Damir Gašparović

KOLUMNA DAMIRA GAŠPAROVIĆA: Tihomir Orešković - razlozi za brigu i razlozi za nadu

Kao financijski stručnjak kakvog nam predstavljaju svakako je imao uvid u mnoge problematične poslovne poteze u Plivi u zadnjih dvadeset godina.

Piše: Damir Gašparović

Način na koji smo došli do prijedloga kandidata za novog hrvatskog premijera pomalo podsjeća na riječi iz serijala Laku noć Hrvatska - … i ja bi štel biti premijer... Nakon najmanje trojice „ozbiljnih“ kandidata za tu, u Hrvatskoj ključnu poziciju „iz šešira“ je izvučen kandidat koji nije sudjelovao na izborima, nije iz Hrvatske, ne govori hrvatski jezik i nije se bavio politikom. Pri tom, neke od ovih referenci bi mogle i biti prednost navedenog kandidata, jer u konačnici, sudit ćemo mu (ako ga izaberu) po djelima njegovim.

 

Razlozi za brigu, razlozi za nadu…

 

Najveći razlog koji me osobne brine je činjenica kako je prošao kroz Plivu, tvrtku koja je nekada predstavlja najvrjedniji dijamant u kruni hrvatskog gospodarstva. Pliva je kao takva bila već dobrano načeta i svedena na manufakturu prije dolaska gospodina Oreškovića na njeno čelo (na kojem se prije svega nije niti predugo zadržao). Ne ulazeći pri tom kojeg djela preuzimanja Plive i u čije ime je odradio, kao financijski stručnjak kakvog nam predstavljaju svakako je imao uvid u mnoge problematične poslovne poteze u Plivi u zadnjih dvadeset godina.

 

Svakako je mogao vidjeti da je samo s osnove royalitia za azitromicin u Plivu iz Pfizera uplaćeno više od četrnaest milijardi kuna! Kako je tih četrnaest milijardi kuna i na što potrošeno, svakako se kao prvi čovjek tvrtke morao zapitati. Pliva je kroz sve te godina radila akvizicije diljem Europe – od Njemačke, Češke, Slovačke, Poljske, Mađarske, kupovala je i u Sjedinjenim Državama. Neke od tih tvrtki (pre)plaćene su u desetinama i stotinama milijuna dolara. Kako niti jedna od tih tvrtki nije ostvarila ozbiljan rast pitanje je zašto su te akvizicije uopće rađene?

 

Način na koji smo došli do prijedloga kandidata za novog hrvatskog premijera pomalo podsjeća na riječi iz serijala Laku noć Hrvatska - … i ja bi štel biti premijer... 

Istovremeno su iz Plive nestala, ili prodana četiri njena ključna branda –  azitromicinu je istekla licencna zaštita a jedan veterinarski lijek te cedevita i kvasac su prodani. Prodan je Istraživački institut Plive za sitan novac, rasprodani su i ostali proizvodni programi te je sama tvrtka ostala na približno tisuću i pol zaposlenih fokusirana na farmaceutski biznis, ili točnije kako bi rekli Poljaci konfekciju – pakiranje u blistere tuđih proizvoda.
Čovjek koji dođe na čelu tvrtke i raspolaže svim ovim informacijama morao bi se itekako zapitati koliko su svi ovi poslovni potezi bili legalni i u slučaju opravdane sumnje u nezakonite radnje napraviti prijavu Državnom odvjetništvu.

 

Vodeći se ovim iskustvom, imamo razloga brinuti se kako će tzv. pravna država funkcionirati u slučaju Oreškovićevog izbora za hrvatskog premijera. Možemo se pitati što će biti s provjerom kriminalnih radnji u privatizaciji, cestogradnji, pred-stečajnim nagodbama, privatizacijama i poslovnom politikom banaka kao i stanjem oko očito nelegalnog preuzimanja  INA-e od strane MOL-a. 

 

Šteta od ovih poteza mjeri se u desetinama milijardi dolara! I možemo se samo nadati da nije cilj njegovog izbora zaborav svih ovih čuda koja su nam se dogodila. Pri tom osobno nemam iluzija kako su svi dosadašnji hrvatski premijeri nešto ozbiljno napravili po ovom pitanju. Određena bilanca nepravilnosti (čitaj kriminala!) u privatizaciji napravljena je za vrijeme Račanove Vlade i to je to. A puste milijarde su nastavile odlijevati se u nepoznato i nakon njegovog odlaska s političke i životne scene.

 

U slučaju da i ove gore navedene činjenice zanemarimo ( a ne bismo smjeli!), hrvatski građani cijenit će i eventualno njegovu Vladu a i bilo koju drugu Vladu po rezultatima koje bude ostvario. Najava prvih projekata je svakako logična. Izgradnja nizinske pruge od Rijeke do mađarske granice odavno je trebala biti napravljena. Zašto nije, na to pitanje bi mogli odgovoriti bivši premijeri. Zadnjih godina nije rađena jer ju žele raditi Kinezi. A zašto Hrvatska to nije htjela dati njima, to je veliko pitanje. Ako su protiv toga naša „braća“ iz Bruxellesa teško će ići. Što se tiče LNG terminala, ni tu nije ništa napravljeno.

 

No kako smo se mi ponašali  usporeno i nezainteresirano,  u trećem mjesecu ove godine Italija je deblokirala svoj projekt LNG terminala pored Trsta te možda i tu već kasnimo. Što se tiče velikog projekta navodnjavanja u Slavoniji, on bi svakako dobro došao. Dade se naslutiti da bi za taj projekt mogli biti zainteresirani „njegovi“ Izraelci. Problem tog projekta što će dugo trajati da ga se pokrene i u konačnici ne može donijet visoku zaposlenost. Iako svakako može utjecati na smanjenje užasno velikog uvoza hrane koji je tijekom prošle godine dosegao dvadeset milijardi kuna!

 

Kao što se da vidjeti, kada zanemarimo bolesnu retoriku zvanu „partizani i ustaše“, fraze o „rezovima ili reformama“, čeka nas golem posao koji netko u konačnici mora odraditi. Stoga možemo poželjeti ovom ili svakom novom premijeru puno sreće, no sama sreća ni nama a niti njemu neće mu biti dostatna.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

hrvatska, pliva, tihomir orešković, damir gašparović, kriminal