Ante Gugo

ISPOD POVRŠINE: Je li još samo Karamarku i Petrovu stalo do stručnjaka?

Priča oko sastavljanja Vlade postaje sve zanimljivija.

Piše: Ante Gugo

Priča oko sastavljanja Vlade postaje sve zanimljivija. Pojavio se nestranački mandatar kojeg su zajednički podržale dvije stranke, a pola države mu počelo predlagati ministre kao da on nema ništa sa strankama koje su mu povjerile mandat. Ipak, zanimljivije od tog hrvatskog političkog čuda jesu kriteriji zbog kojih mu pišu pisma i tvrde da neki stručnjaci ipak ne smiju postati ministri. Na udaru udruge B.a.B.e. našao se demograf Stjepan Šterc zbog izjave da je protivnik abortusa. Nije izjavio da je za zabranu. Bez obzira na to, njemu bi B.a.B.e. u ime demokracije zabranile pravo na stav i mišljenje. 


U poplavi pisama koje je mandatar Orešković dobio, ali i komentara o budućoj, nama ipak nepoznatoj Vladi, ističu se oni koji kritiziraju mandatara zbog toga što se nije izjasnio hoće li neko ministarsko mjesto dobiti netko iz LGBT populacije. Toliko o silnoj želji Hrvata da stručnost bude jedini kriterij pri odabiru osoba za najvažnije državne funkcije. 


Moram priznati da mi se osobno najviše svidio prosvjed Rade Borić i njezinog ženskog društva. Najozbiljniji kandidat za ministra demografske obnove, neupitni stručnjak i profesora na Zagrebačkom sveučilištu Stjepan Šterc, njima ne odgovara jer su negdje pronašle da je izjavio kako se protivi abortusu. On nije izjavio da je za zabranu abortusa. On se protivi tome. Dakle, Šterc je samo pokazao da je čovjek zdravog razuma. Konačno, ima li išta normalnije od toga da se demograf koji pred sobom ima ovakvu demografsku sliku, protivi abortusu? Koliko su zdravog razuma oni koji zbog toga optužuju stručnjaka kojem u svom priopćenju čak i ime krivo navode, ne bih sad procjenjivao. 


Eto tako se Orešković našao na silnim mukama. Svi mu nešto predlažu i puno njih ne bi, u ime demokracije i svih načela slobode misli i izražavanja, da na ministarsku funkciju dođe netko tko misli drugačije od njih. 

Da nam ne bude dosadno brine se i prilično dobro organiziran lobi koji uporno pokušava bivšeg ministra Dragana Primorca progurati za ministra vanjskih poslova i to, ni manje ni više, nego kao kandidata HDZ-a. Svi koji prate medije vidjeli su da ovo nije vic. Riječ je o istom onom Draganu Primorcu koji je na predzadnjim predsjedničkim izborima održanima 2010. godine išao protiv HDZ-a i njegovog kandidata Andrije Hebranga. Inače, baš je Andrija Hebrang ovih dana u velikom sporu s Primorcem. Priča seže u davnu 1991. godinu kad je Hebrang kao šef stožera medicinskog saniteta izdao naredbu koja je bila obvezujuća za sve liječnike u Hrvatskoj, a po kojoj nitko od njih nije smio napustiti Hrvatsku. Liječnik Dragan Primorac je polovinom kolovoza 1991., u vrijeme kad je u Hrvatskoj svaki dan bilo najmanje stotinjak ranjenih i najmanje desetak poginulih – otišao u SAD na stručno usavršavanje. Vratio se nakon završetka rata. Zbog toga ga je Hebrang javno nazvao dezerterom, a Primorac je podnio kaznenu prijavu protiv bivšeg ministra zdravstva, ali i obrane, koju je prvostupanjski sud odbacio, dajući time do znanja da je Hebrang možda i u pravu. Kažem možda, jer se očekuje pravorjek višeg suda. 


Dragan Primorac je onaj isti ministar obrazovanja u čijem vremenu je nastao kurikulum školskog programa po kojem djeca u osnovnim i srednjim školama o Domovinskom ratu ne uče gotovo ništa. Nemam nikakve primisli da bi to moglo imati veze s ovim prethodnim o čemu sam pričao. Tek usput spominjem. 


Kako god bilo, Dragan Primorac bi mogao biti dobar ministar vanjskih poslova. Pokazao je da na druge države misli više nego na Hrvatsku. Dok je bio ministar obrazovanja, nije školsku godinu prilagođavao hrvatskom turizmu, pa možda početak pomicao prema polovici rujna, nego je zimske praznike produljio na čak tri tjedna, kako bi što više ljudi moglo u Austriju na skijanje. Sve ovo o čemu ja govorim sasvim je nevažno, barem ako je suditi po snažnoj kampanji koja je pokrenuta u dijelu medija za Primorca kao ministra vanjskih poslova. 


Eto tako se Orešković našao na silnim mukama. Svi mu nešto predlažu i puno njih ne bi, u ime demokracije i svih načela slobode misli i izražavanja, da na ministarsku funkciju dođe netko tko misli drugačije od njih. Ako bi poslušao Dražena Lalića, stručnjaka i političkog analitičara opće prakse, čovjeka kojem su usta puna poštenja, posebno dok o tome govori onako gordo, usporeno, u punini revolucionarnog zanosa, svoju Vladu  ne bi Orešković mogao zamisliti bez nekih bivših ministara lijeve koalicije. Poučio nas je Lalić na HTV-u da nema veće stručnjakinje za graditeljstvo od Anke Mrak Taritaš. Za neupućene, to je ona ministrica koja je sasvim nepotrebno osnovala Agenciju za legalizacije u koju je suprotno svim zakonima i propisima o zapošljavanju u državnoj upravi, ukrcala skoro 150 stranačkih uhljeba. 


Lalić preporuča Oreškoviću i ministra Lorencina. On je uspješno vodio hrvatski turizam u vrijeme kad su sjever Afrike i Turska bili ne baš omiljene destinacije zbog obližnjih ratova i velikog izbjegličkog vala, a Grčka i Španjolska se slamale pred naletom globalne krize i serije štrajkova javnih službi u srcu turističke sezone. Svoju vlastitu turističku firmu Lorencin je vodio tako da je godinu prije nego će postati ministar Poreznoj upravi prijavio manje od 3.000 kuna zarade. 


I što nakon svega reći, osim Oreškoviću poželjeti puno sreće. Stvarno će mu trebati uz ovakve preporuke i savjete. Bojim se da ga spasiti ipak mogu samo Karamarko i Petrov pametnim dogovorom.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

božo petrov, tomislav karamarko, ante gugo, most, vlada, hdz