Kolumne

KOMENTAR: Bombardiranje i javnost!

Piše: Darko Marinac

Ovo nije priča o NATO-vom bombardiranju tada SR Jugoslavije, tj. prvenstveno Srbije, a sporadično i Crne Gore. Iako je to uistinu jedinstven slučaj u svijetu izuzev bombardiranja Dresdena, gdje se pretežito zrakoplovnim bombardiranjem, htjelo postići političke promjene tj. da pokojni Slobodan Milošević ode s vlasti. To se u prvo vrijeme nije dogodilo, već je njemu potpora naglo porasla. Kad već govorimo o tome,  treba reći i to kako je u jednom stručnom tekstu Zrakoplovnog ratnog koledža u SAD-u, ocijenjeno  kako je Srbija odnosno SRJ, bila pobjednik prvog dijela informacijskog rata u ovoj operaciji.

Nego, ovo je priča o unutrašnjem političkom bombardiranju, koje sada imamo u Hrvatskoj. Naime prvi čovjek izvršne vlasti je nedavno za medije rekao, kako je sada na djelu obljetničko deseto bombardiranja njegovih ministara od strane medija.  Ali ovdje poslije ovakvog bombardiranja pada potpora Vladi i Vladajućoj stranci. U zadnjem bombardiranju javnosti ministar i politički tajnik  najveće nam političke stranke, kaza kako na sreću ima puno nekretnina, pa ne može sad on pazit da li je sve registrirano i plaćen porez i ostale zakonske tričarije, a on ministar državne uprave.

Ovdje bi se trebalo raditi primarno o političkoj odgovornosti,  no dosta toga govori kako se ne radi samo o tome, jer da se ona razumije, do nje bi došlo. Ministar gospodarstva po komunikacijskoj doktrini Vlade, ministar glasnogovornik, izjavio je kako prvo institucije trebaju utvrditi jeli dotični ministar kriv, pa onda će ovaj dati ostavku, kao ostavka ide uz krivičnu odgovornost. Ipak najzanimljivija je bila premijerova izjava, a poslije je isto rekao i ministar pravosuđa, kako je spominjani ministar, sve ono što se spominje u ovoj političko/zemljišnoj aferi, kao prenamjene zemljišta ili porezni dug, to sve  činio dok nije bio njegov ministar i postao politički tajnik, to je govorio, tako da je enigma da li se on to oslobađa odgovornosti ili samooptužuje.

Kako protumačiti izjavu,  ministar je to napravio prije ulaska u vladu ili kada ministrica koja isto jedno vrijeme nije silazila s naslovnica zbog svojih afera i neposjedovanja valjane vozačke dozvole, sada traži da je se oslovljava -Njezina ekselencija. Gdje je tu viđenje sebe i svoje uloge, ili gdje je tu suorjentacija. Njezin slučaj punio je i puni novinske stupce kao i objave na društvenim mrežama. Ne može se reći da joj je zbog toga lako, no, ni njenim komentatorima nije lako, nerijetko je časte pojmom „ministarke“. No, to je pojmovno krivo, ako uvažimo činjenicu kako je pokojni veliki Nušić taj pojam ostavio za skorojevićku ženu ministra, jer iako je živio i stvarao u živopisnom području, ni on nije mogao predvidjeti kako se slično može ponašati i sama ministrica ili ministar, makar za njega takav pojam još nemamo. Za vjerovati je kako će nam događanja u hrvatskoj  političkoj areni u tome pomoći.

Izgleda da za potpuno razumijevanje politike i političkog djelovanja u nas potrebno ući u područje političke psihologije, pa sve do kliničke psihologije i do psihijatrije. Zato i je svojevremeno bio popularan bihevioristički pristup u razumijevanje politike. Istina u politološkoj znanosti biheviorizam nije postao tako jak kao u psihologiji, on je više bio privremeno utočište za heterogenu grupu nezadovoljnih tradicionalnom znanošću o politici. Upravo idealno jer nezadovoljstvo posvuda raste, a glavne odrednice biheviorističke teorije su  u tumačenju ponašanja političkih aktera.

Moramo priznati kako je politička socijalizacija naših dužnosnika od lokalne do državne uprave bremenita iskušenjima. No, tu su dva temeljna pomažuća svojstva. Dužnosnik ili dužnosnica u nas, dok ne dođe do jedinstvene pozicije, kako bi mogli činiti što hoće, moraju biti poslušni i biti igrač ili igračica. Ova dva osnovna i ultimativna svojstva stvaraju nekog pogodnim ili podobnim za obnašanje pozicija. Ova dva kumulativna svojstva se i samo ispunjavaju, jer što je dužnosnik više poslušan, to više stječe, a onda je i poslušniji i tako u nedogled dok je poslušan/šna, kao njihova prva i jedina politička propulzija,  pravi hrvatski politički perptuum mobile. Tu i tamo pojavi se netko tko u javnom interesu radi i bez plaće, no ubrzo gotovo svi stjecaši ga zborno ocrne imenom populista ili demagogom/gicom.

Premijer je skoro bio zauzet posredovanjem oko podjele kapitalnih dužnosničkih mjesta u EU. Netom prije naša ministrica vanjskih poslova postala je glavna tajnica Vijeća Europe. Kako Hrvatska uskoro predsjeda EU, Premijer je rekao kako će obići zemlje regije, a ministar vanjskih poslova Srbije mu „olakšava“ izjavom, "Srbija se raduje i dosta očekuje od predsjedavanja Hrvatske EU. Mi smo ovdje svi naši i nama je interes da jedni druge pomažemo. Zato mislim da je važno da predsjedavanje Hrvatske bude u skladu s interesima cijele regije". Čestitao je i našoj ministrici na postavljenju i dodao kako  je to važno mjesto za regiju.

Za posredovanje u regiji ukazala se prilika na Summitu o procesu suradnje u jugoistočnoj Europi (SEECP) koji se održavala u Sarajevu, jer na njemu neće biti Kosova zbog neprikladnog formata poziva, ali najavljeno je i Albanije zbog solidarnosti s Kosovom.  Da li je vrijedilo  uopće ići na takva nepripremljena događanja. Prije kratkog vremena  naši branitelji išli su motociklima na Kosovo i tamo ih je dočekao razdragani narod u narodnim nošnjama, dužnosnici od  predsjednika parlamenta pa nadalje. I  oni su tako uputili poruku da se niko ne usudi nauditi Kosovu. No, ipak glavnu poruku  je dao Ivica Pandža –Orkan umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, kada je  u Bujici na Z1 televiziji rekao, kako Kosovom vladaju ratnici kao poslijeratna elita društva i  kako nasuprot tome kod nas vladaju oni, uporabivši  pojam s dominantnim suglasnikom „NJ“, signala je odmah nestalo.

Premijer je najavio rekonstrukciju vlade i rekao kao nešto, kako će se sad paziti da mediji opet ne nađu neku aferu koja narušava ugled vlade i stranke. Moglo se to i ekonomičnije reći, rekonstruirati ćemo vladu i ponašanje dužnosnika, jer nam je to  potrebno za jačanje povjerenja za provođenje reformi, a i bliži se predsjedanje Europskom unijom. Na Pantovčaku je nedavno završila s radom Radna skupina za brendiranje Hrvatske i profesor Božo Skoko je preporučio, kao prvu točku promjenu ponašanja građana i politike (političkih aktera). Moramo se nadati da će doći do opće rekonstrukcije, no obeshrabruje što je ona predviđena za kraj mandata, što je povjerenje gotovo proliveno.

Prije nekog vremena izašao je jedan esej/ogled o otvaranju institucija i društva građanima, kako bi se osnažila participacija građana i okupila narodna energija za dobrobit društva i ljudi. Tvorac tog ogleda koji je trebao postati političkom doktrinom, je zbog izostanka apsolutne poslušnosti maknut i kao ministar i politički tajnik,  a za tajnika i ministra je postavljen čovjek koji je i postao povod rekonstrukcije Vlade. Njegov intervju gdje je rekao kako je koalicija s HNS-om i vječnim zagrebačkim kumom doživjela neuspjeh,  odmah je prouzročio javljanje iz vladajuće stranke, kako je on rušilac stranke i kako ne razumije politiku.  

I tu su potpuno u pravu, jer poanta je upravo u razumijevanju. Jer javnost tj. hrvatski građani nikako ne mogu dosegnuti spoznaju o algoritmu biranja dužnosnika u nas. Jednostavno intelektualno intrigira razmjer između nesposobnosti i neprofesionalnosti i upravljanja krajem osamdesetih formiranih „štakorskih grupa“, a izostanak njihove vidljivosti i iskakanja s broda, govori nam samo kako još ima javnih nabava, čiji im je miris neodoljiv. Ostavka u Vladi i povlačenje u Sabor, jednostavno nameće misao kako se radi o taktici prevencije zatvorenikove dileme. Jer dvokomponentna bomba punjena zemljištem i referendumskim potpisima učinila bi čisti kaos. Ego ili dobrobit pitanje je sad, jer nešto je prezre(no)lo u Hrvatskoj.

 


Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

ministri, darko marinac, vlada rh