MISLAV MIHOLEK

IZNAD POVRŠINE: Hrvatsko olimpijsko čudo u znaku individualnih športskih uspjeha!

Samo je jedna medalja iz kolektivnog športa. Sve ostale medalje proizvod su obiteljsko-trenerskog ludila.

Piše: Mislav Miholek

Naslov je vrlo jasan. Hrvatska je požela deset medalja na Olimpijskim igrama ove godine. Samo je jedna medalja je iz kolektivnog športa. Sve ostale medalje proizvod su obiteljsko-trenerskog ludila, sve su one nastale kontra sustava hrvatskoga športa i kontra hrvatskom športu i kontra hrvatskom državnom sustavu. Zagrebačka Dubrava je simbol toga prkosa kontra navedenog športskog establishmenta. Naši su se športaši krvavim radom okitili olimpijskim odličjima. Oni su čudaci koje treba cijeniti i poštovati. Hvala im na tome što to rade pod hrvatski stijegom.

 

            U našem susjedstvu, Mađari su apsolutni favoriti. 15 fenomenalnih medalja, osam zlata, tri srebra, četiri bronce. Ističe se posebno čudesna mađarska plivačica Katinka Hosszú s tri zlata i jednim srebrom. Austrijanci imaju jednu broncu, Slovenci četiri medalje (1+2+1), Kosovo jedno zlato, a "braća" Srbi su na osam medalja (2+4+2), iako su srpski mediji najavljivali možda i do tri puta više u specifičnom ludilu koje vlada zadnjih mjeseci preko Drine. Hrvatskih pet zlata izvanredan su uspjeh s obzirom na uvjete, to treba ponavljati kao papagaj.

 

            Hrvatski košarkaši dobro su prošli u odnosu na stanje u tom resoru, dok su rukometaši istinski podbacili. Doduše, novinska "braća" Srbi sjajno su zabavljali prisvajajući  košarkaše s većinskim hrvatskim prezimenima kao što su Bojan Bogdanović ili Dario Šarić, dok u njihovoj repki sjede Bogdanović, Jović, Kalinić, Štimac, sve opet "ustaška" prezimena, ništa nije tako zabavno kao brojenje krvnih zrnaca, navedena četvorica svi su Srbi, jer se osjećaju Srbima. Srpski mediji su inače sve redom pacifisti, Srbija je za njih do Tokija.

 

            Željko Babić nije tako loš trener, ali očito da ga ekipa pretjerano ne sluša. Svi mi znamo da je problem u Zoranu Gopcu, koji se panično boji jakih ličnosti na hrvatskoj klupi. Irfan Pipe Smajlagić ikona je hrvatskog rukometa i vrhunski trener, publika godinama čeka da preuzme kormilo reprezentacije i da svoj predivan talent upregne u reprezentativne vode i da Hrvatsku odvede u nebeske visine. "Kalkulant" Ivica Tucak doveo je državu do olimpijskog srebra u vaterpolu i tu su negdje stali kolektivni športovi.

 

            Da je Jugoslavija opstala, ovih devet čudesnih športaša ne bi osvojili svoje medalje. SFRJ nije volila jake pojedince, pa jednako tako ni u športu. Tjerali su se kolektivni športovi. Čudesna rukometaška generacija iz 1996. produkt je jugoslavenske škole rukometa, nedvojbena hrvatska, na neki način pripada i Bosni i Hercegovini kroz svoje legendarne igrače. Danas sustav ne tjera ništa i nikoga.

 

            Htio sam staviti Janicu Kostelić u naslov, i to zato što je osvojila najviše zlata i simbol je obiteljsko-trenerskog ludila koji donosi medalje. Obitelj zlatnoga Josipa Glasnovića posvećena je streljaštvu, brat Anton i supruga Ana su streljači. Zlatna Sara Kolak živi u Celju kod svoga slovenskoga trenera Andreja Hajnšeka. Zlatni Igor Marenić živi s obitelji drugoga zlatnoga Šime Fantale, čiji je otac Edo trener dvojca. Zlatni Martin i Valent Sinković su braća. Zlatna Sandra Perković u dugogodišnjoj je vezi sa svojim trenerom Edisom Elkasevićem. Srebreni zatočenik srpskih logora Damir Martin je iz veslačke obitelji. Srebreni Tonči Stipanović i brončani Filip Hrgović opet individualci. Fanatizam domaćeg športa iskazala je Blanka Vlašić sa svojom broncom u skok u vis. Država se voli hvaliti kako je športska, a zapravo malo ili nikako pomaže športaše. Za razne birokrate i uhljebe ima, za smislene športske programe nema. Dosta je kriv i HOO koji je pravio gluposti zvane Sportska televizija. Kako je, deset medalja je ludnica.

 

            Na kraju se mora reći da je zanimljivo kako športaši i dalje se bore pod zastavama i uživaju u himnama, ma koliko god da 2% anacionalnih pikzibnera širom svijeta tvrde da su iste nepotrebne. Još jednom čestitke našim športašima.

 


Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

mislav miholek, hrvatski sportaši, oi