Franje Tuđmana? Njegova jedina šansa za pobjedu na izborima jest samopromocija kao čvrstog političara. Međutim, Milanović je zaboravio da je Tuđman bio gospodin. Milanović ne razlikuje čvrsto državničko ponašanje od uličarskih manira. Nije on bolestan. Nije ni glup. Nije niti nezainteresiran za budućnost države. On samo pati od viška egotripa i misli da Hrvatska ne može bez njega pa da su mu zato sva demokratska sredstva dopuštena. I to je jedino što mu je zajedničko s Tuđmanom.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

ante gugo, eu, srbija, premijer, zoran milanović