MISLAV MIHOLEK

DVIJE OSTAVKE KARAMARKA: Čudesni tjedan u Hrvatskoj, ipak se nešto pokreće. Samo treba imati hrabrosti!

Ovaj tjedan ostat će upamćen po nečemu dobromu u povijesti Hrvatske.

Piše: Mislav Miholek

Ovaj tjedan ostat će upamćen po nečemu dobromu u povijesti Hrvatske. Dogodilo se nekoliko značajnih događaja koji na prvu ruku se ne čine toliko važnima, ali znak su da se ipak država i društvo kreću prema naprijed. Sastanak između predsjednice Grabar-Kitarović i premijera Vučića, ostavka Tomislava Karamarka i pobjeda nad Španjolcima značajniji su događaji nego što se čine.

 

U gotovo svakom panonskom mjestu Hrvatske Stjepan Radić, Đuro Basariček i Pavle Radić imaju svoje ulice na vrlo istaknutim mjestima. Zadnju dvojicu je ubio Puniša Račić nesretnoga 20. lipnja 1928. u nesretnoj beogradskoj Skupštini, a Stjepan Radić je bio smrtno ranjen. Taj atentat ubio je prvu Jugoslaviju, uništio svaku mogućnost mirnog rješenja tzv. hrvatskog pitanja u prvoj Jugoslaviji, na povijesnu scenu je izveo ustaše, a indirektno ojačao KPJ. Možda je teško to reći, ali ustaše ne bi nastale i ne bilo Jasenovca da Aleksandar Karađorđević nije dao ubiti Stjepana Radića, a i sam sigurno ne bi svršio svoj pokvaren život u atentatu. Ovo nikako ne ispričava ustaše od bilo kakvog oblika odgovornosti, nego potvrđuje staru mudrost da zlo jedino može proizvesti drugo zlo. Nije za odmet spomenuti da legenda kaže da je Račića strijeljao Vlado Janić-Capo, prvi zapovjednik Sisačkog odreda čiji spomendan slavimo danas.

 

Možda je teško to reći, ali ustaše ne bi nastale i ne bilo Jasenovca da Aleksandar Karađorđević nije dao ubiti Stjepana Radića, a i sam sigurno ne bi svršio svoj pokvaren život u atentatu. Ovo nikako ne ispričava ustaše od bilo kakvog oblika odgovornosti...

 

Zato ima logike da su se predsjednica Grabar-Kitarović i premijer Aleksandar Vučić našli na taj nesretni datum u Dalju i u Tavankutu, da probaju relaksirati nesretne srpsko-hrvatske odnose. Ovo je po prvi put u četiri godine da se Aleksandar Vučić našao licem u lice s hrvatskom manjinom u Vojvodini, koja je uz Posavljake najveća žrtva Domovinskog rata s hrvatske strane. Dok je Republika Srpska u ratnim djelovanjima očistila sjever Bosne i Posavinu od Hrvata i Bošnjaka, u Vojvodini nije bilo ratnih djelovanja, vojvođanski Hrvati nisu digli oružanu bunu, a svejedno su krvavo očišćeni iz Srijema, a u Bačkoj ih se državnom politikom dijeli na Hrvate, Bunjevce, Šokce, Jugoslavene, neizjašnjene. Hrvati u Srbiji su među najsiromašnijim stanovništvom u državi, ovaj potez predsjednice je državnički, mudar i dugotrajno koristan, koliko god da ga svi lijevi mediji ignorirali, ismijavali ili pokazivali uobičajni prijezir spram vojvođanskih Hrvata, koji je na tragu tipične lijeve novinarske mržnje spram Hrvata u Bosni i Hercegovini i svih Hrvata izvan domovine.

 

Hrvati u Srbiji su među najsiromašnijim stanovništvom u državi, ovaj potez predsjednice je državnički, mudar i dugotrajno koristan, koliko god da ga svi lijevi mediji ignorirali, ismijavali ili pokazivali uobičajni prijezir spram vojvođanskih Hrvata, koji je na tragu tipične lijeve novinarske mržnje spram Hrvata u Bosni i Hercegovini i svih Hrvata izvan domovine. 

 

Dvije ostavke Tomislava Karamarka dobar su potez jer kako sam pisao u jednim od ranijih tekstova, omogućuju HDZ-u novi početak. Na čelu HDZ-a su bili Franjo Tuđman, Ivo Sanader, Jadranka Kosor i Tomislav Karamarko, dok je SDP u isto doba imao dva predsjednika, Ivicu Račana i Zorana Milanovića. Božo Petrov je uništio politički Tomislava Karamarka koji jednostavno nije znao odgovoriti na pasivnu agresivnost koju je iskazao MOST. SDP nikada ne bi mogao tako nešto izvesti HDZ-u. Ono što je tragikomično je da su glavni krimen Tomislavu Karamarku bile njegove poslovne veze i poslovne veze njegove žene. Što se tiče međunarodne arbitraže između Hrvatske i MOL-a, nije popularno to reći, ali Hrvatska nema nikakve šanse pobijediti, jer arbitražna vijeća uvijek presuđuju u korist privatnog kapitala, a nikad u korist države. HDZ ima priliku sada se dovesti u red, vidjeti kako stvari stoje na terenu i izbjegavati bilo kakve klerikalne kombinacije, bilo s MOST-om, HRAST-om ili U ime obitelji, jer Hrvati ne žele živjeti u srednjevjekovnoj državi.

 

U ovoj teškoj situaciji, nogometne reprezentacija Hrvatske je svjetla točka. Većina hrvatskih navijača nije zadovoljna s HNS-om, niti je zadovoljna sa Zdravkom Mamićem. Ali, bacanje baklji na teren uništilo je svaki kredibilitet tzv. anti-Mamić struje. Ljudi jednostavno žele u tmurnim vremenima uživati u majstorijama svojih sportaša. Jučerašnja pobjeda nad trenutnim europskim prvacima Španjolcima koji su igrali u najjačem sastavu, koji su se činili superiorniji ranjenoj hrvatskoj reprezentaciji, dokaz je da Hrvatska može sve. Kada se za utakmice Drago Ćosić prisjetio genijalnog rukometnog trenera Velimira Kljaića, ne mogu reći koliko sam se nasmiješio. Kljun je bio oličenje toga stava da se može i mora bolje. Hrvatska može i mora bolje. Samo treba imati hrabrosti.


 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

NOGOMET, SDP, HDZ MOST, mislav miholek