MISLAV MIHOLEK

KOLUMNA MISLAVA MIHOLEKA: Dan Republike je i dalje živ u mnogim hrvatskim glavama

Sve boljke koje nas danas muče su iz SFRJ.

Piše: Mislav Miholek

Čuveni 29. novembar poznatiji je u ovim našim krajevima kao doba svinjokolje ilitiga Dan Republike kada je čuvena bježeća družba imala Drugo zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu 1943. Jedina važna odluka je zapravo bila da Tito postaje maršal, a federalizacija i slične stvari, kao da se i maloumni kralj Pera ne smije vratiti, zapravo su sekundarne.

 

Jugoslavenski Luj XIV. u obliku lukavog i visokointeligentnog bravara iz Zagorja, koji je imao manire jednoga grofa, označavao je tu Drugu Jugoslaviju. Problem Druge Jugoslavije izlazi iz osobe, lika i djela Josipa Broza Tita. Sve komunističke diktature, od Lenjina, preko Staljina, Pol Pota, Mao Zedonga i sličnih masovnih ubojica uvijek su se bazirale na osobnoj moći velikih očinskih likova. Začudna je količina tzv. "daddy issues" (ilitiga na hrvatskom "kompleks oca") koje posjeduje narodi koji su bili pod komunizmom.

 

Iako po marksističkoj teoriji komunizam bi trebao nastupiti u zemljama kao što je Danska (koja pak ne drži marksističku literaturu u javnim knjižnicama), komunizam je nastupio u jednoj zaostaloj Rusiji, koja i danas prezire pojedinca, te guši istinske intelektualce, Putin je samo još jedan u nizu despota. Doduše, da pravoslavlje ne lomi pojedinca, da pravoslavlje ne traži slijepu poslušnost državi, nikada se ne bi crvena aždaja tako se dobro primila. Azijski narodi također preziru individualizam, pa nije čudo da je jedna Kina isto postala crvena, te da se ujedno najluđa komunistička diktatura na svijetu nalazila u Kambodži, a provodili su se Maovi recepti. Uostalom, komunizam je religija, kao što to tumači i objašnjava ruski filozof s njemačkom adresom, Mihail Riklin. Religijski fanatici vjeruju da imaju misiju.

 

Čitam ovih dana ponovno "Zapise odraslog limača" nedavno umrlog Paje Kanižaja. Humoristična knjiga, genijalno lako pisana, opisuje odrastanje autora u Podravini poslije Drugoga svjetskoga rata. Uz sve zdrave dječje radosti, postoji jedan specifičan podravski blues, jer je često nedostojalo nekih stvari, ponajviše slobode mišljenja. Podravina je bila kažnjenički kraj, ne zato što je stala uz ustaše, nego što je to bila utvrda HSS-a. Politika HSS-a je bio odlazak u domobrane, jer je zagrebačko ratno vodstvo HSS-a izračunalo da najmanje ljudi pogiba u Domobranstvu, iako je dio HSS-a poveo ljude u partizane, a bilo je i nešto sitno podravskih komunista. Jugoslavija je prezirala poljoprivredu, pa je tako Podravina dobila Podravku kao žnj-industriju, nedostojnu prave industrije. Slično kao Velika Kladuša. Primjerice, Sisak je bio miljenik Vlade Bakarića i Josipa Broza, pravi komunistički grad sa svojom pravom teškom industrijom. Čudesno, Sisak je totalno propao, a Podravka unatoč svim makinacijama još uvijek postoji.

 

Sve boljke koje nas danas muče su iz SFRJ. Korupcija je iz SFRJ. Loša uprava i političko imenovanja su iz SFRJ. Paternalistički odnos spram politike je iz SFRJ. Zatucanost i zatvorenost uma je iz SFRJ. Jedini koji primjećuje da su komunisti bili konzervativci je Nino Raspudić. Oblici stranačkog djelovanje su iz SFRJ. Političko mesijanstvo koje pokazuje Božo Petrov je na tragu mesijanstva Josipa Broza. Dvadeset i pet godina poslije navodnog pada komunizma politika se i dalje bazira po receptima iz SFRJ.

 

S druge strane, socijalna država koja je bila najveća blagodat te diktature, ona sve više izumire. Iako državna uprava i firme kao ZET uživaju sve posljedice radničkog samoupravljanja, običan radni narod, on trpi na tržištu rada. Taj shizofreni spoj političkog komunizma i divljeg kapitalizma koji danas vlada Hrvatskom sustavno ubija zemlju.

 

Izraelu je trebalo 40 godina u pustinji da se očisti od egipatskog načina razmišljanja i da izađe iz ropstva egipatskog uma. Prošlo je 25 godina od navodnog pada komunizma. Iskreno, moja generacija nema vremena čekati 15 godina da izumre komunističko nasljeđe u hrvatskim glavama. Ali ono što je najžalosnije od svega, da ovdje ljudi sami biraju biti zatočenici loše prošlosti. Zaista, nije sramota biti Hrvat, ali je stvarno peh.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

mislav miholek, hrvatska, socijalizam, jugoslavija, dan republike