Komentari

KOMENTAR DARKA MARINCA: Prvih 100 dana, Nacionalni program, prvi Turčin i šator

Početak rješavanja svekolike krize, bilo bi donijeti novi i drugačiji Zakon o političkim strankama.

Piše: Darko Marinac

Vlada je nešto oko svoje stodnevnice, donijela program mjera kao Nacionalni plan reformi. Ove mjere su veoma široko postavljene za nadilaženja gospodarske pa time i ekonomske krize. Program je sastavljen od: uvoda; makroekonomske perspektive; provedbe preporuka;  glavnih ciljevi u reformskim područjima, napretka u ciljevima Strategije Europa 2020, uporaba Europskih fondova, institucijska pitanja i uključenost.   


Ovdje se govori o glavnim ciljevima o održivosti javnih financija do održivosti mirovinskog i zdravstvenog sustava i učinkovitosti javnog sektora, zatim o poboljšanju upravljanja državnom imovinom. Jedan od ciljeva je investicijska klima i bolji uvjeti poslovanja, pa veća učinkovitost i transparentnost javnog sektora, te smanjenje korupcije u javnom sektoru i unapređenje rada sudova, obrazovanju za tržište rada, provedbi kurikularne reforme, cjeloživotnom obrazovanju, kao i efikasnija uporaba Europskih fondova.


Ovaj Program pokazuje polja djelovanja i slabe točke naše ekonomije, gdje su najvažniji, slaba poduzetnička klima, nesređenost državnog vlasništva i slaba učinkovitost uprave na svim razinama. No da bi se na uočenim slabim karikama učinile promjene potrebna su sredstva i akteri za izvršenje promjena ili kako vole reći reformi.


Ova Vlada sa predsjednikom Oreškovićem samom svojom strukturom ima svoje mane ali i ponešto mogućnosti. No mora se reći kako Vlada nema nešto kao programsko jedinstvo, jer ni nije sastavljena od političkih aktera koji su dobili izbore predizbornom koalicijom, niti s nekom programskom koalicijom. Neovisna lista MOST govorila je o određenim reformama i tražila je svojevrstan konsenzus u dominantnim političkim strankama. Jedan od njihovih političkih ciljeva bio je nestranački Premijer.


Od najavljenih reformi u javnosti ili narodu najsnažnije su odjeknule reformske mjere o poskupljenju zdravstvenog osiguranja i radnom vijeku do 67. godine, što će najvjerojatnije kao rezultat dati to da će se teško dolaziti do popune starosne mirovine. Tako da javnim prostorom od svih reformi, najsnažnije odjekuju baš one po građane restriktivne.


Predviđene Vladine reforme njihov opseg, vrijeme donošenja i dr. određen je manje programima, a više političkim strankama u Hrvatskoj, posebno onih dominantnih. Gotovo u sve naše stranke ulaze prepolagano opći demokratski principi, no u nedavnim, a u nekim strankama i najdemokratskijim stranačkim izborima, prevladala je praksa tzv. šalabahter demokracije. Osobni, grupni i drugi uski  interesi vladaju u našim političkim strankama. Jednostavno ne vrednuju se sposobnosti, rad, dosadašnji rezultati, jednostavno ništa. To sve smanjuje povjerenju u politiku i politički sustav.


Mi nismo samo u ekonomskoj ili gospodarskoj, već i u političkoj i općoj društvenoj krizi. Pokazatelji toga zaskaču nas i više puta dnevno. Evo sad da upotrijebimo onu nekada često spominjanu uzrečicu kao: Zaželjet će se drumovi Turaka, pa spomenimo kako je nedavno Turski predsjednik Erdogan prilikom posjeta Zagrebu savjetovao na Hrvatsko-turskom gospodarskom forumu „Riješite se  birokratske oligarhije“. Ovo se u medijima samo sirovo prenijelo. No možemo biti sigurni kako nam je Erdogan prijatelj, jer samo ti prijatelj u tvojoj kući može nešto takvo reći.


Ovaj pojam birokratska oligarhija, je upravo ono što je što bi se reklo, rak rana ovoga društva. Tu se ne radi o jednoj idiopatskoj entropijskoj i nepoznatog uzroka birokraciji, već o političkom parazitiranju, uže grupe interesno povezanoj. Stoga je jedan od primarnih javnih i društvenih interesa novi Zakon o političkim strankama, gdje bi se garantirali demokratski principi u strankama, a posebno kada u njih na legalan način ulaziti javni novac. 


Pred nama kao društvom je živa potreba za značajnim ekonomskim, gospodarskim, društvenim, ali i političkim reformama. Zaista kod nas se moraju donijeti i bolne reforme ili nepopularni rezovi, no to mogu političari opremljeni povjerenjem i integritetom i neupitne prošlosti. U Hrvatskoj, u društvu izmučenim ratom, pa pretvorbom, gospodarskom stagnacijom, pa krizom, je to posebno važno. Svaka nacija ili svako društvo, kako hoćete posebno u kriznim momentima treba vodstvo, vodstvo sa vizijom. Naše političke stranke nisu inkubatori kadra za takvo vodstvo.


Početak rješavanja svekolike krize, bilo bi donijeti novi i drugačiji Zakon o političkim strankama, no samo je pitanje koji bi ga politički akteri oblikovali i izglasali. To je bitno stoga, što se ova gospodarska, ekonomska, društvena i politička kriza može  početi rješavati samo na način kako je u osnovnom uzroku i nastala, reinstaliranjem hrvatskog političkog sustava, a sve kako bi politički akteri osim dogovorne moći, imali i političku moć sa pristankom javnosti za promjene koje trebamo.
Ova Vlada je u samom startu u vrlo osjetljivom položaju i zbog svojevrsnog eksperimenta sa nestranačkom Premijerom, što samo po sebi ne mora biti bez pozitivnih efekata.  No ako oporba ne koristi prave razloge za zagorčavanja života Vladi, ako partner u vlasti gotovo svu energiju koristi za skupljanje 76 mandata, to nije političko vodstvo, to je političko tapkarenje.


Mnogi analitičari izbora u našim dominantnim političkim  strankama, skovali su pojam šalabahter demokracija. Tako sada možemo izreći jednu politološku zakonitost, naslonjenu na političku socijalizaciju, kako neki politički akter stvara kakvoću svoje političke snage sukladno svom nastajanju u svojoj političkoj zajednici u kojoj je i stasao. To se možda i najjasnije vidjelo poslije prvih demokratskih izbora 1990. Kada smo prošli prve demokratske izbore, ali smo demokraciju kušali ograničeno, ne samo zbog rata. Sada jedino nije jasno tko bi u našem političkom sustavu  inicirao, oblikovanje i donošenje novog Zakona o političkim strankama. Za sada iz povijesti možemo samo crpiti pojam prosvijećenog apsolutizma. 


Vlada je objavila popis tvrtki koje više nisu od strategijskog interesa gdje je i Podravka, Luka Rijeka, ACI, Croatia Airlines i dr., pa će to kako kažu prodati, ako se ukaže potreba, a ne kada se postigne najbolja cijena. A stariji ljudi govorili su nekada, tko prodaje kada mu treba, postaje siromah, dobar domaćin prodaje kada je povoljno. U pravu je  Goran Marić kada se čudi, kako nešto od strategijskog interesa, može na telefonskoj sjednici, brzinom svjetlosti to prestati biti. I to sve u tijeku afere lobiranja za mađarski MOL. Vlada uistinu treba komunikacijske stručnjake, i to ne mora uvijek biti protivno javnom interesu. 


Ova Vlada i u svom Programu, posebno stratifikacijom primarnih poteza, uglavnom nastavlja trendove bivših vlada kroz: smanjenje prava, dizanje poreza, rasprodajom imovine te zaduživanje. To je nekako shvatljivo kada to rade neoliberalne vlade, koje ili zastupaju krupni kapital ili vjeruju, kako nevidljiva ruka Adama Smitha tržišnim zakonitostima rješava sve probleme u ekonomiji i gospodarstvu. No narodnjačkim vladama isto takvoga biračkog tijela, ne priliče takve rabote, tj narodnjačke stranke u takvim vladama vrlo su napregnute između želja glasača, te samih članova stranke i politika koje oblikuju i provode.


Ova Vlada koja od samog početka nema neku političku stabilnost, ona neizostavno treba naći zlatni rez, javnih usluga i poduzetništva, koje neće obiti odveć opterećeno javnim sektorom. Bolni rezovi su neophodni, no sadašnja materijalna situacija velikog broja građana ne ostavlja prostora za dulje čekanje ozbiljnog gospodarskog napretka i povećanja broja zaposlenih. 


Gotovo se može govoriti i o političkoj krizi kada već tri petka u Saboru nije skupljen kvorum kako bi Sabor mogao glasovati i donositi zakone. Vlada ju može proširiti i produbiti i samim redoslijedom koraka u provedbi reformi. To bi značilo kako  bi Vlada trebala primarno učiniti jeftinijim javna dobra, snažnom restrikcijom političkog parazitiranja nad njima, a ne samo cjenovnom i necjenovnom restrikcijom prema građanima. Što znači kako javna nabava ne smije biti spiritus movens hrvatskog političkog sustava i hrvatske državnosti uopće. Državno odvjetništvo posebno USKOK, ne smije biti kanalizacija za probavljene političare, već mora biti udarna snaga u antikorupcijskoj borbi.


Tek kada građani osjete kako na javnim dobrima i uslugama barem olabavio parazitirajući pritisak, a to će građani lako osjetiti na više načina, lakše će podnositi restrikcije na javnim dobrima, duža čekanja i poskupljenje usluga. U zdravstvu jednostavno treba usporediti cijene nabavljane opreme za javne bolnice, sa cijenama u privatnim klinikama, rezultati će biti zanimljivi. Do tada će restrikcije za građane biti nepodnošljive i na razne načine kada ima se za to ukaže prilika neće prihvaćati. Jedan od najbližih pokazatelja, vladavine javnog interesa biti će demokratski izbori u samim političkim strankama i za ostale javne funkcije. Birači su već pokazali kako ne žele birati samo liste, već i u listama.


Nalazimo se pred jednim oblikom blokade političkog sustava i dominantnih političkih stranaka, Sabor ne može skupiti kvorum, Vlada usporeno radi uslijed neusklađenost partnera u vlasti, Većini Ustavnih sudaca istječe mandat, afere oštećuju kredibilitet i akcijski potencijal Vlade, kao poput ove sa potpredsjednikom Vlade u vezi  konzultantskih usluga za Mađarski mol i kućnog prijateljstva sa njegovim nadasve zanimljivim lobistom.


Političku nestabilnost potiču pojedini parapolitički i paraobavještajni akteri, kao takvi benigno označeni ili čak suradnici  Službi iz regije sjeverno ili južno ili dalje. Hrvatska je članica EU, a njezin  istočni susjed želi pristupiti ali pod svojim uvjetima, a naš  sjeverni susjed nalazi u dubioznoj situaciji u vezi svog geopolitičkog nedostatka. Tako još nisu riješeni slučajevi svastike na stadionu, bombi u Romskom vrtiću, slučaj sa filmom iz Dvora na Uni u vrijeme Oluje, pa trakavica se šefom SOA-e i dr.


Novi Ministar branitelja Tomo Medved uspio je da se demontira Šator na Trgu Nevenke Topalušić, zaposlivši branitelje u radim timovima oko izrade Zakona. Duhovito je odgovorio na pitanje, što bi da se i njemu podigne šator u dvorištu, odgovorio sa, pomogao bi im ga postaviti. No veći je problem bio naći uporabnu vrijednost šatora za ubuduće. Možda bi se s malo vanjske perspektive dosjetili odmah za šator pokrenuti aukciju, a novac dati najpotrebitijim braniteljima ili obitelji poginulih, to bi bila efektna točka na projekt šator.  


Svašta je već rečeno o poslanici Predsjednice, ali ona se niti nije mogla drugačije obratiti javnosti, nego dramatično. Jednostavno morate se složiti sa profesoricom Kasapović kada kaže, ako su nekoć stranačke oligarhije birale vođe stranaka, sada vođe biraju osobne stranačke oligarhije, a glavno im je sredstvo u tome sastavljanje kandidatskih lista za parlamentarne izbore. 


Početak rješavanja svekolike krize, bilo bi donijeti novi i drugačiji Zakon o političkim strankama, no samo je pitanje koji bi ga politički akteri oblikovali i izglasali. To je bitno stoga, što se ova gospodarska, ekonomska, društvena i politička kriza može  početi rješavati samo na način kako je u osnovnom uzroku i nastala, reinstaliranjem hrvatskog političkog sustava, a sve kako bi politički akteri osim dogovorne moći, imali i političku moć sa pristankom javnosti za promjene koje trebamo.

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

reforme, darko marinac, nacionalni plan reformi, vlada