Elizabeta Hrstić

PREMIJERA: Umišljeni Bolesnik u Gavelli: Drevni kazališni duh i neodoljivi virus zabave

Lijepo je konačno uživati u predstavi bez pretjeranih modernizacija i intervencija.

Piše: Elizabeta Hrstić

Počelo je zaigrano i zabavno. U subotu 19.rujna u Gavelli kazališna sezona otvorena je slavnim Molierovim komadom Umišljeni bolesnik. Razigrano scensko-glazbeno djelo u tri čina za domaću publiku uprizorio je Krešimir Dolenčić koji je kao stvoren za ovakve komade: iskričavo-lepršave, duhovite, ali ujedno i ubojito satirične. Treba to znati odvagnuti, uravnoteženo izrežirati, a Dolenčić je majstor za dramatičnost i sarkazam te za suptilno-jasno naglašavanje vječno aktualnih djela.

Ova satiru o pohlepnim liječnicima i umišljenim bolesnicima, iskrenim i prijetvornim ljudima, Molierovo je zadnje djelo, premijerno izvedeno 1673., kad se i sam autor, igrajući glavnu ulogu, na pozornici onesvijestio i nedugo potom preminuo.

Sudbina se okrutno poigrala na autobiografski način i to daje posebnu zanimljivost tekstu. Dramaturginja Ana Tonković Dolenčić i redatelj s poštovanjem su pristupili originalu, pomno pazeći što zadržati, što oduzeti i gdje dodati, a da ne naruši poantu replike. Lijepo je konačno uživati u predstavi bez pretjeranih modernizacija i intervencija, koje na kraju, u silnom nastojanju da stvore neko novo moderno djelo, posve originalnog pristupa, unište svu originalnu staromodnu romantiku i dirljivost djela (poput nedavnog uprizorenja Višnjika na Festivalu svjetskog kazališta).

Dolenčić i ekipa točno prepoznaju mjesta na kojima izvornik vrišti aktualnošću, svjesni da je publika dovoljno inteligentna i da joj ne treba crtati i time banalizirati i razvodnjavati remek-djelo.



Gavellin ansambl je uobičajeno kompaktan i uigran, već na prvi pogled da se zaključiti da se glumci i sami na daskama spontano i djetinje zabavljaju, obavljajući usput veliki posao. Umišljenog bolesnika Argana, nadahnuto i s dobrom mjerom za groteskno, igra Enes Vejzović, teatralno naglašavajući geg i mimiku. Anja Šovagović-Despot i u ovoj predstavi je najsjajnija zvijezda ansambla: dominantno i vrckavo, glumi dosjetljivo-prepredenu simpatičnu sluškinju Toinette.

Zajedno s izvrsnom i naglašeno tragikomičnom Barbarom Nolom (Argonova supruga Beline) čini ubojito zabavan ženski dvojac koji evocira zamišljeni ugođaj glume putujućih družina, kakvu je i sam Moliere osnovao i s njima dugo godina putovao.

I ostatak usklađene ekipe je za svaku pohvalu, možda još treba posebno istaknuti Filipa Šovagovića u ulozi doktora Purgona, uloga dočarana specifičnom satirom u dikciji, više nego standardnim gegom.

Kostimografija  (Tea Bašić) je u skladu s razdobljem, ali nipošto dosadna ili štreberska, jer se autorica poigrala i s bešavnim i maštovitim uplitanjem modernih detalja, a opet ne izlazeći iz okvira zadanog razdoblja. Scenografski (Tanja Lacko) također skladno pratimo priču, bez opterećenja suvišnim kulisama ili detaljima. Točno se zna gdje je naglasak.

Sve pohvale i za glazbu te uspješan i svjež rearanžman pjesme o liječnicima i duhovitu i vodviljski zabavnu glumačku interpretaciju pjesme.

Predstavu i sve oko nje, prate i oplemenjuju i majstorske, maštovite fotografije Vladimire Spindler, ostat će njeni budni svjedoci i kad predstava ugasne te ostane tek uspomena.

Premijerna izvedba prošla je više nego dobro, s prepunom dvoranom, snažnim pljeskom i uz četiri bisa.

Zabavni virus i drevni kazališni duh glumci su uspješno prenijeli publici, onoj koja voli kazalište, bez obzira na dob. Zato novu Gavellinu predstavu možemo toplo preporučiti i penzionerima i školarcima, pa i onima koji tradicionalno preskaču školske lektire.

Ovaj put bi se u kazalištu mogli lijepo zabaviti, nasmijati i ponešto naučiti, na radost i veselje svojih profesora.













Argan, umišljeni bolesnik: Enes Vejzović
Béline, druga žena Arganova: Barbara Nola
Angélique, kći Arganova, zaljubljena u Cléantea: Anja Đurinović
Toinette, sluškinja: Anja Šovagović Despot
Béralde, brat Arganov: Sven Šestak
Cléante, mladić zaljubljen u Angélique: Igor Kovač
Doktor Diafoirus, liječnik: Siniša Ružić
Thomas Diafoirus, njegov sin, udvarač Angéliquein: Đorđe Kukuljica
Doktor Purgon, liječnik Arganov; Gospodin Bonnefoy, notar: Filip Šovagović
Louison, djevojčica, mlađa kći Arganova, sestra Angéliqueina: Natalija Đorđević
Glazbenici: Iva Peter Dragan / Matija Antolić / Vjekoslav Babić

Prva proba: 11. svibnja 2015.
Nastavak rada: 25. kolovoza 2015.
Premijera: 19. rujna 2015.

Redatelj: Krešimir Dolenčić
Prevoditelj: Mladen Škiljan
Dramaturginja: Ana Tonković Dolenčić
Scenografkinja: Tanja Lacko
Kostimografkinja: Tea Bašić
Autor glazbe: Matija Antolić
Koreografkinja: Iva Peter Dragan
Oblikovatelj svjetla: Zdravko Stolnik
Suradnica za scenski govor: Ivana Buljan Legati
Asistentica redatelja i dramaturginje: Žad Novak
Aranžman pjesme "Illustrissimi doctores": Filip Šljivac
Slikarski radovi: Marta Crnobrnja
Fotografije: Vladimira Spindler
Vizualni identitet predstave: Vanja Cuculić / Studio Cuculić

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

premijera, oliere, enes vejzović, anja šovagović, elizabeta hrstić, gavella