MISLAV MIHOLEK

'NE ZNAJU ŠTO HOĆE': Trebaju nam političari koji znaju što žele, a da to nije samo želja da se bude na vlasti!

Hrvatskoj je dosta lažnih mesija i neodlučnih političara.

Piše: Mislav Miholek

Gledajući jučer kako pada trenutna naša vlada, iskreno sam bio sretan i nesretan. Nesretan sam bio jer ispada da su Hrvati svadljivi narod koji obožava biti nesložan. Ima nešto onako pravo mediteranski u padu ove vlade. Slične se stvari redovno događaju u Italiji, Grčkoj, Španjolskoj, pa čak i u jednoj Belgiji, koja je daleko od Mediterana, ali historijski gledano, bila je dosta dugo pod španjolskom krunom. Sreća je da je pad vlasti prošao mirno, bez uobičajnih balkanskih običaja da se prilikom pada vlasti zatire druga strana do sedmoga koljena.

 

Nekada su širom Panonije živjeli Nijemci. Počeli su dolaziti u ovu zemlju kako je krenula obrana protiv osmanskih osvajanja. Veći val doseljavanja bio je u 18. i 19. stoljeću. Podunavski Švabe, Volksdeutscheri, većinom katolici, nešto manje luterani, bili su rasprostranjeni širom Slavonije, u predjelima oko Banje Luke i po sjeveru Bosne, bilo ih je pogotovo puno u Banatu. Vladimir Geiger potrošio je puno tinte kako bi objasnio nestanak tih ljudi s naših područja od 1944. do 1946. Jednostavno, uz Talijane na Jadranu, Nijemci su većinom počišćeni iz Jugoslavije. Apsolutno najveće žrtve poraća, kolektivna krivica, kolektivna otimačina, kolektivno brisanje iz javnog pamćenja. Pred Drugi svjetski rat u Hrvatskoj je bilo oko 100 tisuća Nijemaca. Danas ih ima oko tri tisuće.

 

Slušajući jučer navečer prof. Željka Tanjića u Matici hrvatskoj na tribini pod vodstvom prof. Tihomira Cipeka na izlaganju "Kršćanstvo i demokracija" čovjek shvaća koliko ova zemlja može više i bolje. Kod nas ne postoji demokršćanska opcija, u predavanju smo negdje stali s Drugim vatikanskim koncilom.

 

Uvijek napominjem da  smo baštinici zapadnog katoličkoga načina razmišljanja, ali s druge strane bili smo uvijek otvoreni svim religijskim utjecajima. Sa Sjevera je na nas utjecao luteranizam, s Istoka su na nas djelovali pravoslavlje i islam (pravaši su 1912. htjeli u Zagrebu graditi džamiju), a i mnogi Židovi ostavili su neizbrisiv trag. Ova zemlja je uvijek bili specifičan melting pot u kojem su mnogi stranci često bili tvrđi Hrvati od, uvjetno kazano, domicilnog stanovništva. Mnogi vladari, kao Marija Terezija, pokušavali su etničkim inženjeringom uništiti Hrvatsku. Pavao Ritter Vitezović, sin graničara, koji je bio Nijemac i majke Hrvatice, shvaćao da Hrvati politički mogu sami, da su dovoljno jaki, pametni i sposobni da sami grade svoju sudbinu. Još jedan sin Granice, od katoličkoga oca i pravoslavne majke jednako je mislio. Zvao se Ante Starčević, Otac Domovine.

 

Pavao Ritter Vitezović je znao što hoće. Ante Starčević je znao što hoće. Stjepan Radić je znao što hoće. Josip Broz Tito je znao što hoće. Franjo Tuđman je znao što hoće. To nije bila samo puk vlast, iza toga je stajala nekakva ideologija. Spomenuli smo Nijemce u Hrvatskoj, njih je planski uništio Tito. Za Tita odlično, za Hrvatsku na duge staze vrlo loše. Svi ovi navedeni ljudi su djelovali, imali nekakve smislene planove. Zato se dobro pamte, neki ih ne vole, neki ih obožavaju, neki su ravnodušni.

 

Vlast koja je pala nije znala što hoće. HDZ očito nije htio ili nije znao što će i kako će živjeti u koaliciji. MOST se ponašao kao visokomoralna sljedba koja ne shvaća temeljne postulate političke igre. Pokojni profesor Ivan Prpić na jednom predavanju govorio je o visokomoralnim likovima u politici koji svoj "moral" stavljaju ispred svega i ispred svih ljudi. MOST je školski primjer takvih "moralnih" političara.

 

Zadnja sam osoba koja se zalaže za nemoral u politici, iskreno vjerujem da sve kritike suvremenog društva koje je papa Franjo iznio u apostolskoj pobudnici "Radost Evanđelja" iz 2013. i u encikliki "Hvaljen budi" iz 2015. su istinite i da stoje. Papa je za društvo u čijem je središtu zaštita siromašnih ljudi i svih onih nemoćnih, čovjek mora ispred profita i tzv. logike kapitala. Ne vidim ništa od pape Franje u MOST-u, ma koliko mediji tvrdili da pojedini biskupi stoje iza te skupine ljudi. Problem je u tome što ne vidim ništa u MOST-u, osim bolesne želje da se bude uvijek u pravu i da se bude "čist". To je vrlo opasno za politički sustav. Ali lažne mesije nisu ništa novo. Trebaju nam političari koji znaju što žele, a da to nije samo želja da se bude na vlasti.


 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

MOST, HDZ, HRVATSKA, STRANKE, mislav miholek