Ante Gugo

ISPOD POVRŠINE: Milanović je najjači borac uličarske politike samo ako netko odgovara na njegove izazove

Hoće li se Karamarko i suradnici hvatati na udice koje im Milanović baca i polemizirati s njim oko nevažnih stvari.

Piše: Ante Gugo

Zoran Milanović ove izbore pretvara u izbore za lidera ljevice. On je čvrsto uvjeren u to da je biračko tijelo u Hrvatskoj sklonije ljevici nego li centru ili desnici i smatra da će lider ljevice postati i novi premijer. To je i razlog zbog kojeg lijeva koalicija predvođena SDP-om nema nikakav program. Njihov način dobivanja izbora svodi se na podsjećanje na HDZ-ove grijehe iz prošlosti i na pokušaj podilaženja biračima koji nisu HDZ-ovo disciplinirano biračko tijelo, ali su zbog Tuđmana i zbivanja u novijoj hrvatskoj povijesti skloniji desnoj političkoj opciji.

 

Lijevo biračko tijelo nije sklono retorici koju nam svakodnevno prosipa Zoran Milanović. Dalo bi se, dakle, zaključiti da on vodi pogrešnu politiku. Bilo bi tako kad ne bi postojala transmisija koja njegove poruke dovodi do onih koji reagiraju na takvu retoriku. To su neodlučni, ali potencijalno desni birači. Milanović svoju prljavu kampanju ciljano usmjerava na njih, a transmisija za te poruke, koliko god to čudno bilo, jesu njegovi politički oponenti. Svaki put kad oni odgovore na neku Milanovićevu provokacije, poruka šefa SDP-a je stigla do ciljane populacije.

 

Zoran Milanović je nedavno izjavio kako je spreman u koaliciju prihvatiti i Ivu Josipovića. Ova izjava nije došla slučajno. To je recept kojeg je Milanović već isprobao za posljednjih izborima za Europski parlament. Tada je Nacionalni forum Nikice Gabrića bio u uzletu i bilo je izgledno da će osvojiti barem jedan mandat. Naravno, ankete su to predviđale na temelju raspoloženja dijela biračkog tijela ljevice, dakle onih glasača koji su tražili zamjenu za Milanovića i njegovu politiku. Zoran Milanović je Gabrića vratio ispod crte potrebne za osvajanje mandata zastupnika u Europskom parlamentu jednostavnim političkim trikom. Pozvao ga je na privatnu večeru. Poziv premijeru se ne odbija, pa kakve god sukobe da imate s njim, osobne ili političke. Međutim, Milanović je pokazao da nije osoba kod koje treba poštovati i ova osnovna pravila pristojnosti koja sam spomenuo. Naime, on je obavijestio novinare o večeri s Gabrićem što je za uglednog liječnika i znanstvenika značilo političku smrt. Birači nisu htjeli dati svoj glas čovjeku od kojeg su očekivali da bude zamjena za lošeg Milanovića, a on se s njim nešto dogovara. Pristojni i uljuđeni Gabrić je tako postao žrtva uličarske kampanje kojoj je Milanović više nego sklon.

 


Na isti način Milanović se ovih dana obračunava s Josipovićem. On biračima poručuje da je uzaludno rasipati glasove ljevice budući da je Josipović i onako njegov. Međutim, to nije jedina njegova poruka. Ona skrivena je za njega puno teža. On ovakvim porukama nastoji zaustaviti osipanje vlastitog članstva koje polako ali uporno odlazi kod Josipovića.


Teško je reći hoće li Ivo josipović ozbiljnije ugroziti Milanovića. Prekasno je počeo s formiranjem stranke i prenježno je ušao u kampanju. Osim toga, biračima je čudan taj njegov savez s Čačićem. No vratimo se na početnu temu. Može li lider ljevice postati i premijer? Je li Hrvatska pretežno okrenuta lijevom biračkom tijelu.

 

Izbore neće odlučiti drskost Zorana Milanovića. Njih će presuditi ponašanje desnog bloka. Hoće li se Karamarko i suradnici hvatati na udice koje im Milanović baca i polemizirati s njim oko nevažnih stvari ili će javnosti nuditi svoj program i svoje ideje?

 


Većina izbora, kako parlamentarnih, tako i lokalnih, odnosno onih za Europski parlament, govori da je hrvatsko biračko tijelo većinom sklono desnom centru. Ako se oslonimo na te rezultate onda nije upitno kako su raspoloženi birači, nego tko će ih i kako uspjeti homogenizirati i pokrenuti.  Političko pamćenje prosječnog hrvatskog birača ne traje dulje od 15 dana. Zbog toga su predizborne kampanje kod nas izrazito prljave. Protivnika se diskreditira na dnevnopolitičkoj razini. Sasvim svjestan toga je Zoran Milanović kojem takav način ophođenja s okolinom leži. Drzak i bezobrazan, kakav već jest, pa k tome još i neodgovoran, on lako može podilaziti uličnom raspoloženju birača.
Međutim, lijevo biračko tijelo nije sklono retorici koju nam svakodnevno prosipa Zoran Milanović. Dalo bi se, dakle, zaključiti da on vodi pogrešnu politiku. Bilo bi tako kad ne bi postojala transmisija koja njegove poruke dovodi do onih koji reagiraju na takvu retoriku. To su neodlučni, ali potencijalno desni birači. Milanović svoju prljavu kampanju ciljano usmjerava na njih, a transmisija za te poruke, koliko god to čudno bilo, jesu njegovi politički oponenti. Svaki put kad oni odgovore na neku Milanovićevu provokacije, poruka šefa SDP-a je stigla do ciljane populacije.


Izbore neće odlučiti drskost Zorana Milanovića. Njih će presuditi ponašanje desnog bloka. Hoće li se Karamarko i suradnici hvatati na udice koje im Milanović baca i polemizirati s njim oko nevažnih stvari ili će javnosti nuditi svoj program i svoje ideje? Hoće li HDZ napadati SDP originalnim i utemeljenim komentarima ili će samo odgovarati na ono što dolazi s ljevice?
Predstavljeni gospodarski program daje im razloga da se ne hvataju na udice koje im baca Milanović. Pitam se samo jesu li taj program pročitali oni koji medijski kreiraju HDZ-ovu kampanju.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

ante gugo, IZBORI, STRANKE, HDZ, SDP