MISLAV MIHOLEK

MISLAV MIHOLEK: Hrvatska je liberalnodemokratska država koja ne treba trpiti totalitarizme bilo koje vrste

Ovaj današnji dan bi trebao biti Dan državnosti!

Piše: Mislav Miholek

Krajem svibnja dani su ponosa i slave. Dan državnosti nekada se slavio 30. svibnja i žalosno je da danas taj dan više nije to što je bio. Hrvatski Sabor bio je čuvar hrvatske državnosti, a prva sjednica suvremenog višestranačkog parlamenta 1990. društveno je najrelevantniji događaj. Donošenja Božićnog Ustava krajem te iste godine jednako je važno. Odluka društva da većinski glasa za HDZ i Koaliciju narodnog sporazuma spram Saveza komunista Hrvatske - Stranke demokratskih promjena bila je zrela, bila je važna jer fašizam i komunizam su najveća zla suvremenog svijeta.

Niti HDZ, niti Koalicija nisu planirali rušiti Jugoslaviju, već se tražila reforma zajedničke jugoslavenske države na konfederalnim principima. Mora se reći, da uz Hrvatsku, jedino je Slovenija bila za takvu reformu. Slobodan Milošević je ovladao Kosovom, Vojvodinom i Crnom Gorom, time imajući pod sobom polovicu glasova u Predsjedništvu Jugoslavije. Makedonija i BiH bile su također čvrsto u komunističkim rukama te iste 1990., a JNA je bila zadnja staljinistička vojska u cijeloj Europi, jer komunizam se raspao na cijeloj kontinentu 1989., osim u Albaniji i u Jugoslaviji.

Godinu dana kasnije kada je 28. svibnja 1991. predstavljen Zbor narodne garde na Zagrebovom stadionu Hrvatska se nalazila usred bujajuće pobune dijela srpskoga stanovništva kojom je dirigirao Beograd, a koja je imala djelatnu potporu JNA. Beogradski mediji bili su puni govora o ustašama u Zagrebu. Kada pogledamo zapovjednu trojku toga dana vidimo Franju Tuđmana, Martina Špegelja i Josipa Boljkovca, dva bivša generala JNA i jednoga staroga oznaša. Tuđman je bio najmlađi general JNA, Špegelj vrlo vjerojatno najinteligentnija osoba koja je obukla SMB uniformu, a Boljkovac je bio stara tvrda bezbednjačka lisica. Koliko su ustaša njih tri skupa poslali na drugi svijet, teško je reći, ali prozvati tri stara partizana za ustaštvo graniči s ludilom. Ta vojska koja je predstavljena pred 25 godina, odnijela je pobjedu u ratu. A ta pobjeda smeta Srbiji i dijelu ljevice u Hrvatskoj.

Kao što su 1990. i 1991. beogradski mediji i beogradski establishment brujali o ustaštvu, tako sad dio domaće ljevice također bruji o ustaštvu i o fašizaciji društva. Kao što je 1990. taj impuls došao iz Beograda, jednako tako je došao i ovaj val iz 2015. Prva osoba koja je govorila o povampirenom ustaštvu, fašizaciji Hrvatske i svim tim glupostima u prvoj polovici 2015. bio je Aleksandar Vulin,  ministar rada, zapošljavanja, boračkih i socijalnih pitanja u srbijanskoj vladi, čovjek s hrvatskim prezimenom, ali s velikosrpskim aspiracijama, posljednji ortodoksni miloševićevac u Srbiji, spoj wannabe Che Guevara i Čiča Draže.

To što srbijanski dužnosnici Hrvatsku krste ustaškom, to je normalno, jer srbijanska politička elita ne može Hrvatsku vidjeti nikako drugačije. Što reče jedan major JNA pred Vukovarom 1991.: "Da li se oni zvali pravaši, zengovci, hosovci, mupovci ili hadezeovci, za nas su oni samo - ustaše!" Ali to da je dio hrvatske ljevice odlučio koristiti se tim vulinovskim metodama, to je poraz zdravoga uma, to je poraz svakoga zdravoga političkoga razmišljanja. Hrvatska nije NDH, Hrvati nisu ustaše, Pavelić je vojno i politički bankrotirao, ovaj sustav i ovaj država stvoreni su na 30. svibnju i  22. prosincu 1990.

Čitajući zadnjih dana članke o fašizaciji Europe na stranicama BBC-a i na stranicama New York Timesa, ne spominje se Hrvatska, unatoč jakoj propagandi ljudi profila Srećko Horvat koji kmeče i kriče na svim stranama da je ovdje zavladao crni fašizam. Ovdje je 1941. stvarno zavladao crni fašizam i noć je gutala nevine ljude. Ovdje je 1945. zavladao crveni fašizam i opet je noć gutala nevine ljude. 

Ovaj današnji dan bi trebao biti Dan državnosti jer suvremena hrvatska država uspostavljena je na liberalnodemokratskim principima. Ova naša suvremena Hrvatska nema svoje jasenovce, bleiburge i gole otoke. Ova naša Hrvatska je zemlja u kojoj ima mjesta za sve, bilo lijeve, desne ili one malobrojne s centra. Žalosno je da su to danas skoro svi zaboravili. Da je barem svaki dan sretan kao što je bio 30. svibnja 1990.

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

totalizarizmi, hrvatska, dan državnosti, mislav miholek