Kolumne

KOMENTAR: Volja naroda i kavana!

Piše: Darko Marinac

Efikasnost političkog sustava primarno se mjeri možemo reći koeficijentom legislativacije, to jest stupnjem uključivanja volje jednog naroda u politike njegove političke elite  u usvajanje zakona u njegovom predstavničkom domu. Samo one političke sustave koji imaju više ove stupnjeve ili koeficijente možemo nazivati stabilnim političkim sustavima. Relativni društveni mir u onim društvima gdje to tako nije, što god dulje potraje, donosit će burnije društvene promjene tj. nestabilnosti.

Ovo je još važnije za narode koji su obrambenim ratom za samostalnost izborili pravo na svoj politički sustav tj. neovisnost. Jer Domovinski rat nije bio neki nepromišljeni rat neke zemlje, koji vremenom može blijedjeti, zato jer bez tog obrambenog rata ne bi bilo neovisne Republike Hrvatske. To je bio rat za opstanak, za biti ili ne biti ovog naroda i svih njenih građana koji su Hrvatsku željeli i priželjkivali. Nije li društveno nakazno da mi među vodećim političkim akterima ili  sada npr. u predsjedničkoj kampanji nemamo  predsjedničkog kandidata, koji ima u životopisu relevantno sudjelovanje u ratnim naporima i stradanjima svoga naroda. Dobar dio njih pojasnio je svoje isprike ili nakane iz tog razdoblja, ali njihovo komentiranje od strane puno vještijeg autora od ovoga,  lako bi moglo odvesti u humoresku ili burulesku.

Prije neko vrijeme na društvenim mrežama pojavio se kao memorabilija, ratni plakat iz 91. „Hrvatska vas zove“ gdje dva mladića snažno koračaju s oružjem u rukama. Fotografija za plakat nastala je kao legendarna slika Zvonka Pandurića "Strica" koja je diljem Hrvatske pozivala građane da sudjeluju u obrani Domovine, a do nje je došlo kada  u pomoć opkoljenom Pakracu pristiže prva dragovoljačka postrojba iz Koprivnice - "Stričeva grupa".

Njihov dolazak dodatno je podigao moral pripadnika specijalne policije u Pakracu, i svih branitelja , ali i građana. Iako nije posve originalan, plakat je izuzetno vrijedan i zanimljiv. Ovdje nema autoritativnog poziva „Tvoja zemlja te treba“ kao kod  najslavnijih plakata ratne propagande iz I. svjetskog rata  od 1914., kojim lord Kitchener motivira novake da se prijave u britanske oružane snage. Ili kao Uncle Sam Want You (Ujak Sam-Amerika te zove) autora James  Mongomery Flagga, koji je dao svoje lice za Ujaka Sama čijim se pozivom  povećavao priljev u Američku vojsku 1917. godine. Kad se sad pogleda naš plakat u usporedbi s ovim gotovo stoljeće starijima, vidljivo je kako se sa mladim dečkima sa slike može baš svatko poistovjetiti, no isto tako vidljiv je i nedostatak autoriteta, koji bi pozivao.

Na Hrvatsku je izvršena velikosrpska agresija, jer ako je tako ne nazivamo, ostaje nam je zvati srpska agresija, a to bi bila nepravda prema brojnim Srbima koji su sudjelovali u obrani od nje. E, onda netko kao ministar vanjskih poslova izjavi kako svaki Hrvat zna da je to bila veliko srpska agresija. To izjavi baš ministar vanjskih poslova, za ne povjerovati! Zatim Premijer dopuni u svojoj izjavi, kako očekuje od svakog dužnosnika da zna što je to velikosrpska agresija. Nitko se ni ne okrznu o presudu Međunarodnog suda pravde gdje izričito stoji krivnja i zločini srpskih snaga i JNA u cilju stvaranja homogene srpske države. Što je to ako nije velika Srbija.

Tako da se mora stvoriti dojam kako Hrvatske vlasti ne smiju ili neće činiti nikakve pa ni političke štete Srbiji, ali da bi mogli kontinuirano to ne činiti moraju i dobivati izbore, kako ne bi došli na vlast oni koji bi to možda činili, te zato govore za unutrašnju uporabu kako svaki Hrvat zna. Osim toga onda ni nema benefita javne nabave i dužnosnikovanja po gradićima i općinicama, a o većima da i ne govorimo. Zato predsjednik Srbije, ustvari mladočetnik, koji je prijetio ubojstvima u Bosni i tzv. Krajini i nosio piće velikim bradatim dečkima, govori što hoće o Hrvatskoj.  Povinovati se njegovim zahtjevima znači potpomagati velikosrpske pokrete i četništvo, što je budi rečeno u Crnoj Gori zabranjeno.

Prije neki dan mediji su bili prepuni napisa o tajnici u našem veleposlanstvu u Njemačkoj i njenih objava na svom Facebook profilu, pa se  govorilo o njenom ksenofobnom divljanju na društvenim mrežama. Zatim je Ministar vanjskih poslova govorio o otkazu, ali da oni još ne prejudiciraju odluku službeničkog suda, ali otkaz je tu, pa su  razni voditelji govorili kako je prekršila …. pa muk jer ne znaju što je prekršila. Kao neki kodeks, a Titina bista u uredu veleposlanika valjda nije poznavala kodeks ili obrnuto. Pa je onda  pijar struka na profilu jedne agencije u liku bivšeg Premijerovog savjetnika za strateško komuniciranje pojašnjavala kako se ne može na javnom profilu pisati svašta, kao ni u komentarima, kako je bivši savjetnik ex cathedra dodao No, prešutio je kako ga je Premijer odbacio zbog jednog njegovog, vjerojatno javnog  komentara o tome kako je doček Vatrenih na Trgu Bana Jelačića, bio kao državni udar.  Pa ga je tako premijer barem javno odbacio kao savjetnika. No, ni struka ni itko nije pojasnio da li je komentar nesretne savjetnice bio u javnom ili privatnom statusu, kao što nije bilo ni prikaza famoznog kodeksa ponašanja naših vrlih diplomata.

Uistinu nama je posebno u državnoj službi prijeko potrebno strateško usmjereno i usklađeno komuniciranje ili stvaranja od Hrvatske prepoznatljive marke, ili kako to naši vrli pijarovci sada zovu brendiranje. Ali što ćemo ako Vlast sama ničim izazvana započne s glavinjanjima  koji nisu ni u javnom, niti nacionalnom interesu u smjeru donošenja i djelovanja rezolucija i izjava orijentalnih naziva čiji se smjer nisu ni usuđivali spominjati prije  izbora, kao što ni sada ne govore o prijevozima migranata zrakoplovima i slično, ne želeći niti u javnosti pobuditi samilost i sažaljanje ili socijalnu osjetljivost.  Već to čine brahijalnom silom, jer mogu, jer  ja to tako hoću ili reakcijama u stilu biti će kako ja budem htio. Što kada se uspješno donose i izvršavaju odluke, sasvim suprotne demokratskom političkom procesu. Kome se žaliti?

Sad opet nedavno glavna vijest nekoliko dana su neredi u kafićima, ali kafićima gdje je vlasnik kao Srbin, a posjetioci Srbi i koji su kao gledali nogometnu utakmicu i to Crvenu Zvezdu. Došlo je nekoliko huligana u fantomakama pa su razbijali i udarali po kafiću, svjedoci govore od tri do desetak njih, a gazda je dobio udarce metalnom šipkom i odmah govorio za televiziju. Ako je suditi po društvenim mrežama, a one mogu dovesti kako vidimo i do otkaza  govori se kako je gazda vatreni navijač Zvezde, a u Beogradu se navodno zabio u kordon policije u vrijeme „večitog derbija Zvezda-Partizan“, ali tada je za Beogradski tisak delija bio kao Hrvat. Uistinu čovjek mora biti zanimljiv, jer velika je vjerojatnost kako je  probran i za nadati se kako ćemo kada se sve slegne, svašta još doznati.

Ovaj događaj poljuljao je političku i društvenu scenu u Hrvatskoj, svi relevantni političari oglasili su se o njoj. Premijer je javno dao nalog da policija sve resurse usmjeri na ovaj slučaj. Milorad Pupovac, treba to sada reći, aktivno radi na destabilizaciji  Hrvatske, on je javno prorekao nestanak Republike Hrvatske, predviđajući joj sudbinu NDH. Netko dobiva plaću da bi ponekad postupio po dužnosti. Naravno Aleksandar Vučić odmah zakucava priliku i javno govori kako razumije Srbe koji su se pobunili u Hrvatskoj, što je jedan sasvim logičan slijed ovih kavanskih nereda.

Hrvatska je samostana,  relativno neovisna država,  članica NATO saveza i Europske unije, kojom će uskoro i presjedati, što je i automatska negacija  veliko srpskih težnji. Ovim pseudo događajem na političkoj i međunarodnoj razini, što to sigurno nije na građansko pravnoj, želi se umanjiti mogućnost rasta ugleda i položaja RH, sve kako bi ga se okrnjivalo proizvodnjom krivnje, a gađajući njene sadržaje državnosti. Mi ništa nismo naučili iz slučaja Mlinar, klanja na svadbi u Trogiru 90 te, četrdeseti jednoj  lubanji djece u Vukovaru 91, iz Opera, Labradora kako su se od milja zvali, a u stvari štakorskih grupa. Da li su štakorske grupe uistinu provaljene i neaktivne? I tu su sad u pravu kada kažu Hrvatska je  destabilizirajući faktor, jer ona to i jest. Pored mržnje, vlast u Srbiji vođena je u svom djelovanju i glavinjanjem Hrvatske, i nedosljednošću njenih principa. I to sve u danu kada se u Hrvatskoj sahranjuje gotovo 300 (tri stotine) posmrtnih ostataka sa velikim udjelom djece, koji su svi stradali u zločinima osloboditelja.

U danu kada je sva javna pažnja trebala biti usmjerena na ovu komemoracju i kada su bar na jedan dan umjetne grudi i botoks, trebale utihnuti, nas moralno pomete jedna kavanska tučnjava. Da i trebamo toga očekivati još više,  jer samo Zagreb je prepun kostiju. To sve je bilo moguće zato što mi nemamo medije, pa time i novinare, naša dominantna medijska scena je u stvari jedan informacijski aparat kontroliran s više strana. Istina je kako su poznati valovi nasilja u medijima, ali ovakva izvještavanja i preplavljujući javno skretajući zamah, je više nego zabrinjavajuće,  a baš zato je sve opisanoi  moguće. I što sad? Naš Premijer kaže kako će on odrediti kako će reagirati, pa mu ne bi trebalo biti teško. Jer on bi jednostavno trebao nekoga  pozvati i u samoći svog ureda, nakon poduže šutnje bez tajnice,  kamera,  ministara ili sabornika jednostavno mu reći,  velikoj većini Hrvatskih građana,  samo te tri slatke  riječi: SAD JE DOSTA! … samo to i ništa više, dok još svijetla ima.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

MVEP, HRVATSKA, DARKO MARINAC, elizabeta mađarević