Hrvatska

KOMENTAR MAROJA VIŠIĆA: Treba li i kada poštivati volju naroda?

Kako bi postupio državnik, a kako političar u situaciji ovih referendumskih pitanja...

Piše: dr. sc. Maroje Višić

Volja naroda (što god to značilo, a može biti glasna manjina naspram tihe većine) je brojčano iskazana oko 400 000 potpisa na referendumu. Ako već ne možemo jasno odrediti što je to volja naroda onda barem pokušajmo razlučiti pojam državnika od političara.

Državnik je osoba koja danonoćno brine i bdije za stanje naroda koji mu je povjerio kormilo da odredi kurs kojim će ploviti brod zvan narod. Etička obaveza državnika je da učini sve što je u njegovoj moći za prosperitet nacije, da svojim djelovanjem ne zatvori prostor individualnog razvoja kako pojedinaca tako i društva u cijelosti. U tom etičkom djelovanju državnik je primoran donositi tzv. „nepopularne odluke“, odnosno one odluke čije posljedice možemo osjećati daleko u budućnost, a da ih trenutačno kolektivno biće nije svjesno. Državniku, stoga, nije pretjerano stalo do toga kako će ga potencijalno biračko tijelo percipirati, već mu je ponajprije stalo da osigura dobrobit i budućnost nacije.

Političar, s druge srane, je osoba koja se od dana izbora na dužnost nalazi u permanentnoj političkoj kampanji. Njemu je stalo do percepcije u javnosti i imidža, stoga dužnu pažnju poklanja istraživanjima javnog mnijenja, osluškuje otkucaje bila nacije, te se prilagođuje prevladavajućem javnom mnijenju, odnosno volji naroda. Njemu je u interesu osigurati ostanak na vlasti. Stoga državnik donosi državničke odluke, a političar populističke odluke.

Kako bi postupio državnik, a kako političar u situaciji ovih referendumskih pitanja? Državnik kao onaj koji daleko gleda, onaj koji vidi odjek sadašnjosti u budućnosti postupio bi kao roditelj. Naime, roditelj koji brine o dobrobiti djeteta katkada će zabraniti neku radnju premda se to djetetu ne mora svidjeti. Ali zato što roditelj uvijek na prvom mjestu ima budućnost djeteta njegova zabrana je opravdana, jer dijete ne može sagledati dugoročne posljedice svog djelovanja. U tom svjetlu valja tumačiti odluku nekih gradonačelnika o zabrani skupljanja potpisa.

Političar će postupiti pragmatično. Dopustit će da narod iskaže svoju volju, a zatim će se prikloniti prevladavajućem mišljenju. Takav priklon ipak može osigurati dodatan broj glasova.

Naposljetku, valjalo bi jasnije urediti  kada je uopće moguće raspisivati referendum. Referendum je zaista najsnažnije demokratsko oruđe, no kao i svako oruđe njegova plemenita svrha može završiti u vlastitoj suprotnosti. Referendumom se, naime, odlučuje o pitanjima javnog ili općeg interesa. Javni interes može biti hoće li cesta proći preko zelene površine, hoće li se graditi nekakva postrojenja, također i način funkcioniranja izbornog sustava. Međutim, drugo referendumsko pitanje nikako se ne može provući pod veo javnog interesa. Ako bi se to i pokušalo onda prije svega moramo odrediti tko su ti pojedinci i skupine koji sačinjavaju javnost? Jesu li to svi oni pojedinci i skupine koji žive unutar granicom omeđenog prostora (teritorijalna pripadnost), jesu li to oni pojedinci i skupine koji dijele istu kulturu i jezik (kulturna pripadnost), jesu li to svi oni koji plaćaju poreze i tako doprinose državi, njezini građani itd.

Pokušati odrediti javnost znači upustiti se u prekrojavanje granica identiteta. Državnik je svjestan da njegovu naciju sačinjava mozaik identiteta, odnosno da ne postoji jedan jedinstveni etos. Stoga, što to zna državnik će uvijek djelovati tako da zaštiti interese svih skupina i pojedinaca.

Referendumom kao demokratskim oruđem ne može se služiti kako bi se postigle nedemokratske mjere, odnosno kako bi se smanjila politička participacija određenih skupina, jer sama demokracija predmnijeva visok stupanj građanske participacije u svim sferama političkog života.

Maroje Višić je doktor političkih znanosti iz Dubrovnika

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije PolitikaPlus.com portala. 
  

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

REFERENDUM, MAROJE VIŠIĆ, NAROD