MISLAV MIHOLEK

KOLUMNA MISLAVA MIHOLEKA: Još samo četiri tjedna dosadne kampanje pa tko preživi, pričat će!

Jedino je pitanje jeli HDZ svjestan u kakvoj smo gabuli ili će se nastaviti trenutna muka po receptu Trokrilnog iz Ralja života.

Piše: Mislav Miholek

Prije Francuske revolucije, jako se pazilo na dvoru oko ceremonijala. Dokona i prebogata elita klanjala se francuskim kraljevima koji su tvrdili da je Božja volja da vladaju Francuskom i Francuzima, a korumpirana lokalna francuska Crkva servisirala je kraljevske opačine. Hrvatska politička tradicija izrazito je republikanska, protufeudalna i antiklerikalna. Od prve generacije mađarona koji su srušili feudalizam (postoje tri političke generacije mađarona i zapravo su jako različite), preko Starčevića koji je u Francuskoj vidio predvodnicu Europe, pa do Radićeve lozinke da je republika svemu svijetu dika. Izvorna politička misao polaže puno na politički narod.

 

Ovaj uvod o ceremonijalu  odnosi na kampanju. Hrvatska se nalazi u kampanji kako je krenuo onaj nesretni referendum o braku. Tada je političko ludilo u Hrvatskoj poprimilo specifičnu razinu. To je bio prvi jači poraz Zorana Milanovića. Četiri godine iza nas su apsolutno najgore mirnodopsko doba u povijesti Hrvatske od 1861. Gospodarski gledamo, mi smo nigdje. Državu drži turizam, a ako se ne zatvore granice sa žičanom ogradom i sa vojskom, propast će turizam. Igrom slučaja, dio obitelji desetljećima mi je u to grani, i već se sad osjeti određeni pad, a i turisti misle da lutaju migranti po Hrvatskoj. Jednom za zauvijek, Orban Viktor je najlukaviji i najsposobniji političar kojeg je srednja Europa vidjela zadnjih dvadeset godine. Mađarska živi dobrim dijelom od turizma. Vrlo jednostavno, ili migranti, ili turizam, tertium non datur. Granicu treba zatvoriti i nikoga ne puštati unutra bez dokumenata.

 

Jedino je pitanje je li HDZ je svjestan u kakvoj smo gabuli ili će se nastaviti trenutna muka po receptu Trokrilnog iz Ralja života. Pa ćemo onda pisati ljubavna pisma budućem premijeru. I to iz Kanade.

Ideološki gledano, Milanović je pocijepao državu na dva bloka. Uvjetno kazano desni i uvjetno kazano lijevi. HDZ je takva stranka da okuplja desne glasače. Ono što svaki izbori pokazuju da desnih glasača ima više nego lijevih. Desni glasovi se raspršuju na male desne strančice, na razne HSP-ove u kojima svaki egomanijak želi biti novi poglavnik. U Hrvatskoj 21. stoljeća nema mjesta za ustaški pozdrav i za ustaške principe. Blaž Jurišić je jedno od onih zaboravljenih imena hrvatske kulture. Jedan od najjačih kulturnjaka između dva svjetska rata, jezikoslovac, ali i stručnjak za Antu Starčević. Kada je priredio za vrijeme NDH dva sveska Starčevićevih djela, samo je tiskana jedna knjiga. Zašto? Jer Starčević nije bio fašist, štoviše, Starčević je bio onodobni liberal. Drugi svezak tek je tiskan za Hrvatskog proljeća.

 

Da se vratimo izborima, u kriznim razdobljima desni glasači preferiraju se zbijanje redova. Zato HDZ je dobio dvoje europske izbore, jedne lokalne, te predsjedničke. Ono što lijevi analitičari na shvaćaju da značajan dio desnoga glasačkoga tijela ne voli HDZ iz raznovrsnih razloga, ponajviše vezanih uz privatizaciju u kojoj su nastradali mnogi. Ali, kada država ima katastrofalnu lijevu vlast, onda ti glasači desnice jednostavno začepe nos i zaokruže HDZ kao manje zlo. Ne zanimaju ih wannabe poglavnici.

 

SDP-ov novootkriveni nacionalizam, iznošenje hrvatskih zastava, ratna retorika spram Mađara koju su bili vjerni saveznici Hrvatske u ratu i u miru, svađanje s bankama je jednostavno tragikomično. Niti će privući glasače HDZ-a, niti glasače Živoga zida. To i jest problem Milanovićeve vladavine. Milanović je kao Bata Živojinović u Raljama života Štefice Cvek. Lik se zove Trokrilni, puno priča i ništa ne radi.

 

Da je Zoranu Milanoviću bilo stalo do Hrvatske, otišao bi u obranu Hrvatske za Domovinskog rata. Ja sam od onih ljudi koji cijeni svakoga koji je sudjelovao u obrani, treba se sjetiti kako su naši novinari stajali na prvim crtama, meni u glavi su uvijek Mladen Stubljar, Denis Latin i Maja Sever kako drže mikrofon dok JNA puca po njima. Dvadeset godina poslije kraja ratnih djelovanja kasno se pridružiti obrani zemlje.

 

Ovi izbori su riješeni. Nije pitanje hoće li HDZ dobiti, pitanje kako će ih i s koliko će ih dobiti. Sljedećih četiri tjedana mučenje s dosadnom kampanjom trebamo svi preživiti. Neodlučni glasači zapravo ne postoje. Jedino je pitanje je li HDZ je svjestan u kakvoj smo gabuli ili će se nastaviti trenutna muka po receptu Trokrilnog iz Ralja života. Pa ćemo onda pisati ljubavna pisma budućem premijeru. I to iz Kanade.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

kampanja, izbori, mislav miholek