Elizabeta Hrstić

KNJIGE: PREPORUKA ZA PLAŽU - Sudbe i srdžbe, knjiga koju preporučuje i Obama

Limunadasti naslov još je jedna potvrda važnog pravila da na prijevod naslova nekad valja i zažmiriti...

Piše: Elizabeta Hrstić

Sudbe i srdžbe, četvrti roman hvaljene američke spisateljice Lauren Groff postigao je cilj koji sve njene kolege po peru priželjkuju: titula najbolje knjige 2015. godine, nominacija za National Book Award; njen stil koje krase i ljepota i napeta nepredvidivost uočili su kako suptilni probirljivi anonimni knjigoljupci tako i Barack Obama ili poznata glumica Sarah Jassica Parker. Knjigu hvali utjecajna kritika, ali i kolege pisci.

"Sudbe i Srdžbe" je idealno ljetno štivo, idealno za usamljene uvalice uz šum valova, jer je i samo meditativno valovito do olujno strastveno. Roman pršti lijepim opisima, mladenački je prpošan, sugestivan i pun boja, briljantno sugestivan u opisima ljubavi ili putenosti.

Roman je kao naručen za ljetnu preporuku, a ako nekome i sami izgled naslovnice to sugerira, neće pogriješiti. Čini se da naslovnice ni u jednom prijevodu nisu doživjele nikakve varijacije, a voda je na neki način i lajtmotiv u romanu.

Kako najkraće opisati ovo djelo? Možda kao kombinaciju mladenačko svježe atmosfere i šekspirijanski fatalnih međuodnosa likova. Ovo je priča o ljubavi i braku, o lažima i osvetama, o ljudskim obilježenostima i sudbinskim zadanostima, o umjetnosti, rastu i mijenama umjetničkog života. Ovo je divan hvalospjev ljepoti i mladenačkoj bezbrižnosti i nonšalanciji i gorak epitaf neminovnosti sazrijevanja, odronu ideala.

Originalni naslov Fates and Furies ustvari je igra riječi, aluzija na mitologiju, odnosno na boginje osvete. U našem jeziku bi točniji prijevod bio Suđenice i Srde. Ili Mojre i Furije. Prevoditeljica se odlučila za ovakav naslov zbog neprevedivosti igre riječima, no on zbog toga, na prvi dojam, nažalost ne sugerira puno više od limunadastog romančića. Još jedna potvrda važnog pravila da na prijevod naslova nekad valja i zažmiriti, hrabro otvoriti knjigu nasumce, pročitati par redaka i procijeniti. Dobar stilist neće stilski zanemariti niti jedan jedini redak teksta.

Naslov sugerira da je roman podijeljen u dva dijela: Sudbe i Srdžbe. Prvi dio je "njegova" priča, a drugi je priča ispričana iz "njenog" kuta.

Njih dvoje su Lotto i Mathilde koji se kao 22 godišnjaci zaljubljuju i odmah vjenčaju, a zatim pratimo taj par, a usput i njihove prijatelje, kroz sljedećih par desetljeća, uz povremene retrospekcije u njihove prošlosti od najranijeg djetinjstva. Lotto je jako zgodan mladić, iz bogate obitelji, šarmantni ženskar ali i drag srdačan prijatelj, glumac i pisac koji obećava, predodređen za uspjeh. Mathilde je prelijepa, pametna i zagonetna, iz potpuno drugačijeg socijalnog miljea, do tada potpuno distancirana, o njoj nitko ne zna ništa. Oboje imaju vlastitu viziju njihove ljubavi i budućnosti, vlastite poglede na život, okolinu, ideale, umjetnost, vlastite načine borbe, istine i laži.

U prvoj polovici romana koja predstavlja pogled iz Lottovog ugla, priča teče mekanije, mirnije i liričnije, stilski profinjenija i eteričnija, ispresijecana je Lottovim dramskim ulomcima i umjetničkim  studijama i kontemplacijama, šekspirovim citatima. Druga polovica je Mathildina i čitatelj očekuje više ženski pristup, suptilan, čak i jako ranjiv, s obzirom da je Mathilde u prvom dijelu prikazana gotovo s aureolom svetice i pomalo nestvarno lijepe i dobre žene. No, njen dio priče iznenađujuće donosi žestinu, bijes, dinamiku. Njenu dugo pritajivanu istinu sada odmah saznajemo. Spisateljica se na zanimljiv način poigrava istinama i lažima, postavljamo si i sami pitanja: kada istina postaje suvišna? I kada laž ima opravdanja? Treba li u braku mnogo toga prešutjeti ili sve dijeliti? Shvaćamo da nečija istina nije oblutak, puna je neravnina kadkad i opasnih šiljaka.

Ili moda naprosto koketira sa onom šekspirijanskom: "Svijet je pozornica na kojoj svi igraju svoje uloge" - pa i u sretnom braku, zašto ne?

Drugi dio romana čita se brže, napetiji je, poput krimi-priče s nekoliko 'zicer-pikanterija' no stilski gledano i pretenciozniji, kao da je spisateljica odjednom postala svjesna da bi njen roman lako mogao postati i filmski hit. Čini se kao da djelo balansira između ambijenta šekspirijanskog fatuma do materijala za romantiziranu hit ekranizaciju.

Lauren Groff je jako talentirana, ne sumnjam da bi više nego uspješno finalizirala roman i da je dio zagonetki ostavila nerazriješenim i tako priču prepustila nepredvidivim valovima čitateljskih iščitavanja i različitim maštama. Nakon maestralnog prvog dijela, nije bilo nužno na kraju donijeti veliki pladanj s rekonstrukcijom profila svojih junaka.

No i ovako kako jest, "Sudbe i Srdžbe" je idealno ljetno štivo, idealno za usamljene uvalice uz šum valova, jer je i samo meditativno valovito do olujno strastveno. Roman pršti lijepim opisima, mladenački je prpošan, sugestivan i pun boja, briljantno sugestivan u opisima ljubavi ili putenosti. Pohvala sretnim životnim momentima, posveta nevinoj vjeri u dobro, kao da se kroz sve provlači ona Shakespearova poznata misao: "Vjera u radost isto je što i radost sama".

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

fazes and furies, knjiga, sudbe i srdžbe, barack obama, lauren groff, elizabeta hrstić