Hrvatska

MIŠLJENJA: "Mesićev politički angažman melodramatski je pokušaj oživljavanja slavne i tragične prošlosti"

Nema novih ideja...

Piše: Ivan Klarić

Političko aktiviranje bivšeg predsjednika Stjepana Mesića, prije svega, svjedoči o svojevrsnoj idejnoj gerontokraciji i svjetonazornoj zahrđalosti cjelokupne naše politike. Ne možemo se oteti dojmu da je to tek melodramatski pokušaj oživljavanja slavne i tragične prošlosti. Nema novih ideja, nema pravih tema, pa se teme vade iz ideološkog naftalina a političari skidaju sa starinskih komoda. Nije tu po srijedi samo Mesić, već recimo i Vladimir Šeks, koji također prijeti iz zaleđa ponovno uletjeti u politički šesnaesterac. To je svakako zadivljujuća politička i životna energija, kada se umjesto zasluženog umirovljeničkog ispisivanja memoarske proze želi ponovno aktivno pridonijeti kreiranju političke zbilje. Ali tad postoji opasnost da i sama zbilja dobije okus naftalina i beživotne prošlosti. Veliki Edmund Burke govorio je da političko odlučivanje mora počivati na svojevrsnom međugeneracijskom društvenom ugovoru, na "paktu živih i mrtvih", ali sumnjam da je pod tim mislio na ovo naše podgrijavanje već kušanih čorbi, kaže nam kolumnist Večernjeg lista Borislav Ristić.


- Svakako da su motivi Mesićeva političkog angažmana prvenstveno ideološke prirode. Ako okupljanje koalicije lijevog centra pod imenom "narodne koalicije" već treba evocirati politiku "narodnih fronti" sa sredine prošlog stoljeća i reaktivirati njihovu antifašističku agendu u novim uvjetima, onda bi bilo politički nerazborito ne angažirati nekoga tko je za sebe prisvojio titulu najprominentnijeg hrvatskog antifašista. Mesićevo angažiranje će, dakle, biti sigurna garancija da će i ovim izbornim ciklusom vladati ideološke teme ustaša i partizana, borbe protiv povampirenog fašizma, itd. On zato ima i osobnih motiva. Prije svega kao netko tko je čitava dva svoja predsjednička mandata posvetio detuđmanizaciji Hrvatske, imao je zadnjih godina prilike svjedočiti o retuđmanizaciji Hrvatske, i to ne samo na desnici, s Karamarkom, već i na ljevici, s Milanovićem. Takav razvoj je on zasigurno morao vidjeti i kao poraz vlastitog političkog naslijeđa. Ako se ljudi nakon njega još uvijek sjećaju Tuđmana, onda je njegova politička zaostavština ugrožena. Bio je to poziv na uzbunu i znak za akciju, naglašava Ristić i nastavlja.


- Dodatni razlog za otvaranje političkih grobalja u Hrvatskoj, gdje smo, pored Mesića, mogli vidjeti i mnoge već davno zaboravljene asove naše politike, jest to što je izgleda Tomislav Karamarko imao sasvim ozbiljnih nauma s lustracijom, zbog čega je nastala prava gungula i škljocanje kostima na našem političkom Mirogoju. Stvar je, naravno, na kraju završila tako da je sam Karamarko politički upokojen, a politički vampirizam postao ovogodišnji hit sezone. Lustracija je, naime, jedina politička tema u Hrvatskoj koja ljude bukvalno "diže iz mrtvih" i može garantirati najspektakularnije scene hrvatske političke strave i užasa. Time se dira u žilu kucavicu hrvatske politike, a kada do toga dođe, onda možemo biti sigurni da je tu negdje u blizini i njen Vlad Tepeš, spreman za akciju. Sve ono što je bilo pod zemljom i nije se htjelo pokazivati, agendom oko lustracije se podiglo na noge i postaje vidljivo. Prizor nije lijep, ali je jedinstven, jer je to jedna od rijetkih prilika kada imamo vidjeti kako se hrvatska politička bit hegelovski nužno pojavljuje. Kao što bi i sam Mesić rekao: "Idem. Moram." Kako god, radi se o borbi oko političkog nasljeđa, a nikako o borbi za budućnost. Ona je ovdje, čini se, upokojena, ali na taj čudni, melodramatski vampirski način, kao zauvijek prošla, a opet živa, naposljetku će Borislav Ristić.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

BORISLAV RISTIĆ, NARODNA KOALICIJA, IZBORI, STJEPAN MESIĆ