EU(R)OLOGIJA: MIRO BULJ kao narodni tribun: „Milosti ne tražim, ali bih vam je dao!“

Miro Bulj je uvjerljiv govornik. Što misli to i govori. On neće licemjerje, neće formulu „ jedno mislim, drugo govorim, treće radim“. Barem ostavlja takav dojam. Ne želi se dodvoravati nikomu i ničemu. Artikulira interese svojih susjeda, sugrađana, ovdašnjega puka. Kad govori, govori iz srca. S uvjerenjem. Nije učen, ne „mudruje“, ne pretvara se da je ono što nije. A to publika neizmjerno cijeni.

Bori se za pravo i pravicu, za čovjekovo pravo da živi život  dostojanstveno. Prezire interese pojedinih klika, ima snažnu nacionalnu svijest. Budući da je i sam bio ratnik, koji je u Domovinskom ratu izgubio mnoge suborce, vrlo direktno se izjasnio i o otvorenim pitanjima sa susjedima, posebno sa Srbijom.  Razgovori o nestalim hrvatskim braniteljima moraju biti na dnevnom redu tokom pregovora Srbije za članstvo u EU, drži  Bulj. „...Nikad ne bih potpisao pravnu jurisdikciju nad hrvatskim braniteljima, nikad ne bih dopustio Poglavlje 23. dok do zadnjega nestaloga hrvatskoga branitelja i civila ne kažu gdje su,“ izjasnio se Miro sinjski Bulj 03. veljače 2017. On, dakle, bez rezervi—jasno i glasno-- govori  da nema kalkuliranja kad su posrijedi državni interesi: hrvatska strana mora iskoristiti srpske pregovore s Europskom unijom da sazna i dostojno pokopa ostatke ostataka oko tisuću hrvatskih ratnika iz nedavnoga obrambenoga rata. Kao čovjek koji misli svojom glavom, koji osluškuje bilo sugrađana, ne mari za političke igre,  taktiziranje, davanje ustupaka, balansiranje i amortiziranje  pritisaka koji pristižu s raznih strana.

Neposredan i srčan kakav jest, sa snažnom je emocijom progovorio  i o privatnoj tužbi koju je protiv njega, nakon afere „Konzultantica“, bio podnio Tomislav Karamarko. Saborski zastupnici imaju poseban status u društvu: imunitet ih štiti od sudskih tužbi, primjerice. Da bi mogli biti procesuirani, prethodno im valja ukinuti saborski imunitet. U slučaju privatnih tužbi, kakva je Karamarkova protiv Bulja, MIP (Mandatno-imunitetno povjerenstvo)   imunitet ne ukida.  Borbeni i žestoki Miro Bulj je, međutim, inzistirao da mu ukinu imunitet, jer hoće pred sud iznijeti na vidjelo istinu, čistu i potpunu. Pritom se koristi retoričkim sredstvom koje ima snažan emocionalni naboj—spreman je na žrtvovanje, ne boji se posljedica, vjeruje u svoj stav i ne smatra da je ikoga oklevetao. Koristi se, naime, biblijskim motivom  koji je gotovo sveprisutan  u  svakodnevnom govoru pa je zato i  svakomu razumljiv:„Neka me sude—ja ću preuzeti taj križ.“

Sinjski Bulj  spaja tradiciju neustrašivih hrvatskih uskoka i kršćanskoga milosrđa. Žrtvovanje je sastavni dio njegova habitusa.Buljevska bi modifikacija Končareve metafore o neizmjernoj  hrabrosti i žrtvi za viši cilj, glasila: „Pucajte u junačka prsa. Milosti ne tražim, ali bih vam je dao.“ 

Poput svojih  predaka, spreman je doslovce i život dati za ono u što vjeruje.  Svojim stavom u sebi   utjelovljuje  partizansku končarovsku metaforu o pucnju u  junačka prsa. Toliko je samouvjeren,  žestok, hrabar. Sudjelovao je uostalom kao mladac  u Domovinskom ratu, prošao je mnoga  bojišta, a sam je uništio bazu okupatora nedaleko brane Peruča.

Sinjski Bulj  spaja tradiciju neustrašivih hrvatskih uskoka i kršćanskoga milosrđa. Ne boji se smrti, žrtvovanje je sastavni dio njegova habitusa; istodobno ne očekuje—štoviše, odbija milost, ali ju je spreman drugima udijeliti. Buljevska bi modifikacija Končareve metafore o neizmjernoj  hrabrosti i žrtvi za viši cilj, glasila: „Pucajte u junačka prsa. Milosti ne tražim, ali bih vam je dao.“

Iznimno je socijalno osjetljiv, reći će za njega  stanovnici u rodnom mu kraju.  Svojedobno je hrabro stao u obranu radnika lokalnoga „Autoprijevoza“; branio je prava radnika tvrtke u stečaju „Dalmatinke“.  Aktivan je kad god se gaze prava  maloga čovjeka iz puka.   Nije dopustio da se na području Sinja otvori odlagalište za  kancerogeni otpad-trosku. Sa sloganom „NE-ĆE-TE!“ upravo je Miro Bulj stao na čelo skupine građana koji su oštro odlučili odbaciti takav plan.  Jer je čovjek koji vjeruje i živi u skladu s onim u što vjeruje, njegovi ga ljudi vole. I poštuju.

Hvale ga  da je u mjestima u okolici  Sinja svima, osim sebi, organizirao da se asfaltira put do kuće. Bio je  najglasniji oko afere „Konzultantica“ zbog koje je sada već bivši drugi čovjek Vlade morao otići iz političkog života.  

Miro Bulj  ne da na sebe ni na svoje,  ne da protiv temeljnih ljudskih vrijednosti, neće doputiti da se „jednomu osvane, a drugomu smrkne“.  Drži do trajnih vrijednosti, do tradicije, do ljudskoga dostojanstva.  

On hoće ono što je ispravno—po prirodnom, nepisanom  zakonu, koji  izvire iz unutarnjega čovjekova osjećaja  o tomu što je krivo, a što pravo.  Ne dade da se pogazi ljudskost.  On je glas naroda, zastupnik narodnih interesa. Ali nije ridikul, klaun pernarovskoga tipa koji samo hoće skrenuti pozornost na sebe. Povijest njegova društvenoga djelovanja u sinjskomu kraju svjedoči o tomu. Miro zna što hoće, a što NE-ĆE. 

Predbacuju mu da je sirov, neuglađen, da nije dorastao hrvatskom parlamentu.  Njegov je stil, međutim,  autentičan, upravo neposredan, nerafiniran; uopće se ne pretvara da je intelektualan, ali zato donosi plodove.  On i njegovi  uzbibali su ustaljene političke strukture, odbili su perpetuirati neproduktivni parlamentarni sustav. Za njhova kratkotrajnoga mandata u vlasti zbile su se opipljive promjene na političkoj pozornici. Na kojoj je Miro Bulj pravi narodni tribun—neustrašiv borac uskočko-partizanskih boja i kršćanske etike.