VINKA DREZGA

EU(R)OLOGIJA: Štraca, prezervativ i incest među političarima

Hrvatskim političarima polazi za rukom spojiti nespojivo.

Piše: Vinka Drezga

Hrvatskim političarima polazi za rukom spojiti nespojivo—kao amiciozni retorički kreativci uspijevaju spajati  principe retorike sa seksologijom,  psihoanalizom freudovskoga tipa, građanskim odgojem domaćega porijekla, i određenim pomagalima, ali i psiho-devijacijama. Te retoričke legure poznatije su odnedavno kao „štraca“, „prezervativ“, odnosno „politički incest“. 


Upravo taj amalgam na crti štraca-prezervativ-incest izraz je stvaralaštva domaćih nam probranih javnih radnika, koje je zasigurno obilježilo suvremenu političku misao i govorničke vještine u Hrvata. Spomenuti su termini, dakle, iznjedreni prije kojih tjedan dana i odmah su uskovitlali javnost: predmet su analiza, više ili manje oštrih kritika.   Te su termine u društvenom i političkom kontekstu promovirali bivši premijer, bivši ministrar i sadašnji kardinal.  Jesu li oni time htjeli pokrenuti kolektivnu psihoterapiju, ili pak samo podučiti građane određenim temama iz (spolnoga) odgoja? Nije isključeno da su-- svaki za sebe-- podsvjesno nastojali političku znanost i(li) retoriku „oplemeniti“ novim smjerom, koji svoje uporište ima u čovjekovoj spolnosti.  I sebi time priskrbiti  poziciju inovatora, utemeljitelja nove škole retorike na jugoistoku Europe. 


Da ne bude zabune,  hrvatski su se javni govornici svakako potvrdili kao inovatori. Njihove inovacije  su korisne jer  služe kao anti-obrazac, kao negativna matrica iz koje se uči  kako ne valja javno (politički) govoriti.

Na prvi pogled, te su aktivnosti hvale vrijedne jer svjedoče o trudu i intelektualnim naporima  javnih osoba, koje po  svojoj poziciji  imaju biti predvodnici novih trendova. Na drugi pogled, međutim, ti su  intelektualni proizvodi  poražavajući , jer se zadržavaju na  bazičnoj, životinjskoj razini čovjeka. Čvrsto su pribijeni uz ljudsku   fiziologiju, sposobnost ljudske reprodukcije u najsirovijem obliku.  Budući da je čovjek s vremenom evoluirao i  od  običnoga se sisavca—uz pomoć svijesti i savjesti--izdigao na razinu političke životinje  („zoon politikon“),  intelektualno stvaralaštvo naših javnih osoba predstavlja obični vulgarizam: Štraca, prezervativ i incest  pripadaju  u red prizemlja, ako ne i podzemlja političke misli i retoričke produkcije.   


Da ne bude zabune,  hrvatski su se javni govornici svakako potvrdili kao inovatori. Njihove inovacije  su korisne jer  služe kao anti-obrazac, kao negativna matrica iz koje se uči  kako ne valja javno (politički) govoriti.  


Naši se javni govornici koji su ovdje podvrgnuti kritici  mogu lako pozvati na činjenicu da oni samo govore  jezikom koji velika većina populacije rabi u svakodnevnom govoru.  Zbog čega njima ne bi bilo dopušteno ono što drugima jest? Zato što  takva njihova racionalizacija širom otvara vrata  potpunoj vulgarizaciji  javne, i privatne sfere. Osim toga, javne su osobe modeli, uzori  zajednici te im je zadatak da i djeluju u skladu s tom društvenom ulogom: da  svojim primjerom pridonose kvalitetnijoj  društvenoj klimi.  


Ne treba posebno podsjećati da se teza o incenstuoznom odnosu spominje intenzivno posljednjih dana u kontekstu velike domaće naftne tvrtke INA-e: navodni se poslovni odnosi i pozicija u društvenoj hijerarhiji prikazuju kao neprihvatljivi, protunaravni.  Tezu o incestu u predmetu INA-MOL  promovirao je  naš  političar koji  dokazano voli ratničku, šok-retoriku.  Verbalnim se prezervativom pak,  samopouzdano  gledajući kamere  „fišo u oči“ iskazao jedan bivši ministar htijući prokazati ratnike  veterane, jer navodno određenoj političkoj grupi služe po potrebi-- kao štit ili smokvin list.  


Budući da je čovjek s vremenom evoluirao i  od  običnoga se sisavca—uz pomoć svijesti i savjesti--izdigao na razinu političke životinje  („zoon politikon“) „štraca, prezervativ i incest“  pripadaju  u red prizemlja, ako ne i podzemlja političke retorike.

Zabrinjavajuće je, međutim,  da se tom neproduktivnom javnom diskursu odnedavno pridružuju i  pretpostavljeno intelektualno i duhovno superiorniji dijelovi društva, oni koji su u prosjeku dulje sjedili po školskim klupama, a imaju brinuti o duhovnom zdravlju. Inače vrlo razborit,  oštra uma i meka jezika, visoki predstavnik zapadne kršćanske crkve   uletio je u zamku retoričkih nadmetanja te je uz žene, ispalo je, prilijepio termin štrace, krpe, podrtine.  Nakon toga se danima ispričavao. 


Takav je govor proizvod  ovdašnje kulture komuniciranja, koja je , priznali to ili ne, bitno obilježene prostotama, prizemnim nadmudrivanjem, doskočicama kojima je cilj nakratko zabaviti, nadigrati, verbalno poniziti  drugoga. Kamen zaglavni takova modusa javnoga govora jest formula madrac-mudrac, koju je svojedobno iskazao  jedan naš  parlametarac.  Jedan je drugi  davni  parlamentarac prije više godina u Saboru doslovce citirao i opisivao radnje iz porno-filmova. 


Je li takav diskurs  specifičnost samo hrvatskoga političkoga govora, manje je bitno.  Ono što je važno, međutim, jest da u javnosti prepoznatljive  osobe forsiraju elementarnu pristojnost, da ne vrijeđaju zdrav razum, da govore staloženo i razborito kako su to nedavno na javnoj televijziji u kasnoj političkoj emisiji činili, primjerice, Davor Štern i Dražen Bošnjaković. 

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

POLITIKA, HRVATSKA, VINKA DREZGA, ŠTRACA