Scena

OBAVEZNO POGLEDATI: Filmska preporuka: Granica (Border 2018.)

Piše: Elizabeta Hrstić
Švedska fantastična drama 'Granica'(Ali Abbasi 2018.) dobila je oko 15 nagrada na više festivala,  cijenjenu 'Un certain regard' nagradu u Cannesu; uz to, film je bio kandidat za Oscara, a tu je još i 30-ak nominacija u svijetu filmskih nagrada. Uz foršpan i najave u medijima, uočavaju se klasične fraze poput 'Film godine' ili 'Dosad neviđeno'.

S prilično usklađenim mišljenjima kritičara, film će svakako biti među filmovima godine, dok je sintagma 'Dosad neviđeno' potpuno na mjestu. Granicu uspoređuju s ostvarenjima Larsa von Triera, možda ponajviše zbog tjeskobne atmosfere karakteristične za švedski noir filmski stil. No Ali Abbasi (relativno svjež redatelj, zapažen tek s posljednjim filmskim ostvarenjem, filmom 'Shelley') u pristupu i vidljivom rezultatu ima više topline, altruizma te profinjenog crnog humora.Naturalistički elementi, provokativnost i tjeskobna atmosfera doista podsjećaju na Triera, no snažan senzualan i strastven pristup u scenama kad prokulja zatomljena energija, više je bergmanovski. No tu je još sasvim sigurno i jak utjecaj književnosti, posebice magičnog realizma.

Scenarij je napravljen prema istoimenoj kratkoj priči Johna Ajvide Lindquista. Kao takav, s nadnaravnim elementima, šokantan, da se našao u rukama loših instant filmaša, lako se mogao ekranizacijom degradirati u potrošnu petparačku mainstream senzaciju, kičasto efektnu i lako zaboravljivu.

No pod palicom filmskog maga Abbasija, pred kojim je vrlo vjerojatno blistava budućnost, konačni rezultat je nevjerojatna kombinacija suptilnosti i šokantnosti.

Glavni link je Tina (izvanredno ju je odglumila Eva Melander, a snažan je i doprinos majstora maske i specijalnih efekata) koja je policijska djelatnica zaposlena na carinskoj kontroli. Neugledna je i ima kromosomsku manu, čudna, no okolina se navikla na nju takvu kakva jest, ona ima dobar odnos s ocem, cimerom i kolegama. Puno je uspješnija od ostalih kolega, zahvaljujući neobjašnjivom talentu za mirise. Ona naime uspijeva na ljudima 'namirisati' krivnju, sram, bijes.Niti jedan krijumčar joj nije umakao, ostatak istrage bi eventualno zapeo na nemogućnosti dokazivanja krivnji i nedjela.. No jednog dana susreće čovjeka koji ju snažno privuče a ipak joj je velika nepoznanica. (također izvrsna uloga Eera Milonoffa) Njen život se mijenja iz temelja.Počinju uzbudljiva događanja i nezaboravno preplitanje tjeskobe i horora te posve uvrnute romantične priče s krimi elementima. Granica nije film za svakoga. Za mnoge će biti šokantan, ili gadljiv, zbunjujujuće iritantan za nenavikle na nesto što nadilazi uobičajene granice i uvriježena shvaćanja pojmova. Komentari gledatelja na film su raznovrsni, oprečni. Jedni kažu: 'užas, nikad odvratniji film nisam vidio', 'nikad ružniju scenu vođenja ljubavi', 'nemam želudac za to, izišao sam iz kina'. A većina je ipak onih koji ljepotu u ružnom neće doživjeti kao podvalu, koji će brzo shvatiti da šokovi i provokacije nisu samima sebi svrha.

Film je prepun prelijepih i ganutljivih iako često vrlo uzbuđujućih prizora, kamera odnosno fotografija su fascinantne. Ljepota nadilazi granice straha i slutećih užasa. Redatelj se genijalno poigrava gledateljevom percepcijom i emocijama, lukavo se hvatamo u klopku, želeći do samog kraja da unatoč svemu,ljubav prevlada. Kroz kovitlace straha nade i smijeha, sigurnom rukom nas vodi ka jasnoj poanti. Unatoč fantazijskim elementima i mračnoj i mističnoj distopiji, 'Granica'  je film koji ima 'širinu' i koji propituje sve tanke granice, koji postavlja etična pitanja, koji ukazuje na lošu savjest konzumerističkog svijeta koji je sebičan, koji se užasava drugačijeg i onih drugačijih, svijet koji tek tanka granica odvaja od životinjskog. A ljubav je ono jedino što tu tanku nit napinje i ne dopušta lako prelazak granice koja vodi u svijet sumraka svake ljudskosti.

Pročitajte više tekstova sa pojmovima:

FILM, kina, ELIZABETA HRSTIĆ