Marijan Kostrenčić

KOLUMNA MARIJANA KOSTRENČIĆA: Dalekovidnica u magli i magle oko nje

Prije rušenja Radmana treba objektivno pogledati što je čovjek realno napravio u svojem mandatu, porazgovarati s njime i reći mu, druže, ovo ovako ne ide.

Piše: Marijan Kostrenčić

Hrvatska radiotelevizija gigant je u vlasništvu hrvatske države s prihodima od preko 1,6 milijardi kuna. Nekada najutjecajniji medij u Hrvata, danas je izgubio svoj utjecaj što zbog tehnoloških promjena, što zbog lošeg uređivanja prethodnih godina, kao i onih još ranijih.


Nacionalnu zadaću danas ispunjava najviše putem odličnog HRT 3 te donekle s HRT 4 kao informativnim servisom. HRT4 bi to možda i bio da se ne pojavljuju napaljeni i nejasni likovi kao što je Stipe Alfier i slični, a koji bi bolje pristajali u 1948. ili 1972. ili pak neke druge mračne godine i koji su očito nečije poluge. Takvi likovi danas najviše doprinose jedinstvu Hrvata jer svi u isto vrijeme gase televizor – onda kada se dični Stipe pojavi na ekranima.


Da li on sluša Milanovića, da li misli da je to dobro za Milanovića pa mu ovaj eto  pomaže. Dični i iritantni Stipe je najviše pomogao da se poveća gledanost konkurentskih privatnih televizija pa bi bio red da mu se one posebno zahvale.


Današnji vladajući pogrešno smjenjuju Gorana Radmana koji je Stipu i društvo pustio da arlauču s ekrana, umjesto da Radmana smijene što nije smijenio urednika koji bidnoga Stipu nije smijenio jer mu je pala gledanost, pa se eto pretplata troši da Stipe gleda sam sebe s još najviše 8% vjernika HRT-a.


Stvari su jasne, glavni ravnatelj nije glavni urednik, ali bi morao reagirati na nesposobnosti urednika i uredničića koji uludo troše pare građana. Ako su ti urednici hrabri, neka uzmu producenta, uzmu kredit u banci, daju hipoteku na stan mame i tate (to je popularni trend kod SDP-ovaca ovih godina) pa neka angažiraju Stipu i slične likove, a neka mama i tata nagovaraju građane da gledaju Stipu u privatnoj produkciji u nekom iznajmljenom terminu HRT-a. Fair enough!


Javna televizija može biti kvalitetna. BBC i drugi davno su postavili produkcijske modele koji daju priliku svima da pokažu što znaju. Samo treba pustiti profesionalce da rade svoj posao. Ukoliko je to modus operandi ove Vlade (tako se priča) onda bi taj model trebalo postaviti na HRT  pa da vidimo.


Uključujući i informativni program, s time da obavezne likove plesa po žici uprave HRT-a treba korigirati s nekim izdavačkim tijelom koje bi trebalo imati u svojem sastavu sve političke faktore u ovoj zemlji. Međutim, ne one koji su metodom koje su smislile velike stranke izbacili male iz igre, nego sve one koji su dobili neki ozbiljniji postotak glasova, a ne broj sabornika. I tu postoje neki modeli, posebno  u skandinavskim zemljama.


Prije rušenja Radmana treba objektivno pogledati što je čovjek realno napravio u svojem mandatu, porazgovarati s njime i reći mu, druže, ovo ovako ne ide, moraš smijeniti urednike koji ne rade svoj posao kako treba i koji trate novac i vrijeme poreznih obveznika. Ako Radman to ne želi, onda se zna procedura.


Ali zamijeniti Radmana nekim komesarom vraća nas još dublje u javnost i dalje od programa koji HRT zaslužuje.


Postoje profesionalci na HRT-u koji mogu ove modele razraditi,  a postoji i v.d. koji to može pripremiti za javni natječaj, jedna simpatična  dama s genskim diplomatskim kodom,  koja je o Dalekovidnici učila od najboljiih.


Dalekovidnica nije najveći problem suvremene Hrvatske, ali način rješavanja krize HRT-a pokazati će na koji način ćemo rješavati problem: strukturalno pravnom strukturom i profesionalnošću ili  Šeksovskim fiškalijama koje su upropastile pravni sustav države.


Kamera i mikorofon su  Vaši gospodo, drugovi, pajdaši, predstavnici naroda……………

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

marijan kostrenčić, goran radman, hrt