Marijan Kostrenčić

KOLUMNA MARIJANA KOSTRENČIĆA: Odlazak Vladimira Šeksa – tko će popraviti štetu?

Navikao je ključne ljude u pravosuđu da je važnija trgovina, pripadnost stranci ili interesnoj grupi od znanja i rada.

Piše: Marijan Kostrenčić

Vladimir Šeks je konačno napustio poziciju u hrvatskoj državnoj upravi. Šeksov odlazak rastužit će jedino Tanju Torbarinu čija je inspiracija bio godinama u njenim sarkastičnim obraćanjima javnosti.


Drugi će odahnuti, pogotovo onaj tanki sloj profesionalaca u pravosuđu koji shvaćaju koju štetu je Šeks napravio hrvatskoj državi.


Nesporni majstor ustavnih vratolomija bio je spretan odvjetnik svih ideja svojih gospodara, ali je zaboravio osnovnu zadaću koju je kao školovani pravnik, a djelomično i žrtva jugoslavenskog policijskog sustava, imao – uspostaviti građanski sustav pravosuđa kao jamstvo demokracije. 


Počeo je čišćenjem pravosuđa od ljudi slobodnih nazora, a čvrstih pravnih i moralnih stavova (Primorac, Mikuličić i dr.) i onih drugačijih krvnih zrnaca (Prodanović, Joka i dr.) čime je u startu pokazao što mu je bitnije: znanje, integritet ili podobnost. Odradio je podobnost.


Tako je postavio sustav kojim se prvenstveno poslužio HDZ (i čiji je to najveći krimen u dvadeset i pet godina hrvatske samostalnosti), ali povremeno i druge stranke, najviše SDP i HNS.


Navikao je ključne ljude u pravosuđu da je važnija trgovina, pripadnost stranci ili interesnoj grupi od znanja i rada. Takav sustav zapravo imamo i danas s više finesa i detaljnijim kriterijima koji na kraju ipak imaju samo jedan zadatak –provjeriti podobnost.


Uskočki zakoni koje je potpisao Sanader na prijedlog Bajića, a uz kumovanje Šeksa,  potpuno su iskrenuli svoju osnovnu misao - obračun s organiziranim kriminalom pretvorili su u jedno od oruđa politike za obračun sa svojim oponentima,  pa je na kraju i potpisnik tih zakona stradao od vlastitog oružja. Barem tu ima neke pravde. Učili smo iz knjige profesora Bayera o inkviziciji i mislili da je to neko povijesno gradivo, ali naučili smo da je pritvaranje svih mogućih sumnjivaca, pravih i politički motiviranih, jače inkvizicijsko sredstvo za uništavanje ljudi koji drugačije misle, a kako su zakoni pisani namjerno tako da se mogu tumačiti kako kome odgovara, uvijek si za nešto kriv. Ako to DORH želi ili mu odgovara. S druge strane, puno kriminala je prolazilo kraj tih institucija, ali nisu bile zanimljive vlastodršcima (tu mislim na obje političke glavne struje).


Pravosuđe, postavljeno u startu kao premoć interesnih grupa, na dobrom putu je da se potpuno otme kontroli vlastodršcima; postalo je svijet za sebe, ali bez civilnog nadzora i bez osnovne ideje da dijeli pravdu narodu.


To je osnovni problem suvremene hrvatske države i veći je problem od vanjskog duga i deficita države. Vjerujem da će iskusni financijaš Orešković uz pomoć svojeg tima konačno utvrditi stanje stvari i priopćiti to narodu, ali to neće bitno pomoći u obnovi hrvatskog gospodarstva i pravne države općenito.


Postavljanjem relativno neiskusnog Šprlje za ministra pravosuđa pokazuje da saborska većina nije shvatila ili željela shvatiti glavni problem Hrvatske danas?!


Predsjednici države treba priznati da je smjenom Šeksa povukla pametan potez i poslala poruku Vladi i Domoljubnoj koaliciji gdje leži zeko. KGK se inače pokazala mudrijom nego što su mnogi očekivali: s velikim oprezom je odradila imanovanje mandatara i u cijelom procesu je imala nesumnjivo konstruktivnu ulogu.


Hrvatska je na glasu kao država u kojoj vladavine prava jednostavno više nema. Ne da ja vjerujem da će EU odlučiti investirati u Hrvatsku, jer kapital u EU je vrlo oprezan i nosi se sa svojim problemima vjerojatno nove (ili nastavljene) ekonomske krize, ali bi početni koraci (koje još nismo vidjeli) popravljanja pravosuđa, odnosno mijenjanja osnovnih principa kadroviranja, bili pozitivan, možda stidljiv, ali ipak pozitivan signal kapitalu da se nešto mijenja.

 

Ali, puno važnije od toga, to bi bio signal građanima da mogu vjerovati državi kojoj plaćaju poreze, koju su izabrali kao svoju, jer ne zaboravimo da je Domovinski rat bio rat protiv JNA i saveznika, ali i rat za bolji život, pravednost, transparentnost i sve drugo čega je u SFRJ jako nedostajalo.


Ako je vjerojavati insideru Kosoru, biti će i promjena u vladi. Moramo se nadati da će Domoljubi shvatiti da je najveće domoljublje poštivanje pravne države, a da se država gradi tako da se najbolji ljudi postave na najvažnije državne položaje, bez obzira na subjektivne kriterije. Takvo što bi zahtijevalo tektonske promjene, ali prvi korak je najvažniji. Za sada ga u pravosuđu nismo vidjeli.

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

pravosuđe, vladimir šeks, marijan kostrenčić