MISLAV MIHOLEK

KOLUMNA MISLAVA MIHOLEKA: Republika Hrvatska: Shizofrena država i bolesno društvo

Tko je kriv za ovakvo stanje?

Piše: Mislav Miholek

Tko je kriv za ovakvo stanje? Povijesno gledajući, svi pomalo, a ja imam (ne)sreću da sam teolog, pa svijet jedino mogu gledati iz historijske perspektive, jer kršćanski kulturni krug ima linijski doživljaj povijesti, kreće se u ruralnom Edenu da bi se završilo u Nebeskom Gradu. Glavni problem je Hrvatske da ovdje postoji višak povijesti, kako je to Churchill rekao, a glavni dokaz su prostrana groblja. Kako je krenulo, neće više biti ni groblja.


Hrvatski jezični portal tvrdi da je shizofrenija duševna bolest koju karakterizira rascjep ličnosti s teškim poremećajima emotivnog života, gubitkom osjećaja za realnost, halucinacijama i bizarnim, često regresivnim ponašanjem. Slika i prilika suvremene Hrvatske. Prošlih četiri godine pod Zoranom Milanovićem bile su dno dna za mirnodopsko doba. Na prvi pogled, Milanović se ne može mjeriti s Pavelićem i Titom i s njihovom sotonskom proizvodnjom masovnih stratišta.


Milanovićev Jasenovac i Bleiburg su sva ona nerođena djeca koja su po logici stvari se trebala roditi u zadnje tri godine njegova mandata i koja se neće roditi sljedećih dvadesetak godina. Ujedno, Hrvatska je ostala bez najmanje 150 000 mladih za vrijeme njegova vladanja. Izgleda da hrvatska shizofrena javnost ne shvaća baš najbolje razliku između kako se emigriralo za Jugoslavije kada se iz socijalističkoga raja išlo primarno u Njemačku i kako se danas emigrira. Tada su slabo obrazovani muškarci iz onih krajeva koji su uglavnom dali više vojnika za NDH nego za NOB, ostavljali svoje žene i djecu i išli na "privremeni" rad i živili u nimalo lijepim uvjetima po raznim kontejnerima. Sav taj silni novac je završio u Hrvatskoj. Sagrađene su mnoge kuće, sagrađene su mnoge crkve, od tih novaca se plaćao porez u SFRJ kojim se onda, među ostalim, pokrivalo i gubitke nerentabilnih socijalističkih mastodonata. Plus toga, SAD je davao masovno kredite drugu Titu samo da bi se živciralo SSSR. Zato danas jugonostalgičari koji cendraju za komunizmom su najniža bića u nekom duhovnom smislu. Cendraju za lažnim komunizmom koji je prosperirao od njemačkoga rada i američke obijesti, a pritom imaju hrabrosti tvrditi da je kapitalizam nešto loše, a najbolje su poslovale one jugoslavenske firme koje su na kapitalističkim osnovama pelješila mala tržišta Afrike i Azije.


Danas iz Hrvatske odlaze visokoobrazovani ili pak visokokvalificirani radnici, tj. cijele obitelji, bilo s djecom ili bilo bez djece. Mlade u Hrvatskoj ne zanimaju Tito, Pavelić (koje na moju nesreću ja ovdje spominjem), ne zanima ih život u kojem svekrve i punice diktatorski vode njihove živote, u kojima starije socijalističke generacije optužuju one rođene u osamdesetima za propast Jugoslavije (bit će da su u vrtićima bile ilegalne grupe koje su rušile socijalizam), ne zanima ih država u kojoj jedini prosperitet je da čovjek dobije posao u državnoj službi. Za sve je kriv kapitalizam, a nitko ne želi raditi u privatnom sektoru. Bez mladih ljudi i bez djece nema budućnosti. Hrvatsko društvo ima halucinacije da se može bez mladih. 


S druge strane, domaći apologeti kapitalizma su uglavnom bogataška djeca komunističkih dužnosnika i djeca pripadnika UDB-e, koja su si osigurala svoj financijski kolač i svoje bogatstvo poslujući isključivo s državom. Nema ništa gore kada prebogato bahato dijete komunizma priča i zastupa kapitalizam, a jednako takva groteska su profesori zagrebačkoga Filozofskoga fakulteta koji zastupaju "radnička" prava, a pet dana nisu bili na realnom tržištu. Zbog svega ovoga, ovo je jedno bolesno društvo. U kojem nitko iole normalan ne želi živjeti.


Pitao me jedan prijatelj, sasvim bolno i iskreno nek mu kažem zbog čega treba ostati u Hrvatskoj? Ja pak više ne vidim nikakvog razloga ostanku u Hrvatskoj, osim obiteljskih veza i nekakve činjenica odgovornosti zbog predaka koji su smrdili po austrijskim, starojugoslavenskim, endehaškim i komunističkim zatvorima i logorima zbog duge jezičine i zato jer nisu mogli pristati da im se negira Hrvatska i hrvatstvo. Ali, zasigurno ti zatvoreni naivci nisu željeli Hrvatsku u kojoj nema nikakvog mjesta za išta mlađe od 40 godina i u kojoj je presudno pitanje je li u pravu Tito ili Pavelić. Povijest se ne može jesti. A Božo Petrov neka slobodno pregovara do Božića 2019.


Ali što je mladost nacije spram činjenice da predsjednik Sabora ima policijsku pratnju. To je apsolutno najvažnija tema na svijetu. Možda sasvim opravdano zaslužujemo da nestanemo kao narod. Jer narod koji odbacuje svoju mladost i šalje ih u Australiju, Kanadu, Njemačku, Skandinaviju, Irsku i drugdje ne zaslužuje nikakvu budućnost. Imate Hrvatsku. Moja generacija ima Australiju, Kanadu, Njemačku, Skandinaviju i Irsku.


 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

mislav miholek, hrvatska, stanje