MISLAV MIHOLEK

ISPOD MERIDIJANA: Zoran Milanović protiv pape Franje, dvije škole diplomacije

Hrvatska se još jednom našla izolirana, slaba i nespremna zbog Zorana Milanovića. Ali, Milanović je takav. Tu postoji sam jedno rješenje.

Piše: Mislav Miholek

Ako pozorno čitate što ovdje pišem zadnje dvije godine, pitanje hrvatske vanjske politike najčešća je tema mojih razmišljanja. Najveći junak ovih kolumni svakako je papa Franjo, netipični Argentinac koji se mora boriti s tisuću i jednom strujom u Vatikanu, koji mora zadovoljiti želje mnogih katolika i koji pokušava Katoličku crkvu uvesti u 21. stoljeće, nakon što ju je Joseph Ratzinger usmjerio prema 1563.

 

Papa Franjo šarmira na Kubi, papa Franjo šarmira u SAD-u. Pred njim se vesele i zadnji komunisti i ponosni republikanci. Čovjek spaja ljude svojom neposrednošću. Papa Franjo je u diplomatskom smislu sve što Zoran Milanović nije. Trebamo učiti od toga veselog Argentinca. Trebamo naučiti slušati drugoga.

 

Gledajući što sam pisao o Zoranu Milanoviću, može se svesti na činjenicu da je Hrvatska završila u međunarodnoj izolaciji, da je vanjska politika najgori dio vladine politike (čak gledajući i strašnu gospodarsku situaciju koja je 2014. konačno dotaknula dno dna). Vrhunac vanjskopolitičkog ludila bila je zatvaranje legalnih prijelaza prema Srbiji, dok su ilegalni bujali. Građani države Srbije (među kojima su i domicilni Hrvati u Srbiji), poslovni ljudi, turisti, bilo tko, jednoga jutra su bili spriječeni, sa svojim dokumentima, ući u RH, dok je svatko od migranata to mogao, bez dokumenata.


Srbi i Hrvati imaju bremenitu povijest. Grobovi na obje strane svjedoče o tome. Mnogo osobnih tragedija je tu. Unatoč tome, svim ratovima, svoj nesreći, hrvatski i srpski su srodni jezici, kao što su slovački i češki, danski, norveški i švedski. Možda se politički ne razumijemo baš najbolje, ali gospodarska suradnja postoji, rat je završio 1995., mirna reintergracije 1998. Od te 1998. nikada se nisu zatvorile granice između Srbije i Hrvatske, unatoč npr. slučaju nevino optuženog Tihomira Purde i mnogim diplomatskih sukobima, granica je uvijek ostala otvorena. Pod pritiskom Europske komisije i gospodarstvenika, granica se otvorila i vlada Zorana Milanovića dobila je još jednu političku šamarčinu. Mađarska je najveći dugodišnji saveznik Hrvatske od svih naših susjeda, a Milanović odbija kontakte s Viktorom Orbanom.  Hrvatska se još jednom našla izolirana, slaba i nespremna zbog Zorana Milanovića. Ali, Milanović je takav. Tu postoji sam jedno rješenje.


Katolička crkva u Sjedinjenim Američkim Državama draga mi je tema.  Premalo je mjesta da bi se opisivale unutarnja raznolikost, različita strujanja. Potpredsjednik SAD-a Joe Biden je katolik, pripada Demokratskoj stranci. Predsjednik Zastupničkog doma američkog Kongresa John Boehner je republikanac i katolik, a nakon što je porazgovarao s papom Franjom, odlučio je ubrzati svoju planiranu ostavku. Plačući na konferenciji za novinstvo objašnjavao kako je papa Franjo ga zamolio da se moli za njega. Ne smijemo smetnuti s uma činjenicu da Republikanska stranka reži na papu Franju, svađa se s njime kad god stigne, bogati američki katolici negoduju na papine riječi. Jedan mali razgovor i John Boehner se rasplače kao sretno dijete, te oduševljeno govori o tome novinarima, bez imalo srama.


Crkva u SAD-u je raznovrsna. Često volim pisati o američkim časnim sestrama koje su na prvoj liniji rada sa siromašnima, s narkomana, s odbačenima i najglasnije su protivnice smrtne kazne u SAD-u. Papa Ratzinger progonio je ih zbog činjenice da u Americi časne sestre ne nose habit i zbog njihove bliskosti s narodom. U Americi su pak svećenici podosta omraženi zbog pedofilskih skandala. Američki pravni sustav je takav da žrtve dobivaju velike novčane oštete, tako da je cijeli niz biskupija bankrotirao zbog prikrivanje pedofilije.


U SAD-u posebno se cijene katoličke škole. Kakvo je stanje među mladim katolicima i kakva su njihova promišljanja govore slučajevi u kojima učenici katoličkih škola staju na stranu svojih lezbijskih i homoseksualnih učitelja koji su otpušteni na osnovu svoje spolne orjentacije. Tako nešto neće se brzo vidjeti u Hrvatskoj.


Papa Franjo šarmira na Kubi, papa Franjo šarmira u SAD-u. Pred njim se vesele i zadnji komunisti i ponosni republikanci. Čovjek spaja ljude svojom neposrednošću. Papa Franjo je u diplomatskom smislu sve što Zoran Milanović nije. Trebamo učiti od toga veselog Argentinca. Trebamo naučiti slušati drugoga.
 


Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

zoran milanović, premijer RH, papa franjo, papa, mislav miholek