Kolumne

KOMENTAR MAROJA VIŠIĆA: Vladavina demosa - 'Ovo je prvi put da država nije provela svoju volju'

Trijumf volje građana po pitanju poreza na nekretnine ne treba predstavljati spektakularnim ili teško izvojevanim, nego demokratski očekivanim.Jer...

Piše: Maroje Višić

Uvođenje poreza na nekretnine odgođeno je voljom naroda, a trijumf javnog mnijenja nad suverenom sumiran je u izjavi: „Ovo je prvi put da država nije provela svoju volju. Mi smo bili samo katalizator te volje koja je gotovo unisona“ (preuzeto: http://politikaplus.com/novost/159967/ovo-je-prvi-put-da-drzava-nije-provela-svoju-volju pristupljeno: 10.08.2017., u: 07:37). Međutim, spomenuta izjava otkriva jedno dublje osjećaje građana, osjećanje o nadmoći države i samovolje vlasti naspram bespomoćnosti građana. Svijest o bespomoćnosti običnog čovjeka naspram levijatanske strukture države povijesni je atavizam života u jednostranačkom sustavu i pokazatelj da još uvijek nismo razumjeli demokratski proces u njegovim osnovnim premisama. Intencija ove kolumne je rasvijetliti značenje vladavine demosa.

Demokracija kao oblik vladavine nastala je u antičkoj Ateni. Riječ demokracija dolazi od grčkih riječi (pojmova) demos=narod i kratos=vladati. Opisno rečeno demokracija znači vladavinu naroda, a ta vladavine može biti u formi direktne demokracije i predstavničke demokracije. Na suprotnom polu oblika vladavine nalazi se diktatura. Hrvatski građani imali su priliku živjeti u varijetetima oba oblika vladavine, a što je svakako ostavilo traga na strukturi svijesti. Socijalizirani u jednom sustavu, građani su morali praktično preko noći naučiti živjeti u drugom sustavu i započeti s procesom vježbanja demokracije, a ako je suditi po citiranoj izjavi izgleda da taj proces još uvijek nije dovršen. Naravno, može se postaviti pitanje koliko je demokracije bilo u devedesetim godinama od osamostaljenja počevši od prvih „demokratskih izbora“, pa do 1999. No to pitanje za sada treba ostaviti po strani i ustvrditi da su se i građani i vlast kornjačinim korakom primaknuli začetnoj ideji demokracije.

Hrvatsko društvo, premda daleko od demokratskog ideala, danas je demokratičnije nego što je bilo.

Hrvatsko društvo, premda daleko od demokratskog ideala, danas je demokratičnije nego što je bilo. Zamislite okupljanja mase prosvjednika na Trgu bana Josipa Jelačića devedesetih i danas (prosvjed Radija 101), zamislite uopće mogućnost referendumskih pitanja devedesetih i danas, pluralizma medija, građanskih udruga i inicijativa („dijabolika duginih boja“), te ostalih kvantitativnih pokazatelja demokratičnosti sustava. Takva povijesno komparativna analiza otkrit će spore demokratske pomake, ali ipak pomake. I drugdje se demokracija godinama, pa čak i stoljećima učila i vježbala. Demokracija je u suštini zamišljena kao stalno usavršavajući i samokorigirajući oblik vladavine. Liberalni teoretičar Karl Popper govori o tzv. „piece meal“ pristupu, odnosno pristupu malih koraka u demokraciji, a taj pristup kaže kako nije moguće jednopotezno otkloniti cjelokupne nepravde (to bi više odgovaralo diktaturi), već postepeno kroz vrijeme. Malim koracima hrvatsko društvo nastoji ići prema punini pojma demokracije.

Male korake možemo u praksi prokazati. Prisjetimo se perioda prije par godina kada su referendumi bili u modi. Glavni zagrebački Trg, Tomislavac, uži centar grada, pa sve do Rockefellerove bili su preplavljeni referendumskim štandovima. Građani su skupljali potpise za referendum o svakakvim značajnim i manje značajnim pitanjima. Potom, imamo modu osnivanja udruga koje isto tako proizlaze iz različitih pitanja i problema. Zatim nastanak novih političkih stranaka. O modi prosvjedovanja za sve i svašta ne treba posebno govoriti. Sve navedeno može se podvući pod zajednički nazivnik javnog mnijenja (vladavine naroda) čiji je cilj utjecati na odluke vlasti. Stoga mi se čini kako izjava „ovo je prvi put da država nije provela svoju volju“ i nije u potpunosti točna, jer je demos i prije (preko spomenutih metoda) uspješno utjecao na odluke vlasti.

No zašto je uopće potrebno isticati kako je „ovo (...) prvi put da država nije provela svoju volju“ kada je samorazumljivo da je demokracija vladavina naroda, a ne diktatura države? U demokraciji ne postoji pojam sveznajućeg autoriteta koji bi bio oličen u velikom vođi ili pripadnicima političke elite. Upravo suprotno, postoji jedna svjesnost o pogrešivosti čovjeka, odnosno da su i građani i vlast podložni zabludama. Stoga je demokracija i osmišljena tako da građani nadziru postupke vlasti. Na pitanje što je to točno javno mnijenje, odgovor je: javno mnijenje je tihi suveren. I upravo tako, u demokraciji građani su tihi suvereni koji mogu i trebaju postati glasni onda kada smatraju da izabrana vlast ne zastupa najbolje moguće njihove interese kao što je slučaj s porezom na nekretnine. U tom smislu podrazumijeva se i ne treba posebno naglašavati: „mi smo bili samo katalizator te volje koja je gotovo unisona“, jer u demokraciji volja građana je jedina značajna volja.

Demokratski je za očekivati da će demokratska vlast poslušati zahtjeve i volju građana ukoliko su oni većinski, racionalni i argumentirano utemeljeni kao što je protivljenje porezu na nekretnine. Oglušiti se o tako procijenjene zahtjeve bilo bi krajnje nedemokratski i umjesto predstavničke demokracije Hrvatska bi se mogla opisati kao autoritarna oligarhija. Stoga izjaviti „ovo je prvi put da država nije provela svoju volju“ značilo bi da smo do sada živjeli ili u diktaturi ili u oligarhiji.

Trijumf volje građana po pitanju poreza na nekretnine ne treba predstavljati spektakularnim ili teško izvojevanim, nego demokratski očekivanim. Jer kao što je na početku rečeno, demokracija je vladavina naroda, a ne vladavina nadmoćne države nad bespomoćnim pojedincima, a što bi pobliže odgovaralo pojmu etatizma.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

maroje višić, nekretnine, demokracija, porezi, vlada rh