Ante Gugo

ISPOD POVRŠINE: U raspravi o novoj Vladi, dio zastupnika zaziva građanski rat!

Zoran Milanović je svjestan da on može opstati samo u situaciji izazivanja velikih političkih napetosti.

Piše: Ante Gugo

Agresija kojom su zastupnici SDP-a i partijskih koalicijskih partnera krenuli u raspravu o novoj Vladi Republike Hrvatske, izaziva strah kod svakog normalnog čovjeka. Ne znam o čemu razmišljaju oni koji sjede u Saboru i raspravljaju poput Nenada Stazića, ali morali bi biti svjesni toga da njih slušaju građani, koji, povedeni tom militantnom retorikom, spominju građanski rat, šumu i partizane te tako raspravljaju po društvenim mrežama. U državi koja se guši pod teretom rastućeg vanjskog zaduženja, koja tone u glib socijalne nebrige za siromašne, iz koje bježe mladi ljudi i u kojoj raste broj blokiranih, lijevoj političkoj koaliciji najveći su trenutni problemi obilježavanje tragedije u Bleiburgu i povijesna udaljenost antifašizma od komunizma .


Izabranim saborskim zastupnicima dobrobit države i nacije trebala bi biti ideja vodilja za njihov rad. Osobni interesi trebali bi biti u drugome planu. Ako malo zagrebemo po površini i potražimo uzroke vrlo agresivnih, rekao bih čak militantnih rasprava pojedinih saborskih zastupnika za vrijeme rasprave o prihvaćanju nove Vlade, teško je oteti se sumnji da su prioriteti zamijenjeni kod onih koji se opraštaju od vlasti.

 

Umjesto da Stazić i drugovi konačno prihvate stav po kojemu je zločin samo zločin i da ideologija u ime koje je on počinjen ne može biti opravdanje, oni zločin nad stotinama tisuća nevinih ljudi još uvijek pokušavaju nazivati opravdanim, iako su svjesni koliko je veliki broj onih koje će to povrijediti i iritirati. 

 

Čudno je što u ozračju prave gospodarske i socijalne situacije, galopirajućeg vanjskog zaduživanja države, alarmantnog iseljavanja mladih iz zemlje, uznapredovale demografske kuge te potpune devastacije tradicijskih i kulturnih vrijednosti, zastupnici lijeve političke opcije raspravljaju samo o ustašama i partizanima. Zamalo sam napisao da ih ništa drugo ne zanima. To bi ipak bilo previše za pola dana rasprave. Čini mi se da oni ne znaju razgovarati ni o čemu drugome. Da su znali razmišljati o gospodarskim i socijalnim pitanjima, država sasvim sigurno ne bi bila u ovako katastrofalnome stanju.

 

Maske polako padaju i postaje sve jasnije zašto smo protekle četiri godine bili toliko opterećeni podjelom društva i stalnim raspravama o ustašama i partizanima.

 

Takvu raspravu najviše je potencirao Nenad Stazić, čovjek koji je prednjačio u udobnosti partijskog uhljebništva. Neću ovdje spominjati već poslovično ljetovanje za 7 kuna po danu za njega i članove njegove obitelji, ali podsjetit ću da do danas ne znamo u kakvim je okolnostima Stazić doživio prometnu nesreću vozeći se sa svojim bratom u državnom automobilu. Na službenome putu nisu bili. Nakon očevida, po Stazića je vjerojatno došao vozač drugim službenim automobilom, koji više nije sam vozio. Ostali hrvatski građani nemaju mogućnost da razbiju državni automobil i odmah dobiju drugi. Vladavina Stazićeve partije većinu je dovela do toga da im je svaka prometna nesreća velika prijetnja da više nikad neće moći imati svoj automobil.

 

Na današnjem primjeru jako se lijepo vidi zašto su Milanović i njegovi uporno odbijali argumentiranu raspravu o povijesnoj valorizaciji i razlikama u povijesnom kontekstu između komunizma i antifašizma. Dodatni je problem u tome što oni ne vode nimalo računa o tome kako to što oni rade utječe na dio građana Republike Hrvatske.

 

Stazića jako smeta čak i pomisao da Sabor vrati pokroviteljstvo nad komemoracijom u Bleiburgu. On namjerno krivotvori povijest i negira činjenicu da su tamo pobijeni civili. On tvrdi da se komemoracije trebaju održavati samo na stratištima na kojima je u II. svjetskom ratu ustaška vlast ubila civile. Takvim stavom Stazić nam želi reći da je zločin dopušten ako je počinjen u ime određene ideologije. Budući da su protekle četiri godine na vlasti bili oni koji baštine ideologiju koja je počinila zločin na Bleiburgu i budući da Stazić pripada partiju koja je izravni ideološki sljednik naredbodavaca takvih zločina, jasno je zašto on tako govori. Problem je međutim u tome što takvi stavovi produbljuju podjele u društvu. Umjesto da Stazić i drugovi konačno prihvate stav po kojemu je zločin samo zločin i da ideologija u ime koje je on počinjen ne može biti opravdanje, oni zločin nad stotinama tisuća nevinih ljudi još uvijek pokušavaju nazivati opravdanim, iako su svjesni koliko je veliki broj onih koje će to povrijediti i iritirati.

 

Ako malo bolje proanaliziramo tko je sve uz Stazića sudjelovao u takvim militantnim raspravama, lako ćemo doći do zaključka da se radi o najvjernijim Milanovićevim jurišnicima, o onima koji su uživali najveće privilegije tijekom protekle četiri godine. Ima SDP puno dobrih zastupnika koji ne sudjeluju u političkom teatru koji je režiran u Saboru. Oni koji odbijaju sudjelovati u toj predstavi, očito imaju vlastito dostojanstvo.

 

Šef SDP-a, ne bez krivnje članova svoje partije, pretvorio je saborsku raspravu o imenovanju novog premijera i Vlade u grčevitu borbu za vlastito političko preživljavanje. Zoran Milanović svjestan je toga da će on teško preživjeti na čelu svoje partije ako u državi sve bude normalno i očekivano. On može opstati samo u situaciji izazivanja velikih političkih napetosti. On zato političku podjelu raspravom o Zlatku Hasanbegoviću dovodi do vrlo opasnog ruba. Da nije riječ o Hasanbegoviću, Milanović bi našao nekog drugog ili nešto drugo. Njemu u ovome trenutku treba incidentna situacija. On mora održavati napetost u zemlji kako bi svoju agresivnu i militantnu politiku predstavio kao jedinu koja se može suprotstaviti navodnim ugrozama demokracije. Budući da su njegovi pretorijanci dosad uživali vrlo velike privilegije, oni sad jurišaju u njegovo ime, odnosno u ime održavanja vlastitih povlastica.

 

Osim što na ovakav način Milanović i njegovi pretorijanci pokazuju kako im do interesa države i nacije nije nimalo stalo, što su u konačnici dokazivali protekle četiri godine, oni pokazuju i koliko malo im je stalo do antifašizma kojeg koriste kao smokvin list za svoje nečasne radnje. Za njih je antifašizam samo sredstvo da sebe održe na vlasti i da one koji ih trebaju zamijeniti, pokažu kao protivnike općeprihvaćenih civilizacijskih vrijednosti. Na današnjem primjeru jako se lijepo vidi zašto su Milanović i njegovi uporno odbijali argumentiranu raspravu o povijesnoj valorizaciji i razlikama u povijesnom kontekstu između komunizma i antifašizma. Dodatni je problem u tome što oni ne vode nimalo računa o tome kako to što oni rade utječe na dio građana Republike Hrvatske. Nažalost, puno je onih koji vjeruju da se stvarno budi ustaštvo i koji pozivaju na ustanak, prijete građanskim ratom, spominju šume i partizane... Ako na drugoj strani bude nekoga tko će odgovoriti strahom od novog Križnog puta i ubijanja stotina tisuća nevinih civila i ako taj odgovori jednako militantno kao Stazić ili Jovanović, a i još neki koji su jutros diskutirali, tko će biti kriv?

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

tihomir orešković, nova vlada, sabor, ante gugo