Komentari

KOMENTAR DARKA MARINCA: Promjene na hrvatskoj političkoj sceni

Jedan od gorućih problema našeg političkog sustava je nepovjerenje u politički sustav, stranke i političare.

Piše: Darko Marinac

U našoj najvećoj političkoj stranci Hrvatskoj demokratskoj zajednici, dolazi do promjena, bivši predsjednik stranke bio je prinuđen dati ostavku. Dosadašnji europarlamentarac Andrej Plenković postao je peti predsjednik HDZ-a. Unatoč tome što u HDZ-u dolaze na naplatu kosturi iz ormara kao trenutno u obliku dugova privatnom vjerovniku iz plinskog biznisa, novi način rješavanja toga problema kao i komunikacija rješavanja problema, može novom predsjedniku stranke, donijeti korist u obliku prezentacije nove kakvoće političke komunikacije i političke kulture.


Unatoč tome što izbori služe kako bi glasači izabrali nekoga za političku, odnosno javnu funkciju, izbori mogu biti znatan prinos političkoj kulturi i političkoj socijalizaciji. I u takvom gledištu  Andrej Plenković može, posebno stoga što ima  dvije vezane kampanje, iako bi bilo snažnije da je imao protukandidata na stranačkim izborima, dosta učiniti za izbornu perspektivu HDZ-a. Koliko god situacija za HDZ može izgledati loša, tijek kampanje i izborni rezultat ne mora biti takav, posebno stoga što je prije kratkog vremena HDZ imao lošu i nekonzistentnu izbornu kampanju, a takve kvalitete bila je i politička komunikacija poslije. Tako će sada konzistentna komunikacija HDZ, biti pozitivno primjetljiva.


Posebno loše kao za udžbenik, kako se ne smije raditi, vrh stranke sa predsjednikom stranke na čelu, loše je komunicirao u krizi  sa lobiranjem za mađarski MOL. Ovdje se može završiti i sa poslovično loše vođenim odnosom s medijima naše najveće stranke. Činjenica kako se ponašanje HDZ-a našlo i na kritici uvodničara Glasa koncila, samo je pokazatelj, bijedne analitičke sposobnosti najveće hrvatske stranke. Jednostavno se nameće pitanje, čime je to bio tako zauzet vrh stranke? Vjerojatno održavanje učinkovite interesne mreže, snažno troši domoljubne i organizacijske kapacitete.


Tako loša dosadašnja komunikacija, ipak daje mogućnosti da se i malim pomacima u komunikaciji vide bitne promjene u političkoj komunikaciji i u političkoj kulturi u nas, što se jednostavno mora pozitivno odraziti na politički sustav i mogućnost rješavanja krize uslijed  financijskog vala duga, koji nas očekuje iduće godine. Sama pojava Andreja Plenkovića na političkoj sceni, pozitivno će se odraziti na kakvoću političke komunikacije u nas. On je dobro uočio i reagirao na problem posuđivanja novca za stranku, kada je rekao kako je bitno što se komunicira tom posudbom.


No, jedno je sigurno Andrej Plenković i Davor Ivan Stier ne mogu provesti promjene u HDZ-u, a time i u našem političkom sustavu, a da se ne  dogode promjene u organizaciji i vodstvu naše najveće političke stranke. Dobro je što se odgodilo zaustavljanje donošenja statuta stranke, dok se ne ustoliči novi predsjednik stranke. No, uistinu novi Statut trebao bi ojačati tijela stranke, ne samo kako bi se osnažila demokracija u stranci što je dobar cilj, nego i da bi se oslobodili potencijali u stranci koja je personalno devastirana.


Novo stranačko vodstvo HDZ-a, trebalo bi inicirati, adekvatne promjene u našem političkom sustavu, što bi opet trebalo dovesti do povećanja povjerenja u politiku i političare. U Hrvatskoj je ono izrazito nisko, što bitno otežava funkcioniranje političkog sustava. Naši politički akteri slabo mare za povjerenje, ugled ili političku odgovornost. To najbolje vidimo u otporu koji imaju prema davanju ostavke kada ih se uhvati u nekoj aferi ili kompromitirajućoj djelatnosti. Jer kao da nije jasno zašto u uspješnim državama, politički akteri gotovo odmah, pošto je njihov ugled i povjerenje načeto  daju ostavke. Oni kao da ne shvaćaju kako bez povjerenja, ugleda i vjerodostojnosti, političar je ispuhana lopta i ne može politički djelovati u demokratskom društvu.  Ovdje se čak i ne radi samo o etici javnog djelovanja, nego o funkcioniranju i sposobnosti političkog djelovanja, a posebno u krizni u vremenu odricanja, kada trebamo vodstvo.


Jedan od gorućih problema našeg političkog sustava je nepovjerenje u politički sustav, stranke i političare, što je jedan od osnovnih preduvjeta funkcioniranja i efikasnosti demokracije kakvu poznajemo. Da stvar ni u svijetu nije najbolja, pokazuje komunikacijska studija Ketchum Leadership Communication Monitor (KLCM) 2016., koju je po peti put proveo Ketchum, jedna od vodećih svjetskih agencija za odnose s javnošću.


Ispitanici njih 63% tvrdi kako političari ne zadovoljavaju njihova očekivanja, a samo 7% vjeruje da političari preuzimaju odgovornost za neuspjeh. Samo 12% ispitanika predviđa napredak u efikasnosti političkih aktivnosti, a više od polovice ispitanika (51%) očekuje da će se situacija još i pogoršati. Dalje se navodi kako se važne stvari rješavaju pogrešnim postupcima. U tri područja koji su od najvećeg značaja za ispitanike (borba protiv korupcije, nacionalna ekonomija i obrazovanje), postoji veliki jaz između problema i efikasnosti političkih vođa.


Studija donosi i zaključak kako se žene ističu u odnosu na muškarce kada se radi o tri ključne karakteristike lidera - davanju osobnog primjera, otvorenoj i transparentnoj komunikaciji i priznavanju pogrešaka, no većina ispitanika (61%) i dalje vjeruje kako će muškarci uspješnije voditi u slijedećih pet godina.


Ovo istraživanje donosi i podataka o komunikacijskim kanalima i njihovom učinku na stvaranje percepcije o liderima. Prvo mjesto ( 56%) dijele pojavljivanje u javnosti, razgovori uživo, službena očitovanja i priopćenja za javnost, iza toga slijede TV intervjui (53%), kompanijske web stranice (51%) i službena izvješća (43%). Zadnja dva mjesta dijele oglašavanje na televiziji (25%) i oglašavanje u tisku (14%), dok pojavnost lidera na društvenim mrežama po ovoj studiji nema nikakvog učinka na njihovu reputaciju, uz opasku kako je pitanje vremena  da se to promijeni.


Andrej Plenković izjavio je pošto postao predsjednik HDZ-a, kako će HDZ vratiti povjerenje birača i kako će u slobodnoj prezentaciji autora, prestati lažno motivirajuće ideološke prepirke i svađe. On je kao karijerni diplomat sigurno i obučavan nekonfliktnoj diplomatskoj komunikaciji, no morat će uvesti i tvrđe komunikacijske elemente, kako na političkoj sceni, ali i u unutarstranačkoj komunikaciji, uz vođenje odlučnih poteza, kako bi zadržao, ali i stekao potrebnu dodatnu razinu vjerodostojnosti. 


Nekako je bez dovoljnog interesa javnosti prošla informacija iz javnog izvješća SOA-e, o korupciji kao relevantnoj sigurnosnoj ugrozi za Hrvatsku. Ne treba prepustiti zaboravu događanja iz kraja devedesetih, kada je parapolitička interesna mafija zaprijetila i Tuđmanu, tada su između ostalog, na benignoj razini, kao meku snagu, postili informaciju, točnije podatak o računu Ankice Tuđman. Jer vrijeme para vlasti i projektiranog nezakonja, nekima se obilato isplatilo.

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

hrvatska, politička scena, darko marinac