NJEMAČKI IZBORI: Angela Merkel - od šutljive kemičarke do kancelarke Europe
Suprotno od svojih nekadašnjih partnera, Georgea W. Busha, Tonyja Blaira, Jacquesa Chiraca i Silvija Berlusconija, Merkel je i dalje na vlasti i pokušat će tamo i ostati još četiri godine.

U zadnjih deset godina časopis Forbes devet ju je puta proglasio
najmoćnijom ženom svijeta. Angela Merkel, koja traje duže od cijelog
naraštaja svjetskih čelnika, u nedjelju će pokušati osvojiti i svoj
četvrti kancelarski mandat.
Suprotno od svojih nekadašnjih
partnera, Georgea W. Busha, Tonyja Blaira, Jacquesa Chiraca i Silvija
Berlusconija, Merkel je i dalje na vlasti i pokušat će tamo i ostati još
četiri godine.
Tijekom vladavine preuzela je glavnu ulogu u
europskoj dužničkoj i migrantskoj krizi, suprostavila se Rusiji u
ukrajinskoj krizi i odnedavno, nakon izbora Donalda Trumpa za američkog
predsjednika, mnogi je vide kao bakljonošu zapadne liberalne
demokracije.
S doktoratom iz kvantne kemije, Merkel (62) mnogo
je poznatija po metodičkom i pragmatskom pristupu rješavanju problema,
nego po govorničkim floskulama i dalekosežnim političkim vizijama.
Cijepljena
od taštine i vješta u izbjegavanju zamki dugog boravka na vlasti, živi u
stanu u Berlinu sa svojim sramežljivim suprugom Joachimom Sauerom,
također znanstvenikom, kupuje u lokalnom dućanu i provodi praznike
šetajući Alpama. Nijemci to izgleda vole pa 'mutti', kako je zovu, ima
velike izglede i četvrti put biti izabrana da vodi zemlju.
Merkel
je rođena kao Angela Dorothea Kasner 1954. u lučkom gradu Hamburgu, ali
svega nekoliko tjedana kasnije njezina se obitelj preselila u mali
gradić na komunističkom njemačkom istoku, u vrijeme kada je većina
obitelji išla u suprotnom smjeru.
Od samog početka školovanja,
"Kasi", kako su je zvali vršnjaci, bila je odlična učenica s posebnim
interesom za ruski jezik i sovjetsku kulturu.
Nakon što je
doktorirala u istočnom Berlinu, Merkel je radila kao kvantna kemičarka u
Istočnonjemačkoj akademiji znanost. Bivše kolege opisuju je kao
šutljivu, marljivu i upornu znanstvenicu.
U njezinoj biografiji
objavljenoj 2013. Stefan Kornelius napisao je da se Merkel odlučila
posvetiti znanosti jer "nije imala hrabrosti otvoreno se pobuniti protiv
komunističkog režima".
Bilo joj je 35 godina kad je Zid pao.
Ona je te večeri, 9. studenoga 1989. bila s prijateljicom u sauni. Na
povratku kući pridružila se mnoštvu koje je prešlo na zapadnu stranu.
Preko
noći oslobođena komunističkog nadzora i bez straha od tajne policije
Stasija, Merkel se pridružila novoj istočnonjemačkoj stranci nazvanoj
Demokratsko buđenje, kojoj je sestrinska stranka na zapadu bila
Kršćansko-demokratska unija (CDU).
Iako se CDU diči nekim
vrijednostima kojima je sklona i Angela Merkel, njezini biografi
nagađaju da je izbor stranke više bio odraz njezina instinkta za moći
nego svjetonazora.
Brzo je postala miljenica kancelara Helmuta
Kohla, koji joj postaje mentor i zove "svojom curom". Nedugo poslije
imenovat će je ministricom žena i mladeži u prvoj njemačkoj vladi nakon
ujedinjenja.
"Čak i kada je bila samozatajna i tiha... mogli
ste osjetiti njezinu snagu", rekla je fotografkinja Herlinde Koelbl,
koja već desetljećima jednom godišnje fotografira kancelarku za službene
portrete.
Mnogi su podcjenjivali snagu te sramežljive
političarku i zbog toga platili cijenu, a jedan od njih bio je i Kohl.
Kada se bivši kancelar upleo u skandal s financiranjem kampanje 1999.
godine, Merkel je otvoreno pozvala stranku da ga se riješi.
U
uvodniku koji je napisala za FAZ, u tekstu koji je danas poznat kao
"zahtjev za razvod", Merkel je kazala da se stranka mora distancirati od
Kohla onako kako se tinejdžeri moraju distancirati od roditelja kada
odrastu.
Iako je tada već bila šefica CDU-a, Merkel je čelniku
sestrinskih bavarskih kršćanskih socijalista Edmundu Stoiberu mudro
prepustila kandidaturu za kancelara na izborima 2002. To je bio potez
koji se pokazao odličnim, Stoiber je izgubio izbore od socijaldemokrata
Gerharda Schroedera, čija je vlada, pak, izgubila vlast tri godine
poslije.
Merkel 2005. postaje savezna kancelarka. Bila je prva žena toj dužnosti i najmlađa od svih predsjednika vlada u povijesti.
U
stranci kojom dominaraju muškarci s juga, mahom katolici, žena s
komunističkog istoka s dva braka iza sebe i bez djece, bila je i ostala
autsajder. Kao stranačka čelnica pomaknula je CDU prema centru provedbom
socijalne politike, ukidanjem obaveznog vojnog roka i odustajanjem od
nuklearne energije.
Tijekom dužničke krize Merkel je
propovijedala fiskalnu disciplinu i stroge mjere štednje. U južnoj
Europi su je zbog toga otvoreno mrzili i katkad karikaturalno
prikazivali u nacističkoj odori.
Ta se slika promijenila s
izbijanjem migrantske krize, kada ju je Der Spiegel nazvao 'Majkom
Angelom' i odjenuo joj habit časne sestre, iako je to, nesumnjivo, bila
najveća politička kriza u njezina tri mandata.
S Brexitom,
izborom Donalda Trumpa i širenjem desničarskog populizma diljem Europe,
Merkel, ostane li na vlasti, čekaju novi izazovi. U svijetu koji se još
nije snašao nakon rezultata američkih predsjedničkih izbora, mnogi
hrabru njemačku političku veteranku vide svjetionikom nade.
I dok
će njezin kancelarski protukandidat Martin Schulz priznati da je Merkel
"iznimno inteligentna i kriruški precizna", ali i "hladno proračunata",
mnogi drugi u zadnjih je godinu dana, od Trumpova izbora, vide kao
stvarnog "vođu slobodnog svijeta".
Komentari