Kultura

Preporuka - Top knjige za plažu: Tanja Belobrajdić: Žena moga muža

Piše: Elizabeta Hrstić

Mogu li se priče o ljubavnim trokutima, o bračnim brodolomima i razvodima, s naglaskom na žensku patnju,ispričati - artistički nedorečeno, precizno izbalansirano i tako da ne uznemire senzibilne literarne duše ili prkosno realistične feministice? Teško, ako ćemo biti iskreni i ako pisac piše iskreno.

I Tanja Belobrajdić, a vidi se to već u prvim retcima romana, potpuno je bila svjesna da će ekspresivnost, nagli preokreti, trivijalni elementi, dramatika i patetika vladati njenim junakinjama. Jer svi koji se nađu u takvim životnim situacijama, potiskuju svoje različite individualnosti i postaju akteri navlas slične drame: Povrijeđeni ego guši melankoliju, želja za osvetom zatire sućut, adrenalin šalje razum na neplaćeni godišnji odmor. Do smiraja valja kroz olujno more stići.


Junakinje ovog hrabrog dinamičnog romana su Lidija i Anita, žene srednjih godina čija je zajednička poveznica Andrija, muškarac kojeg obje vole, no jednoj je bivši a drugoj sadašnji muž. Lidija je prije nego što se u njihovim životima pojavila Anita, imala naizgled vrlo skladan brak, dvoje divne djece, karijeru, ljubav koja je podrazumijevala poštovanje, povjerenje, emocije i strast. U momentu kad se ta ljubav naoko naglo rasprsne, u svom bijesu će, baš kao i većina žena, djetinjasto uperiti prst u jedinog krivca: drugu ženu. Puno vremena uvijek prođe dok se ne osvijeste sve iluzije i dok se isprva šokirani, ne počnu analitički pitati: koliko lica ima svaka istina pa i svaki uspješan i sretan brak.A lica istine se gledaju iz raznih kuteva, međuljudski odnosi su živa tkiva koja se kreću, mijenjaju, pokadkad u nepredvidivim smjerovima. A krivci mogu biti svi ili nitko.Na pravi put se nakon skretanja na stranputicu ponekad može, ponekad ne.To su, između ostalih, neka od mnoštva rukavaca u koje Tanja Belobrajdić istraživački zadire svojim razigranim perom. Pri tome pažljivo gradi atmosferu, kombiniranjem napetosti, osjećajnosti i ironičnih odmaka (vrlo su zanimljivi barokno-vrckavi naslovi poglavlja  s mini sažecima predstojeće radnje)


Junakinje su opisane detaljno i plastično, tu su, pred nama, od krvi i mesa, čas suosjećamo s jednom, čas s drugom, najčešće s obje, čas mislimo da su glupače, najprije malo više jedna nego druga, pa zatim među njima ni nema velike razlike...prvo očekujemo da se dokrajče, pa onda poželimo da je najbolje da se sprijatelje, da obje šutiraju tog svog 'Muža', prestanu cendrati i pretvore se u Thelmu i Louise.


O radnji romana bolje da ne pišem puno, možda tek treba spomenuti da je okosnica priče, na inicijativu jedne od njih, dogovoreni konačan prvi susret i razgovor dviju suparnica.Daleko od očiju javnosti, u neuglednom caffeu na periferiji. A razgovor će trajati jako dugo, iako se u početku činilo da će to biti tek jedno brzinsko piće.


'Žena moga muža', već i sam naslov sugerira, da su žene te koje će u prvom redu privući ova priča. Sigurno da će zaintrigirati (odnosno već jest, pošto je knjiga već neko vrijeme veliki hit) i nešto muških voajera, lako moguće vrlo nezadovoljnih činjenicom da je muškarac oko kojeg se sve vrti prikazan prilično apstraktno i pomalo šablonizirano, donekle i iskarikirano, kao da u svojoj bitnosti za žene baš i nije tako velik i poseban, niti vrijedan međusobne borbe žena. Može ga se jedino (kao što na samom kraju i kaže jedna od junakinja) prihvatiti ili ne 'u paketu' s vrlinama i manama. Postoji li uopće savršen odnos muškarca i žene, spisateljica pitanje ostavlja otvorenim, omogućuje svojim čitateljima da sami donesu vlastite zaključke.

Štivo je, a vidim da smo to zamijetili svi koji smo pisali o njemu, vrlo filmično, životno, napeto. A tema sama po sebi škakljiva, provokativna, savršeno za adaptacije. Tanja Belobrajdić ponajviše je talentirana za dinamične dijaloge, ali i za vrtložne unutarnje monologe likova, za opis atmosfere, za protočne izmjene ritmova. Neki sporedni likovi koji se pojavljuju u retrospekcijama, a vezani su za prošlost junakinja, manje su dorađeni, prikazani nešto plošnije i šematskije. No, tu su ionako najviše da bi rasvjetlili ishodišta, životne puteve koji utječu na mehanizme ponašanja glavnih likova. Ni ti dijelovi romana nisu dosadni, naprotiv, pitki su i 'zarazni', no osobno mi se više stilski svidjela glavna potka, jer tu je i moć prezenta i aorista, onda kad pisac ima osjećaj za dijaloške finese, razgovorna nadigravanja, a Tanja to itekako ima. Svjesna je da emocije snažan efekt postignu u dosezanju ekstrema, u brzim izmjenama, previranjima emotivnih ritmova, kad se klupko razmotava čas brže čas sporije, čas se zapetljava, no jedino tako se stiže do kakve takve katarze.

A ima li u ovakvim 'ljubavno-trokutastim' zavrzlamama uopće katarze? Možda tek kad se shvati da svaka i svačija misao može biti i istina i uobrazilja, tek kad se shvati da je i druga 'neprijateljska' strana ima emocije s vlastitom težinom, i jednako je ranjiva, čak i kad se čini da je pobjednička. Jer u svakoj ljubavi ima i puno samoće, a u svakoj samoći ima i ispunjenosti.

Pa i junakinja Lidija u jednom momentu, izgovorila je naglas: Brak je precijenjena stvar.

 

BIOGRAFIJA Tanja Belobrajdić rođena je 1970. godine u Vukovaru. Piše poeziju i prozu i idejni je začetnik sada već tradicionalnog Festivala domoljubne poezije koji se održava u Vukovaru u sklopu obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, u organizaciji Udruge braniteljica domovinskog rata Vsž. Njen prvijenac, roman Crni kaput, objavljen 2015.g., dobitnik je nagrade „Josip i Ivan Kozarac“ (Povelja uspješnosti) te nagrade Društva hrvatskih književnika – „Slavić“. Svoj drugi roman, psihološku dramu  „Žena moga muža“, objavila je 2017.g. Sudionica je Domovinskog rata i obrane Vukovara, a iz okruženja u kojem je bio Vukovar, izašla je sa suborcima u teškom i mučnom proboju. Članica je Matice Hrvatske i umirovljena časnica HV-e. To bi bili fakti. A sama o sebi reći će: Voli se glasno smijati i argumentirano raspravljati, a posebno se veseli osobama s istančanim smislom za humor. Upravo takvi čitatelji voljet će način na koji Tanja piše – iskreno i duhovito. Iako je u svim romanima ovoga svijeta nečija biografija, u Tanjinim romanima ne tražite Tanju. Hoćete li i u ovome pronaći sebe, ovisi samo o vama. Dobro, malo i o njoj.

 

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

tanja belobrajdić, elizabeta hrstić, klnjiga