Vinka Drezga

EU(R)OLOGIJA: Aleksandra Kolarić, Partija i društvena moć

Otkad je obznanila svoj manifest za partijsku šeficu, drvljem i kamenjem krenuli su na nju udari.

Piše: Vinka Drezga

Aleksandra Kolarić izložena je hajci. I to zato što je, „jasna i glasna“.  Zato što je dirnula u interese stranačke klike, zato što  se hoće uspeti na poziciju koja joj nije namijenjena. Hoće biti šeficom  političke partije u Hrvatskoj. Mimo utabanih, unaprijed dogovorenih staza i feudalističko-boljevičkih obrazaca. Zato što ne mari za  patrijarhalni  obrazac u kojemu su uloge, a osobito ženske,  strogo kontrolirane.  Zato što  je na djelu i domaći, autentični brend -- hrvatski  jal prema svakomu tko hoće iskoraknuti iz mase.  I izdignuti se iz nietzscheanske  filozofije stada,  zauzeti stav i   uspeti se  na poziciju društvene moći.

Kolarić, Aleksandra javna je osoba, direktna, brza, energična. Bila je radila  u Vladi  Ivice Račana,  učlanila se u SDP.  Iz Partije je po kratkom  postupku izbačena jer  se očitovala o zakonu o zaštiti „udbaša“ 2013. godine;  rekla je  da je „lex Perković“ štetan za Hrvatsku. I bila je u pravu, ali je ostala izvan Partije. Razlog: verbalni delikt. Kolarić sada — kad je milanovićevska linija uzdrmana -- hoće natrag pod skute SDP-a. Ona hoće i  dalje i više: hoće biti šeficom velike hrvatske stranke lijevoga centra.  Svoju ambiciju temelji na argumetima: „Dosljedno zagovaram promjene. Timski sam čovjek. Odlučna sam. Imam viziju.„

Po njoj verbalno udaraju podjednako muškarci i žene; smjeraju većinom na to da ponize njezinu ženskost.

Otkad je obznanila svoj manifest za partijsku šeficu, drvljem i kamenjem krenuli su na nju udari. Uvrede i prostački komentari. Ocrnjivanje i podcjenjivanje zahuktalo se u javnom prostoru, a dade se svesti na jedno, retorsko pitanje; „Kako se ona uopće usudi ciljati  tako visoko?!“  Po njoj verbalno udaraju podjednako muškarci i žene; smjeraju većinom na to da ponize njezinu  ženskost. Ne treba posebno naglašavati da su napadi bili iznimno prizemni, usmjereni doslovce ispod pojasa-pupka. Inspirirani su Aleksandrinom spolnošću,  naglašeno obilježeni  bazičnim instinktima koje ljudski rod dijeli sa životinjskim  svijetom.

Uz nezaobilazne psovke, dakako, po stoljećima odnjegovanoj mediteransko-balkansko-bliskoistočnoj matrici.  „ „Iznimno dosada osoba.“ „Naporna žena koju više ni Milanović nije htio.“ „Dozlogdrila je.“  „Neka konačno ušuti.“ „Svepristuna lajavica.“  „U posebnom je odnosu bila sa Zoranom pa nije rogoborila. Sad kad ju više neće, napada ga.“ Gore navedene su ublažene verzije poruka s društvenih mreža upućene Aleksandri K. Nije na njih reagirala sve do opscenoga telefonskoga poziva, koji ju je natjerao da se za pomoć obrati organima reda.  Svjesna da to što  ona čini –ustaje i ustraje u onom u što vjeruje-- predstavlja iskorak u našoj kulturi,  Aleksandra je samo ustvrdila : „Tako prolaze žene koje su jasne i glasne.“   Nakon toga je uputila otvoreno pismo članovima SDP-a, i  široj javnosti.

Prvi i glavni grijeh A. Kolarić je taj što pokazuje ambiciju. I to ambiciju da zasjedne na poziciju koja je rezervirana za muškarce. I ta  njezina ambicija  remeti  planove vodećih ljudi  SDP-a da  na čelo stranke  instaliraju Milanovićeva klona, i tako osiguraju politički (interesni) kontinuitet.  Drugi njezin grijeh jer taj što ne može šutjeti.  Ne želi pognuti  glavom i pokorno slijediti liniju koju je udario voljeni  vođa.


Pritom joj ne pomaže to što je  ženskoga roda. Svatko tko  hoće rasti u društvenoj hijerarhiji,  mora računati na prepreke, nasrtaje i širokopojasnu agresiju.  To se posebno odnosi na žene, koje se odluče uspinjati po društvenim ljestvama.  Na svojim su leđima to breme osjetile i Kolinda Grabar Kitarović, Jadranka Kosor, Ingrid Antičević Marinović... Još u  kampanji Grabar Kitarović je proglašena „prazboglavom plavojkom“, „barbikom“, „Sanaderovom lutkom“...Te su kovanice imale nagovijestiti da je njezina intelektualna sposobnost obrnuto proporocionalna njezinom vanjskom izgledu.  Nije nedostajalo uvredljvoga materijala prevladavajuće seksualnoga sadržaja. Nakon što je izabrana za predsjednicu, napadi nisu sustavni , ali ju se još rado  naziva „plavušom“, „glupsonicom“,  „debelom“ i kiti sličnim epitetima. 

S obzirom na to da je dugo bila pri i u samom vrhu vlasti, Jadranka Kosor bila je sustavno izložena uvredljivom etiketiranju. Mnogi je  nisu trpjeli, jer nisu mogli ni htjeli prihvatiti činjenicu da je žena na čelu izvršne vlasti i da  donosi odluke na razini države.  Iz perspektive političke komunikacije, njezina pojava, ugodna vanjština s prepoznatljivom frizurom i bojom kose zahvalan su neverbalni retorički alat.  Njezini politički protivnici, ali i  birači, međutim, upravo su njezin izgled koristili da je verbalno napadnu. Nazivali su je, primjerice,  „bjeloglavnim supom“i  „broš-damom“.

U vrijeme stranačkih izbora prije više godina na kojima je pobjedu odnio Tomislav Karamarko, u javnosti se puštala „patka“ o tomu da će  procuriti  eksplicitne snimke Jadrankinih  navodnih seksualnih aktivnosti  još iz doba kumrovečke partijske škole.  Ona je na to  reagirala jednom rečenicom: „ Neka puste snimku,  odlično sam tada izgledala!“ Sama je, međutim,  bila izjavila da ju je najviše pogodilo kada su  je 2012.  na stranačkim izborima  u Lisinskom ponizili  natpisom vulgarnoga sadržaja na zidu ženskoga toaleta.   

I Ingrid Antičević Marinović, primjerice, nemali je broj puta bila na udaru  javnosti.  Njezin  atraktivan izgled, način odijevanja  i oštar jezik  redovito su bili tema trač-rubrika u medijima. Ona se na to uglavnom nije osvrtala. Jednom je ustvrdila da je ženi u politici, i uopće u javnom životu, važno  „zauzeti gard“. Nije se dala smesti ni kada  je javno pokazala da iznimno slabo vlada engleskim jezikom.  Sada već famozna njezina formula  „pipl mast trast as“ pokopala je sve njezine planove da prođe izbore i  smjesti se u klupe Europskoga parlamenta.  

Kolarić nema problema s engleskim. Ne fokusira se primarno na vanjštinu.  Jezik joj je oštar, brzo misli. Suprotstavlja se, kad ustreba, i muškarcima i ženama. Podmetanjima se ne želi baviti „emocionalno“, samo  sadržajno.  Ne dopušta da je kakofonija  u javnosti odvrati od  cilja.  Njezina aktivnost posljednjih dana bez sumnje pridonosi mijenjanju političke paradigme u nas, u kojoj se razgovara, a ne dovikuje, koja se temelji na slobodi izbora, a ne na mehanizmu nametanja.  Njezina  aktivnost predstavlja još jedan korak dalje  od totalitarizma, a  bliže demokraciji.  Aleksandra K. je uočljiva politička pojava čija je zadaća da postane  zametak novoga trenda.


Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

alekeksandra kolarić, jadranka kosor, sdp, vinka drezga