MISLAV MIHOLEK

KOLUMNA MISLAVA MIHOLEKA: Hrvatska u doba bezvlašća i nefunkcionirajućeg birokratizma

Izgleda da je cilj suvremene hrvatske političke elite da se ne rađaju djeca, a da se sve mlađe od 40 iseli iz Hrvatske.

Piše: Mislav Miholek

Moja najveća nesreća u životu je da pamtim. Davnih dana kada su poštari nosili penziju bila je to svečanost. Kako je sustav u Jugoslaviji bio sve osim funkcionalan, poštara se čekalo od jutra. Naš poštar Franjo bio je stariji čovjek pred penziju. Moj kvart je bio naseljen na sjevernoj strani borcima NOB-a i oficirima JNA, a na mojoj južnoj strani živili su uglavnom stari domobrani i pokoji ustaša, njihove žene i potomci, predratna srednja klasa, učitelji, obrtnici i sličan HSS-ovski živalj.


Ta tzv. crna reakcija puno je polagala na gostoprimstvo, pa je u svakome domu sluga okupatora, kulaka i nepoštene inteligencije, poštar Franjo, u skladu s nazadnim kršćanskim običajima, dobivao kavu i kolače. Nakon kave, rakije i priče, došao je čarobni trenutak vađenje penzije. Dinar je ozbiljno jela inflacija tako da je trebalo najmanje pet minuta dok se izbroji hrpa bezvrijednih novčanica. Jedina istinska promjena koju sam zapamtio bila je Markovićeva reforma kada je penzija postala veća, ali u smislu broja novčanica puno manja. Franjo je umro od smijeha na moj dječji komentar da zašto kažu da je bakina penzija veća kada je očito da ima puno manje novčanica, jer moja dječja logika bila je da čim više papira, da tim viša je vrijednost penzije. Čim više papira, tim bolje.


Ova naivna dječja/socijalistička logika da količina papira znači nešto grandiozno i nešto jako dobro i dalje je misao vodilja javne uprave u Hrvata. Trenutno se podnose porezne prijave, a nova politika bivše SDP-ove vlasti je da ne trebaju svi više podnositi navedene. Ali, ako se ne podnesu prijave, onda se neće dobiti povrat poreza, a pravo na povrat uglavnom ima većina ljudi koji podnose prijave, zbog grandioznog poreznog sustava koji je napravljen tako da građani de facto kreditiraju državu. Svaka transakcija je negdje zabilježena, država ima uvid u sve naše račune. Kako je ovo europska država u 21. stoljeća u kojoj pristup Internetu postoji u svakom dijelu države, pismeno podnošenje prijava je totalno ludost. 


Činjenica da je većina ljudi u javnoj upravi uposlena po političkim (HDZ-SDP) vezama i da je javna uprava tu zato da indirektno plaća stranačke mašinerije. Zvučalo je tragikomično kada su novi ministri na prvoj sjednici nove vlade rekli da im nedostaje kadra, ali to je živa istina, u javnoj upravi, u ministarstvima nedostaje stručnog kadra. Najbolji ljudi ne žele raditi u javnoj upravi jer je sustav takav da u nekom odjelu ima 20 ljudi od kojih objektivno radi njih petero, od toga to su tri stručnjaka i dva najmlađa, dok ostalih 15 jednostavno ne zna ili neće raditi posao na koji su postavljeni. Dio nikada nije znao, dio čeka penziju, dok treći odbijaju raditi jer se po Zakonu o državnim službenicima ne može se apsolutno otpustiti nikoga iz državne službe, doslovce, ja se ne šalim, ako ubijete čovjeka, završite u istražnom zatvoru, dobiva se tromjesečna suspenzija i možda se gubi polovica plaće, a eventualno ako ste preko pola godine u zatvoru, onda možete izgubiti državni posao.


Vlast u Hrvatskoj se i dalje nije formirala. Zoran Milanović, koji se uklapa u biblijski opis đavla (navedeni po Biblijskom leksikonu Kršćanske sadašnjosti "djeluje iz zavisti, zavisti, požude i pohlepe za moću"), uspješno koči medijsko-birokratskom ofenzivom poprilično nevoljku vlast koja se nije dogovorila sama sa sobom što točno želi. Naime, MOST još uvijek nije siguran je li je vlast ili oporba, jer jedno je voditi malo misto, a drugo republiku. U HDZ-u se događa nešto vrlo čudno, očekivala se apsolutna pobjeda, a dobio se čudnovati kljunaš od vlasti zbog kojega su regionalni lobiji unutar HDZ-a ostali kratkih rukava. Većina HDZ-ovih ministara su anonimusi, situacija je tragikomična, ministri Hasanbegović i Šustar koji su upreli nešto raditi, oni se nalaze pod najvećom baražnom vatrom hrvatskih medija kojima još gospodari Milanović, ali opći je dojam da je HDZ došao totalno nespreman na vlast i da ih postojeća situacija nimalo ne zanima.


Poslije četiri godine Zorana Milanovića (biblijskog oličenja đavla), rezultat je takav da se rodilo najmanje djece u povijesti Hrvatske i da je vrlo vjeratno iselilo najviše mladih obrazovanih ljudi. Po svemu sudeći, ta paklena činjenica ne zanima trenutnu vlast. Jer borci NOB-a, ustaše i pošteni domobrani iz prve polovice ovoga teksta odavno su umrli. Izgleda da je cilj suvremene hrvatske političke elite da se ne rađaju djeca, a da se sve mlađe od 40 iseli iz Hrvatske. Tomislav Karamarko i Božo Petrov se moraju upitati žele li ići putem izlaska iz krize ili putem Zorana Milanovića, jer po svemu sudeći, formiranje vlasti nije im primarna stvar.

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

hrvatska, oporba, vlada, mislav miholek