Elizabeta Hrstić

PIŠE ELIZABETA HRSTIĆ: Hit knjiga i preporuka: Jonathan Franzen 'Čistoća'

Oko 600 stranica ovog romana čita se brzo i lako, koncipiran je kao triler a opet, napisan iskričavo i analitično.

Piše: Elizabeta Hrstić

Jonathan Franzen je u elitnoj skupini onih malobrojnih pisaca, za koje se, čim objave novo djelo, pa čak i čim se tek pročuje da je u tijeku stvaranja, automatski, 'bianco' može potpisati da će to biti prava knjiška poslastica. Također, jedan je od malobrojnih miljenika i kritike i publike. Svoja tri slavna romana, naslovio je kratko i znakovito: "Korekcije", "Sloboda" i "Čistoća". Najnoviji, opsežni roman ili 'romančina' (i opsegom i sadržajno) "Purity" objavljen je u rujnu, a na hrvatskom tržištu pojavio se već u studenom, što je doista za pohvalu izdavaču (VBZ) odnosno prevoditeljici (Marina Horkić) te čitavoj ekipi koja se potrudila brzo i kvalitetno objelodaniti roman.


Zašto baš takav eteričan naslov "Čistoća"? Purity je, ponajprije, ime glavne junakinje, no čistoća se kao lajtmotiv provlači kroz sve teme kojih se roman dotiče, ponekad i doslovce, a još češće između redova: čistoća duše, biografije, karijere i biznisa, čistoća umjetnosti i raznih vidova novinarstva, zatim čistoća braka, veza i svih međusobnih odnosa. Čistoća u onom jednostavnom obliku: pogledati samome sebi u oči. To je pojam koji pleše oko svih dijaloga i unutarnjih monologa, prijepora i dilema.


Franzenovi likovi su začudni, zanimljivi i kompleksni, od onih samozatajnih do krajnje ekscentričnih. Svi su na neki svoj način idealisti, ali i opterećeni demonima prošlosti, očekivanja, djela ili nedjela. Njihovi životi su stalni balans i hod po žici. U ovom romanu, nalazimo čitavu galeriju: novinari, 'leakeri' pisci, bogati biznismeni, osobenjaci, invalidi... svi sa svojim ciljevima, što malima, što 'većima od života'. Istodobno obrađujući i kritizirajući globalne teme i 'Weltschmerz' (nehumanost korporacija, rastuća kompjuterizacija koja uništava privatnost, globalno zatopljenje, iskorištavanje siromašnih, te životinja...) ovaj vrhunski američki romanopisac duboko uranja u najintimniji svijet svojih životnih likova. Nimalo suptilno, on u njihovu psihu hrabro zarezuje skalpelom i počesto šokira čitatelja, poigrava se njegovim čas simpatijama, čas antipatijama za neki lik. Nema kod Franzena čistih mainstream pozitivaca, ali ni negativaca s kojima ne možemo suosjećati (pa čak i kad su ubojice!), svi su 'od krvi i mesa', snažnih osjećaja i reakcija, pomalo ludi u svojim strastima i opet na neki uvrnuti način - čisti!


Oko 600 stranica ovog romana čita se brzo i lako, koncipiran je kao triler a opet, napisan iskričavo i analitično, s ponekad i previše detaljiziranja, koja poneke čitatelje odbiju od Franzena, još prije nego se radnja zahukta. Ipak, malobrojni poput Franzena uspješno spajaju literarni perfekcionizam s napetošću koja čitatelja toliko uvlači u jedan drugi paralelni svijet, hvata ga u klopku zavodljive mreže iz koje se ne želi još dugo ispetljati.

Roman je već strukturalno vrlo osebujan: vremenske ravni su originalno isprepletene - jedan događaj počnemo pratiti iz vizure jednog lika, da bismo nastavak saznali dosta kasnije, iz vizure drugog lika, teza koju postavi jedan lik mijenja se kroz antitezu drugog, a mi čitatelji se pomalo osjećamo poput teniske loptice udarane sigurnim i nepredvidljivim piščevim forehandom. Sve dok se čvor ne razmrsi.


Glavni lik je Purity Pip Tyler, oaklandska skvoterica, mlada idealistična i ambiciozna no ne baš zadovoljna intelektualka puna kompleksa koja se pokušava sama probiti u poslovnom svijetu. Opterećena je velikim studentskim kreditom koji teško vraća, poput utega joj je zbrčkano (iako ne bez ljepote) djetinjstvo i odrastanje, provedeno u siromaštvu, uz čudnu majku koja se izolira od svijeta i tvrdoglavo joj taji ime oca kojeg Pip silno želi pronaći. Nailazi na ekipu njemačkih anarhista koji joj iznenada ponude posao u 'Sunčanom projektu', udruženju nalik 'Wikileaksu'. Pip prihvati posao, puna nepovjerenja i cinizma, no s nadom da će uz njihovu pomoć napokon pronaći oca. Slijedi intrigantan razvoj događaja i upoznavanje s hrpom zanimljivih likova od kojih će neki snažno utjecati na Pip.


Čisto fabularno gledano Franzen nam je ispričao priču prepunu pikanterija od kojih bi neki drugačiji hit pisci napravili pravu sapunicu pogodnu za ekranizaciju. Roman obiluje ljubavnim zapletima, zaljubljivanjima, strastima, svađama i mirenjima, seksualnim lijepim ili morbidnim fantazijama, pa i nastranostima, a pomalo freudovske psihološke analize isprepliću se s modernijim aluzijama na neke dobro poznate nadrealne literarne uratke nekih liberalnijih pisaca.


U jezgri svih previranja i gorkih obrata, ipak, kao i u svim Frenzenovim knjigama, ima mnogo topline, vjere u ljubav i obitelj takve neidealne kakve jesu, te vjere u časne pristupe profesijama. Franzen je socijalno osviješten, intrigantan humanist. Ono što ga razlikuje od pisaca koji teško nadilaze prosjek je to što potonji ne znaju postaviti granicu i mjeru onda kad utrpaju mnoštvo likova i sve i svašta u roman.

Franzen ima sjajan osjećaj za suptilno poigravanje na rubu patetike, tek što dotakne njen rub, on stvara otrežnjujuće obrate. Yin i Yang tu šetaju ruku pod ruku, u javnoj su vezi. uz bok svakog sretnog lika šeta i njegova tužna sjena, u srcu svakog slomljenog lika stalan je titraj sunčevog sjaja, no neki od likova ni ne mogu drugačije nego sagorjeti u svojoj ekstremnoj strasti. Žrtvuju se okolini i čovječanstvu, kao primjer svima kako je to izgubiti 'čistoću'.


Oko 600 stranica ovog romana čita se brzo i lako, koncipiran je kao triler, a opet, napisan iskričavo i analitično, s ponekad i previše detaljiziranja, koja poneke čitatelje odbiju od Franzena, još prije nego se radnja zahukta. Ipak, malobrojni poput njega uspješno spajaju literarni perfekcionizam s napetošću koja čitatelja toliko uvlači u jedan drugi paralelni svijet, hvataju ga u klopku zavodljive mreže iz koje se ne želi još dugo ispetljati.

Upravo to svjedoči da ovaj pisac dotiče i naše osobne traume, naše snove i ideale, iskapa ih iz nekih 'dubina' i natjera nas da se pozabavimo samima sobom - našim taštinama, licemjerjima, ali i dirljivim epizodama unutarnjih otkrovenja. Propituje naš odnos prema drugima i svijetu koji nas okružuje, od globalnih vječnih pitanja do malih stvari koje smo skloni i zaboraviti promatrati i doživljavati. Poput zvukova, ili Franzenu omiljenog pjeva ptica ili mirisa šumskog zraka koji ozdravljuje i nadahnjuje. Vraća nas lijepim staromodnim vrijednostima i onda kad smo vizionari sa čvrsto uperenim jasnim pogledom u budućnost.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

elizabeta hrstić, knjiga, Jonathan Franzen, Čistoća