KOMENTAR MAROJA VIŠIĆA: Dan neovisnosti u četiri čina
Puk zasjeda u sabornici i postavlja pitanja Premijeru i Vladi. Premijer ushićeno zaključuje kako bi se u ovakvom sastavu mogli bez problema izabrati suci Ustavnog suda. Tijekom predstave član aktivne publike u ulozi saborskog zastupnika ustaje i pita Premijera što će učiniti po pitanju osiromašenja istočne Slavonije i odseljavanja mladih.

Postali
smo država teatar. Već neko vrijeme ulicama gradova paradiraju razne povijesne
postrojbe konjice i pješadije. Valjda su to one iste postrojbe koje su izmicale
pred Turcima, Austro-Ugarskim Carstvom i drugim osvajačkim silama u povijesti. Slučajnim
namjernicima ne smeta neugodan vonj koji se širi Trgom bana Josipa Jelačića,
niti što se moraju naguravajući sklanjati u stranu konjici u počasnom kasu kroz
usku Tkalčićevu ulicu. Zašto bi nekome to smetalo, pa to su ipak „herojske“
povijesne postrojbe Hrvatske. Osim toga postrojbe su i dobra turistička
atrakcija. Manji je problem što zavaravamo neupućene turiste prodajući im
narativ u junačkoj tradiciji naše države, koliko je veći problem što smo sâmi
sebe uvjerili u herojsku prošlost. Preko konjice pa do današnjih dana organiziraju
se javne demonstracije spremnosti modernih vojnih postrojbi. Utoliko se pojavi
balzamirano tijelo, za hrvatski narod, značajnog sveca pod čijom su zaštitom i
zagovorom bogu hrvatske postrojbe kroz povijest bile junačke i pobjedničke. Ne
prođe tjedan, a da nije ispunjen danima nekih manje poznatih ali očigledno
značajnih bitaka koje je hrvatski puk vojevao kroz povijest.
Kulminacija
tog konstantnog spektakla je proslava Dana neovisnosti. Vojne postrojbe,
povijesne i moderne, pokazuju cirkusnu utreniranost oduševljenom hrvatskom
puku. Ali cirkus ide dalje i za javnost otvaraju se vrata Hrvatskog sabora, a
tamo puk dočekuje nitko drugi nego Vlada RH bez oporbe, naravno, jer ljevica
nastupa samo na uličnom teatru. Puk ulazi u zgradu sabora, okreće se,
zagledava, fotografira potiho pitajući se: „Što je ovo? Gdje sam sada? Kakvo je
ovo mjesto? Znači tu se donose važne odluke, zakoni i porezi za koje nas se
nikada ne pita“. Kulminacija ove predstave poprima obilježja brechtovskog
teatra u vidu direktne demokracije. Puk zasjeda u sabornici i postavlja pitanja
Premijeru i Vladi. Premijer ushićeno zaključuje kako bi se u ovakvom sastavu
mogli bez problema izabrati suci Ustavnog suda. Tijekom predstave član aktivne
publike u ulozi saborskog zastupnika ustaje i pita Premijera što će učiniti po
pitanju osiromašenja istočne Slavonije i odseljavanja mladih. S tim pitanjem
predstava ulazi u treći čin.
Politika je tako smijenila teatar, jer nekoć se u teatru kroz predstave događala osuda politike i društva.
Na pozornicu stupaju novi protagonisti, koji doduše još nisu upućeni u namijenjenu im ulogu. Izbjeglice. Novi prihvatni centar za izbjeglice bit će upravo u istočnoj Slavoniji. Izbjeglicama na svu sreću natalitet nije problem. Njima je problem gdje se smjestiti i što raditi da bi preživjeli. Nama je mortalitet odavno nadvisio natalitet. Ljudi se odseljavaju svaki dan pa i prostora srećom ne manjka. Zapuštene zemlje za obrađivanje u Slavoniji ima na pretek. I eto odgovora na pitanje o revitalizaciji Slavonije. Izbjeglice će tamo zateći krov nad glavom i pregršt zemlje za uzgajanje raznih kultura. U takvim uvjetima izbjeglice mogu nastaviti širiti ionako brojno potomstvo.
Dođosmo do epiloga predstave. Teatralnost je oduvijek bila integralnim dijelom politike. No danas u nedostatku politikâ, čini se, teatralnost je postala jedinom politikom. Politika je tako smijenila teatar, jer nekoć se u teatru kroz predstave događala osuda politike i društva. Danas je dovoljno izaći na ulicu ili pričekati dane u kojima se otvara zgrada neke od državnih institucija.
Poštovane
čitateljice i čitatelji želim vam sretan Dan neovisnosti. Također, uz isprike
za zakašnjenje, čestitam svim Amerikancima koji slave Međunarodni tjedan
klaunova.
* Maroje Višić je doktor političkih znanosti iz Dubrovnika
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije PolitikaPlus.com portala.
Komentari