Regija

FRANCIS FUKUYAMA: BiH je zarobljenik etniciteta

Nefunkcionalnost sustava u samoj je biti bosanskohercegovačke države. To se donekle može razumjeti imajući u vidu okolnosti u kojima je ona nastala no problemi koje ima BiH, upozorava Fukuyama u intervjuu za Dnevni avaz od ponedjeljka, nadrasli su njene granice i objektivno su postali teret za cijelu regiju koja zbog toga ne može napredovati.

Piše: PolitikaPlus

Bosna i Hercegovina klasični je primjer nefunkcionalne države u kojoj glavni problem predstavljaju etniciteti koji su izvrstan poligon za političke manipulacije, ocjena je Francisa Fukuyame, američkog profesora političke ekonomije i društvenog teoretičara koji u Sarajevu boravi kao gost nekoliko nevladinih organizacija i Fakulteta političkih znanosti.

Nefunkcionalnost sustava u samoj je biti bosanskohercegovačke države. To se donekle može razumjeti imajući u vidu okolnosti u kojima je ona nastala no problemi koje ima BiH, upozorava Fukuyama u intervjuu za Dnevni avaz od ponedjeljka,  nadrasli su njene granice i objektivno su postali teret za cijelu regiju koja zbog toga ne može napredovati.

Iako je u svojim radovima opetovano rabio termin "plemenskih društava" Fukuyama na izravni upit je li to primjenjiva kategorija i u slučaju BiH odgovara niječno, te sugerira kako je u toj zemlji stanje još retrogradnije.

"Ovdje se više radi o etnicitetima. U stanovitoj mjeri oni su socijalno konstruktivne kategorije ali su istodobno više podložni manipulacijama nego plemena u kategorijama koje ja koristim u svojim radovima", kaže Fukuyama.

Njegov je zaključak kako u BiH enticiteti služe političarima kao podloga za vješte manipulacije.

Fukuyama nema dobre vijesti za one koji vjeruju da je budućnost zapadnog Balkana ipak optimistična i koji, primjerice, vjeruju da je novi predsjednik Srbije Aleksandar Vučić osoba koja tome može konstruktivno doprinijeti.

Fukuyamina je ocjena kako je Vučić nedvojbeno "jako pametan" i na vješt se način štiti od kritika EU-a i SAD-a.

"Nije otvoreno proruski nastrojen no ispod površine jasno se vide brojne struje koje idu ka Rusiji a ne prema EU i Zapadu", zaključio je Fukuyama, uz upozorenje kako Vučić pokazuje autoritarne porive koji su loš presedan za cijelu regiju.

Fukuyama ocjenjuje da jugoistok Europe zaslužuje njegovu dodatnu pozornost pa je najavio kako će se se prihvatiti rada na nekoliko "studija slučaja" i u njima pokušati ponuditi ne samo pojašnjenje zašto je stanje takvo kakvo jest nego i kako bi se ono moglo popraviti.

Fukuyamino djelo iz 1992. "Kraj povijesti i posljednji čovjek" uzdrmalo je akademske krugove potaknuvši brojne rasprave o tezi da je liberalna demokracija pobijedila u ideološkim ratovima i time ujedno označila krajnji stupanj čovjekove slobode uspostavivši najbolji sustav vladavine koji je moguć u datim uvjetima.

U akademskoj je karijeri prošao šaroliki put od ikone neokonzervativizma u razdoblju vladavine Ronalda Reagana preko kritičara iste te doktrine u vrijeme kada je SAD-om vladao George Bush do oštrog suprotstavljanja sadašnjoj administraciji Donalda Trumpa kojega je čak spreman uspoređivati s nekadašnjim srbijanskim populističkim liderom Slobodanom Miloševićem.

Trumpa i Miloševića Fukuyama uspoređuje tako što ih obojicu svrstava u kategoriju "političkih poduzetnika".

"Milošević i Trump shvatili su da imaju veliku priliku u tome da u određenom povijesnom trenutku nastupe populistički i nacionalistički", pojašnjava svoju tezu Fukuyama.

 Za aktualnog predsjednika SAD-a Fukuyama nema lijepih riječi te iznosi ocjenu kako je on osoba prilično ograničenih pogleda i znanja.

"Trump osobno ne zna baš puno o vanjskom svijetu. Mislim da ima sposobne savjetnike no nisam uopće siguran da ih sluša. Kao rezultat svjedočimo nekonzistentnoj politici", opisuje Fukuyama svoje dojmove o Trumpu.

Pojašnjava to konstatacijom kako Trump govori jedno, primjerice o tome koliko je važan ili nevažan NATO dok njegov potpredsjednik Mike Pence govori nešto sasvim drugo pa zapravo nitko ne zna što je stvarno stajalište i politika sadašnje američke administracije.

U konačnici su se SAD na taj način svrstale u red svih drugih država koje jednostavno nisu u stanju donositi teške odluke koje bi se temeljile na konsenzusu.

Američki politički sustav duboko je podijeljen i pitanje je kakve će to posljedice imati odnosno kakva bi uopće mogla biti politika i odnos Washingtona prema, primjerice, Europi, sugerira Fukuyama.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

POLITOLOGIJA, TOPLA VODA, FRANCIS FUKUYAMA, BIH, SARARAJEVO, RS, SRBIJA