Komentari

KOMENTAR DARKA MARINCA: Ima li izbora? Ili posljedice nadolazećih stranačkih izbora

Povjerenje u politički stav, oslikava sve manja politička participacija u svim svojim pojavnostima.

Piše: Darko Marinac

Uskoro dolazi vrijeme izbora u naše dvije najveće stranke. Napokon je u stranke ušao demokratski  standard, da se čelnici stranaka biraju neposrednim glasovima svojih članova. Nekako se čine istrošeni pojmovi, političkog suvereniteta parlamentaraca i samodostatnog i samodopadnog pukog višestranačja. Javni pristanak ima sve jasnije i veće zahtjeve.  


Povjerenje u politički stav, oslikava sve manja politička participacija u svim svojim pojavnostima. Građani, birači, sada snažnije žele birati  i na listama, a ne smo liste, a preferencijalno glasovanje postaje javni interes. Naše političke stranke djeluju u političkom sustavu koji je određen političkom kulturom, najznačajnije izgrađenom političkom socijalizacijom. Prvi puta u naš politički prostor je ušao novi akter kao MOST nezavisnih lista, ponajviše zbog svoje horizontalne strukture i mišljenja birača kako ovdje nema i ne postoji, pojam koji kolokvijalno zovemo stranačkom kuhinjom.


SDP je tijesno izgubio izbore, pa nije politički poražen. Uistinu SDP nije nikada uspio osvojiti drugi mandat. Zlobnici bi rekli kako je SDP dolazio na vlast iznimno i to samo onda kada je HDZ bio u ozbiljnim problemima i trebao mu je konsolidacijski, opozicijski  predah. No na prošlim izborima SDP je imao strukturiranu kampanju i bio je u rastu, što nema veze s imenom njihove koalicije kao „Hrvatska raste“. Tako da je kod njihovog članstva snažnije prisutno razočarenje.


No kako bilo u izborima za predsjednika SDP-a imat ćemo dva može se reći snažna kandidata i to će učiniti ovaj izbor zanimljivim kako članovima i simpatizerima i biračima ove stranke tako i cijeloj hrvatskoj javnosti. Samo se možemo nadati kako će Zoran Milanović i Zlatko Komadina kao kandidati pročešljati dosta društvenih problema i oblikovati jedan dio politika, od kojih će u konačnici imati koristi svi građani Hrvatske. Uistinu Tonino Picula bi bio perspektivnji kandidat za predsjednika stranke, no nepoznanica je, da li bi on mogao okupiti svu stranačku oporbu, a Zlatka Komadinu se kao iskusnog stranačkog čovjeka ne može bezobzirno napadati i protiv njega voditi kampanja na steroidima po obrascu -Ja sam alfa mužjak.


Prije neki dan hrvatska javnost je saznala ulazne postavke izbora za predsjednika  najveće hrvatske stranke HDZ-a. I opći je dojam, makar ne govorili o tome, kako su one restriktivne. Jednostavno uvjet prema kojem za trinaest (13) dana treba skupiti pet tisuća (5000) potpisa članova stranke jest restriktivan. Može se reći zadovoljeni su demokratski uvjeti iz Statuta, no pitanje je kakav to opći dojam ostavlja. Kao i sve restrikcije nekih prava i usluga bile one, cjenovne kao ljubav prema npr. plovilima ili necjenovne kao čekanje na zdravstvenu pretragu i ove restrikcije, stvaraju osjećaj prikraćenosti, demokratske prikraćenosti, što nije koristan osjećaj prema stranačkom članstvu i općenito prema javnosti.


Matematičkom raščlambom, SDP-ov uvjet od tisuću potpisa za kandidaturu  razmjeran je HDZ-ovom uvjetu od pet tisuća potpisa, naprema brojnosti članstva. No u ovom slučaju osnovni restriktivni element je vrijeme, vrijeme od trinaest dana za skupljanje pet tisuća potpisa jest restrikcija, sama po sebi. Izjava kako će moći glasovati i oni članovi koji još nisu platili članarinu, nema potencijal učiniti suprotno, a sakupljanje tolikog broja potpisa, posebno u zadanom vremenu moguće je isključivo oslanjajući se na stranačku administraciju i logistiku.


HDZ je relativni pobjednik izbora i on nije sam na vlasti, ali je pri vlasti. To ovu stranku dovodi u poziciju da ona najviše snosi posljedice rizika vladanja, a nesrazmjerno tome može utjecati na donošenje odluka, što je svojevrstan problem, koji umnožava nezadovoljstvo u stranci. Ovo najnovije mrcvarenje s izborom ministra branitelja ima kapacitet stvaranja ozbiljnih neslaganja i procjepa u stranci.


Sve u svemu, SDP ima dva oprečna, jasna i dovoljno snažna kandidata za predsjednika i njihove će izbori u travnju biti zanimljivi i zasigurno će pobuditi interes javnosti, a za SDP u svakoj opciji to može biti prilika za novi početak. Osim toga možemo vjerovati, kako će stranački stručnjaci i SDP-u skloni stručnjaci znati ovo iskoristiti kako bi javnosti komunicirali demokratičnost i transparentnost stranke, uz sposobnost oblikovanja novih politika i sl. Pa će sama kampanja pobuditi interes većeg dijela hrvatske javnosti.


Kako sada stvari stoje u HDZ-u prijeti problem, jednog, jedinog kandidata za predsjednika stranke, zbog visokog praga od pet tisuća potpisa u trinaest dana. No ovdje postoji i kvaka. Sadašnji predsjednik, bi baš zbog te okolnosti mogao imati problema i imati možda snažnijeg protivnika nego što bi ih imao da je uvjet brojnosti potpisa podrške manji, jer bi tada možebitno imao više slabijih kandidata, što bi mu zbog podjela njihovih glasova promjene, moglo odgovarati. Samo jedan snažan kandidat suparnik koji jamči promjenu i koji ima kapacitete okupiti glasove koji su za promjene u stranci, može ozbiljno ugroziti predsjednika HDZ-a, ali i SDP-a ili bilo koje stranke.  Zanimljiva je i činjenica kako će i sam visoki uvjet skupljenih potpisa djelovati mobilizirajuće na dio stranke, koji će teže skupljati potpise za svog eventualnog kandidata. 


Tako  Zoran Milanović ima dovoljno snažnog protivnika u cilju mobilizizacija članstva za sebe, no njegov protivnik je čovjek snažnog ali regionalno ograničenog ugleda koji nema potencijal ugroziti Milanovića na nivou cijele stranke, glasovima za, a glasovima protiv Milanovića, to tek treba vidjeti. Tako da je od za dosadašnjeg predsjednika SDP-a, Zlatko Komadina, gotovo idealan suparnik, dok Tomislav Karamarko takvog tek treba dobiti, ili ne?


Postoji mogućnost da Tomislav Karamarko bude jedini kandidat za predsjednika HDZ-a. Navodno su to htjeli spriječiti, pa su se stranački stručnjaci umjesto prvotno zamišljenih dvadeset tisuća, odlučili za pet tisuća potpisa kao uvjet za kandidaturu. Tu se nama što više reći, nego predložiti, zašto se mantra o Vladi stručnjaka ne bi protezala i na političke stranke, pa bi tako imali i stranke stručnjaka, kad se oni već tako stručno domišljaju. Predsjednik HDZ ne nalazi se  u zavidnoj situaciji, no njegova se pozicija neće nipošto ojačati ako bude jedini kandidat za predsjednika, baš naprotiv.


No, treba shvatiti kako se teško odlučiti ići u kampanju za predsjednika stranke, jer ako se ne pobijedi, slijedi djelomična ili potpuna politička egzekucija. To je razina političke kulture u nas. Zato je lako shvatiti, Andreja Plenkovića, koji je javno izjavio kako nema takvu ambiciju, ali i Tonina Piculu ili Davora Stiera, koji su svi europski situirani, ali i druge moguće kandidate.


Općenito politički izbori se organiziraju kako bi se izabralo nekoga za neku javnu funkciju. No izbori sami po sebi, značajno utječu na političku kulturu, kao i na političku socijalizaciju građana, posebno mladih, što ima nužne posljedice po povjerenje u politički sustav i političku participaciju. Tako na kraju možemo izreći i jednu zakonitost - Javne dužnosnike dobivamo onakve kakvoće, sposobnosti i vrijednosti, kakvima se oni stratificiraju i uspinju u političkim strankama. Baš zato su važni izbori za predsjednike naše dvije najveće političke stranke.

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

darko marinac, izbori, hdz, sdp